Hrvatska je poznata po svojim jedinstvenim proizvodima poput maslinovog ulja, meda, proizvoda od lavande, paškog sira, ručno izrađenih narukvica i nakita, tradicionalne odjeće, zanatskog piva te lokalnog vina, likera i rakije. Ti proizvodi sjajan su prikaz hrvatske kulture i baštine te su odlični kao suveniri ili darovi.

To je odgovor jednog od alata iz područja umjetne inteligencije na pitanje o hrvatskim proizvodima koji su među liderima na svjetskom ili europskom tržištu, ili su originalni i jedinstveni. Našem AI partneru spomenuli smo najveću europsku tvornicu baklava kod Velike Gorice, jedinstveno postrojenje za proizvodnju biljnih proteina kod Slatine, gradnju najveće tvornice drvenih podova na svijetu, koja se gradi u Ogulinu. Kad smo pitali za slične primjere, dobili smo odgovor: 'Žao mi je, ali nisam uspjela pronaći druge primjere hrvatskih tvrtki s jedinstvenim proizvodima ili velikim tvornicama. Međutim…'

I sad je uslijedila pjesmica s početka kojom se Hrvatsku percipira kao zemlju mora i sunca koja je najpoznatija po maslinovom ulju, paškom siru, lavandi i suvenirima. Tako smo podatke o vrhunskim hrvatskim proizvodima morali istražiti prema starim, pomalo zaboravljenim pravilima struke – na osnovi minulog rada, mukotrpnom pretragom novinskih arhiva i nizom razgovora s insajderima i kolegama.

Hrabrost i izvoz

Izdvojili smo dvadeset vrhunskih projekata. Neki se od njih svojom pozicijom na globalnom ili regionalnom tržištu vješto koriste u marketinške svrhe. S druge strane, to nije kompletna inventura izvrsnosti, nego orijentir. Što takve tvrtke znače za jednu malu, nažalost previše zatvorenu i rentijersko-turističku ekonomiju?

– Znače mnogo jer pokazuju da poduzetnišvo ima ulogu prave gospodarske lokomotive. Teško je zamisliti ljudsku aktivnost koja zajednici na dugi rok pruža više koristi od poduzetništva. Na dugi rok nijedna filantropija nije za zajednicu učinkovitija od rezultata poduzetništva: kupci kupuju proizvod koji im daje graničnu korist veću ili barem jednaku cijeni koju za njega moraju platiti, dobavljači ostvaruju ekonomsku korist isporukom proizvoda i usluga tim tvrtkama, djelatnici dobivaju plaću, kreditori kamate na odobrene kredite, država porez, a vlasnici dobit, točnije dividendu plus vrijednost biznisa koji su kreirali – odgovara konzultant Andrej Grubišić iz tvrtke Grubišić i partneri i dodaje:

– Može se primijetiti da su svi dionici motivirani vlastitim interesima, ali istodobno moraju voditi računa o interesima ostalih dionika žele li sudjelovati u kreiranju vrijednosti od koje će jedan dio pripasti njima, a arbitrarnu moć nad svim drugim dionicima ima samo država.

Grubišiću se čini da je zajednički nazivnik tih tvrtki u tome što je većina – ako ne i sve – proizašla iz hrabrih i smjelih poduzetničkih inicijativa. Dodatno veseli što je mahom riječ o domaćim poduzetnicima, koji stoje iza 14 od 20 izabranih projekata.

Postoji još jedna dodirna točka – sve tvrtke s ove liste orijentirane su globalno, i najviše prihoda ostvaruju od izvoza. Iznimke su tvrtke s liste koje kao dio međunarodnih korporacija pucaju na tržišta Hrvatske i regije ili one koje još nisu zaokružile svoje razvojne projekte (poput NutriSa ili Alius grupe), ali i one su izvozno orijentirane. Čak je i najveći domaći proizvođač stočne hrane Fanon veliki izvoznik, premda njegovi standardni proizvodi ne trpe veliki transport i dosta su orijentirani lokalno. Glavni mu je izvozni adut specijalna stočna hrana bez GMO-a i palminog ulja, za koju praktički nema konkurenciju.

Nema života na staroj slavi

Fanon tako potvrđuje Grubišićevu tezu da sve kompanije cijelo vrijeme moraju biti sposobne za prilagodbu i prihvatiti da nema života na staroj slavi. Toga se pridržavaju i JGL-u. Na aktualni trend upozoravanja na opasnost od mikroplastike (sitne plastične čestice koje nastaju raspadanjem u morima i morskim sedimentima i brzorastući su zagađivač okoliša) riječki farmaceuti odgovorili su strogo kontroliranim procesom proizvodnje zbog kojega su sprejevi za nos Aqua Maris dobili oznaku 'bez mikroplastike'. Zato ne čudi što imaju devet posto globalnog market sharea u svojoj niši, a taj udjel mogao bi se i povećati nakon što u rujnu lansiraju Aqua Maris i na ogromno kinesko tržište.

Na valu osviještenosti o utjecaju na okoliš jašu i NutriS i Rimac Group. Zvonimir Sedlić lani je kod Slatine u suradnji s danskim partnerom, tvrtkom Sicca Dania, otvorio prvu europsku hibridnu tvornicu za proizvodnju visokokvalitetnih sastojaka biljnog podrijetla, u kojoj se prerađuje bob i proizvode biljni proteini. Mate Rimac je pak u svjetskom vrhu sa svojim električnim sportskim automobilom Neverom, a najavio je i da će Bugatti – nakon što ga je preuzeo – ući u proizvodnju hibridnih i električnih modela. Tu je i industrija električnih baterija i Rimčevo sudjelovanje u razvoju autonomnih električnih robotaksija.

I u biznisu s cementom najveći je problem energija – kao trošak, te emisija CO₂. Zato je Nexe prošle godine započeo projekt 'CO₂NTESSA', koji Ivan Ergović objašnjava kao modifikaciju procesa proizvodnje klinkera na bazi Oxyfuel tehnologije druge generacije i tvrdi da je to najekonomičnije dugoročnog rješenja za potpuno uklanjanje CO₂ emisija. Na takvu najavu brzo je reagirao konkurent Holcim (Hrvatska) projektom 'KOdeCO net zero', kojim će 'među prvima u Europi ostvariti ugljično neutralnu proizvodnju cementa'. Bit će napeta ta ugljična utrka cementaša.

Svoj program stalno aktualizira i proizvođač zaštitne opreme Šestan-Busch. Protubalističkim zaštitnim odijelom razvijenim za interventne snage MUP-a odgovorio je na sve češće izazove u održavanju javnog reda i mira tijekom prosvjeda i nereda. Ima i novu 'bijelu' kacigu, koju je nazvao 'antikalašnjikov', koja podiže razinu zaštite krajnjega korisnika na projektile iz puščanih cijevi s brzinama većim 850 m/s (brzina zrna iz kalašnjikova je 700 m/s). Taj odličan spoj razvojnog i marketinškog odjela navodimo iako Šestan-Busch nismo uvrstili na listu. No, preloška tvrtka sa svojim proizvodima itekako ravnopravno konkurira na svjetskom tržištu.

Karta vrhunskih projekata

To vrijedi za niz drugih hrvatskih tvrtki i proizvoda, praktički za sve izvoznike – od najpoznatijih Končara, Plive, Podravke, ENT-a, AD Plastika, HS Produkta… preko projekata Matta Darka Sertića Applied Ceramics i Sunceco, Prostorije, koja je među rijetkim velikim izvoznicima namještaja, ili franšizera Surf'n'frya, koji se svojim pomfritima probio u američki lanac Walmart… Tu je i velik broj manje poznatih tvrtki i izvoznih projekata, poput Sinitech Industriesa, koji razvija i proizvodi tvorničke linije, PIA Automation Croatije, koja se u istom poslu specijalizirala za osmišljavanje proizvodnih linija za pogonske sklopove automobila. Fornix proizvodi dijelove za autoindustriju, a FACC Solutions Crotia dijelove za avione… Svi oni su pametni koji znaju čemu služi izvoz i dio su pozitivnog trenda u domaćem biznisu koji se ogleda u rastu izvoza. Na početku recesije, 2009., udjel izvoza u ukupnim prihodima svih hrvatskih poduzetnika bio je na mizernih 13,2 posto, a do prošle godine narastao je na 23,9 posto.

Zanimljiva je karta Hrvatske na osnovi vrhunskih projekata. Inače nedodirljivo poslovno središte, Zagreb, zastupljeno je s jednom jedinom tvrtkom (Inetecom). Međutim, blizina Zagreba najveći je mamac top-industrijalcima, pa je Zagrebačka županija najzastupljenija sa šest projekata. Ti proizvođači vole mala mjesta, u kojima su zemljište, komunalije, pa i industrijski razvoj jeftiniji nego u skupim središtima. Zato čak pet tvrtki s Liderove liste ima sjedište u naseljima izvan gradskih odnosno općinskih središta. Po dva projekta dolaze iz Velike Gorice i Pitomače s okolicom, a Ogulin je jedini grad u kojem se razvijaju dva ponajveća projekta u svojim nišama. Darko Pervan u njemu razvija veliki kompleks s logističkim centrom, koji će, kad proradi punim kapacitetom, biti najveća tvornica drvenih podova na svijetu, s proizvodnim kapacitetom većim od 20 milijuna četvornih metara podnih obloga na godinu.

Uz Pervanove laminate na osnovi njegova klik-sustava, Ogulin dobiva i najveću tvornicu gelata na svijetu. Riječ je praktički o vrsti sladoleda, ali s manje mliječne masti i manje zraka koji u njega ulazi u procesu zamrzavanja, pa ima manje kalorija, gušću strukturu i koncentriraniji okus. Slovenski investitori Primož i Tjaša Ogrizek procijenili su da je Hrvatska mnogo bolje tržište za njihov proizvod od Slovenije, a proizvodnju iz ljubljanske radionice preselili su u Gorski kotar zbog dobre prometne povezanosti s Dalmacijom, kao i s Istrom i Kvarnerom. Njihova tvrtka aROMA Gelato Experience (koja iz Opatije posluje kao aROMA Global 3) u Hrvatskoj je već otvorila 50 butika (kako nazivaju svoje lokale), a u sljedeće dvije godine planiraju ih otvoriti još toliko. U Ogulinu će proizvoditi industrijske količine (15 tona gelata na dan), ali uvjeravaju da se zanatska metoda ne mijenja te da se gelato i u Ogulinu proizvodi ručno. Planiraju i širenje na druga tržišta. Europsko još istražuju pa će se ekspanziju prvo nastaviti izvan Europe, od Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Katra do Bahreina i Kuvajta.

Fama o kuglici sladoleda

Inače, upravo je aRoma dobra ilustracija hajke koja se ovog ljeta vodi na cijene kuglice sladoleda. Njezina 'kuglica' gelata je među najskupljima – 3,5 eura, ali riječ je o sto grama, što je ekvivalent težine dviju kuglica klasičnog sladoleda. Zato smo svjedoci naoko apsurdne situacije – kad aRoma otvori svoj 'butik', okolne slastičarnice snižavaju cijenu sladoleda, koji 'po kuglici' zna biti i upola jeftiniji. A zapravo je time cijena izjednačena, uz to što je aRomin gelato kvalitetniji od većine sladoleda i rađen je isključivo od prirodnih sastojaka.

Tako dolazimo do priče na temu value for money. Odnos kvalitete i cijene nešto je o čemu vodi računa svaka kompanija, pa i proizvođač komunalnih vozila Rasco. I njegova 'kuglica sladoleda' (a zapravo vozilo) možda je na prvi pogled skuplja od konkurencije. No, zato iz Ferdinandovca uvjeravaju da je njihova najveća prednost najniži ukupni trošak vlasništva kod kupnje stroja, koji uključuje cijenu uređaja, cijenu servisa i rezervnih dijelova te mogući trošak izgubljenog prihoda uslijed nepredviđenog prestanka rada. A strojevi za zimsku službu ne smiju zakazati ni u najtežim uvjetima, pogotovu kad padne snijeg. Zato Rasco dobiva poslove i u arktičkom krugu, a ista logika vrijedi i za ostale vrhunske proizvode s naše liste, za koje s ponosom možemo reći: svjetsko, a naše; ma što god umjetna inteligencija mislila o tome.