Iako je Booking.com od provizija i drugih usluga lani uprihodio od turističkih iznajmljivača u Hrvatskoj oko 338 milijuna eura, hrvatska podružnica te multinacionalne kompanije imala je samo devet milijuna eura prihoda. Ogromna razlika od 329 milijuna eura knjižena je na ‘majku‘ kompaniju u Nizozemskoj.
Vidljivo je to i iz revizorskog izvješća gdje se objašnjava da nizozemski Booking.com International B.V. hrvatskom Bookingu plaća sve troškove uvećane za pet posto i dva posto prihoda koje je ostvario u zemlji u skladu s ugovorom o poslovnoj suradnji. Troškovi uvećani za pet posto u 2023. godini iznosili su 2,3 milijuna eura, dva posto provizije 6,7 milijuna, a te dvije stavke činile su lani ukupni prihod hrvatskog Bookinga.Dobit na taj prikazani prihod iznosila je 7 milijuna eura, a porez na dobit 1,28 milijuna.
Iako na prvi pogled ovo zvuči nevjerojatno, takvo ‘prebacivanje‘ prihoda na kompaniju u drugoj državi sasvim je uobičajeno kada je riječ o globalnim kompanijama. Riječ je o tzv. prikazivanju transfernih cijena koje se naplaćuju između povezanih društava osnovanih u različitim državama za transakcije unutar društva, odnosno prijenos dobara i usluga.
Doduše, budući da su cijene ustanovljene od strane samih društva unutar multinacionalnih poduzeća, može se dogoditi da multinacionalni subjekti transferne cijene koriste u svrhu smanjenja oporezive dobit, prebacujući prihode tamo gdje su niži porezi. Stoga bi se prilikom određivanja transfernih cijena trebalo koristiti načelo nepristrane transakcije koje zahtijeva da cijene koje se koriste u transakcijama između povezanih društava odgovaraju cijenama koje bi se primijenile između nepovezanih društava za iste transakcije, odnosno tržišnim cijenama.
OECD-ove smjernice
Kako nam je objasnila Ana Leko, porezna menadžerica u Forvis Mazars Hrvatska, postoje različite metodologije koje se koriste za određivanje transfernih cijena.
- Hrvatski lokalni propisi definiraju pet metoda koje se uobičajeno koriste za određivanje transfernih cijena. Međutim, lokalni propisi su dosta šturi, stoga se u praksi porezni obveznici, a i porezna uprava, oslanjaju na OECD-ove smjernice. Kako bi se odredila metoda, a samim time i transferna cijena, potrebno je uzeti u obzir nekoliko faktora usporedivosti: ugovorne uvjete transakcije, raspodjelu funkcija i rizika (tzv. funkcijska analiza), karakteristike proizvoda ili usluge u pitanju, tržišne okolnosti i poslovne strategije.
Drugim riječima, potrebno je ispravno postaviti stvarnu transakciju. Metode koje se koriste u dokazivanju ili određivanju načela neovisnosti (tržišnosti) transakcija, propisane su člankom 13 hrvatskog Zakona o porezu na dobit, koji definira da se pri utvrđivanju i procjeni jesu li poslovni odnosi između povezanih osoba ugovoreni po tržišnim cijenama može koristiti jedna od sljedećih metoda: metoda usporedivih nekontroliranih cijena, metoda trgovačkih cijena, metoda dodavanja bruto dobiti na troškove, metoda podjele dobiti te metoda neto dobitka. Svaka ima svoje specifičnosti, no ono što je u konačnici bitno je da metoda odgovara uvjetima transakcije te da su nam dostupni usporedivi podaci, koji dokazuju da se u istovjetnim ili dovoljno sličnim okolnostima, takva naknada/cijena primjenjuje i u usporedivom odnosu između nepovezanih društava na tržištu (bilo interno dostupni podaci, bilo podaci iz specijalnih baza podataka) - objasnila je Leko.
Jesu li takve transakcije zaista tržišno postavljene i odgovara li zaista porezna osnovica u Republici Hrvatskoj vrijednosti koja se stvara u RH, ili je dio dobiti ‘premješten‘ u neku drugu poreznu jurisdikciju, moguće je donijeti tek na temelju detaljno izrađene Studije o transfernim cijenama, koja obuhvaća sve gore navedene analize i ulazi dublje u same odnose između povezanih osoba. Takvu Studiju morao je i izraditi Booking u Hrvatskoj kako bi primjenjivao transferne cijene.
BEPS program (Base Erosion and Profit Shifting) na razini OECD/G20 započeo je 2013., a cilj istog jest da se prihodi, tj. dobit ostvaruju/prijavljuju u onoj državi u kojoj se stvara vrijednost, a ne da se ista prebacuje u države s nižim poreznim stopama ili države u kojima postoje određene pogodnosti ili jednostrane državne potpore za tu djelatnost, grupaciju i sl. Republika Hrvatska kao članica OECD/G20 BEPS uključivog okvira (engl. Inclusive Framework) također se obvezala primjenjivati BEPS okvire i sudjelovati u daljnjem razvoju standarda koji imaju za cilj pošteniju raspodjelu poreza između država.
Pojavom digitalnih multinacionalki, poput Facebooka, Bookinga ili Ubera, pitanje pravednije raspodjele poreza između država posljednjih se godina intenziviralo. Pa se već neko vrijeme radi na rješavanju poreznih izazova koji proizlaze iz digitalizacije gospodarstva. Odnosno, da se dobit prikaže tamo gdje je zaista i nastala.
Porez na digitalne usluge
- Nastavno na ranije spomenuti BEPS projekt, OECD/G20 Inclusive Framework na putu je postizanja dogovora oko rješavanja poreznih izazova koji proizlaze iz digitalizacije gospodarstva. Rješenje je doneseno kroz dva stupa (Pillar 1 i Pillar 2). Naime, kao rezultat digitalizacije, multinacionalna poduzeća (MNP) mogu generirati profit u zemljama u kojima su minimalno ili nimalo fizički prisutni, stvarajući neusklađenost između države u kojima se dobit oporezuje i država u kojima se stvara vrijednost. Prvi stup, Iznos A (Pillar 1 – Amount A) ima za cilj ispraviti to preraspodjelom prava oporezivanja, osiguravajući da digitalna multinacionalna poduzeća plaćaju poreze u jurisdikcijama u kojima se nalaze njihovi korisnici i kupci. Iznos A osmišljen je za preraspodjelu dijela zaostale dobiti digitalnih multinacionalnih poduzeća na tržišne jurisdikcije u kojima se njihove usluge koriste, bez obzira na fizičku prisutnost.
Radeći to, OECD se nada da će stvoriti pravedniji globalni porezni sustav koji sprječava eroziju porezne osnovice i prebacivanje dobiti, osiguravajući da sve zemlje dobiju pravičan udio u poreznim prihodima. Ipak, važno je napomenuti da će se ova direktiva primjenjivati isključivo na velike MNP (temeljni kriteriji bit će, načelno, konsolidirani prihodi grupe veći od 20 milijardi eura i profitna marža veća od 10 posto). Ipak, budući da države u kojima se nalazi najveći broj takvih grupacija nisu još postigle konsenzus, primjena ove direktive odgođena je do daljnjega. S druge strane, budući da je primjena ove direktive ograničena samo na mali broj grupacija i da je vjerojatnost postizanja konsenzusa upitna, postoje naznake da bi i EU za grupacije koje posluju unutar država članica mogla u međuvremenu uvesti poreze na digitalne usluge, kao što je to već učinila npr. Kanada – smatra Leko.
Naime, zbog nedostatka konsenzusa o Prvom stupu, ponajviše zbog protivljenja SAD-a, sve više država najavljuje uvođenje vlastitih poreza na digitalne usluge. Kanada je stoga ovo ljeto uvela tzv. porez na digitalne usluge u iznosu od tri posto i to s retroaktivnim učinkom od 1. siječnja 2022. godine, a i u EU se ponovno pokreću rasprave o provedbi neovisnog digitalnog poreza te se sugerira da bi ta nova digitalna pristojba mogla biti slična propalom prijedlogu iz 2018. za privremenu EU DST Direktivu.