Sindikati počinju uočavati potencijal novog bazena članova

U trenutku kad u Hrvatskoj radi toliko stranih radnika da njihov broj već prelazi deset posto radno aktivnog stanovništva i pet posto ukupne populacije, njihova kvalitetnija i brža integracija prerasla je razinu teme za dnevnopolitičku raspravu i postala nužnost.

Prema MUP-ovim podacima, lani je u Hrvatskoj strancima​ izdano više od dvjesto tisuća dozvola za boravak i rad, a neke procjene, među njima i ona Hrvatske gospodarske komore, pokazuju da će ih do 2030. biti i više nego dvostruko – oko pola milijuna. Te se procjene povezuju s prognozama nastavka gospodarskog rasta, no treba ih shvatiti ozbiljno jer već je sada jasno da pojačan priljev radnika iz inozemstva prati slab napor društva i države da ih integriraju.

Prirodni saveznici radnika – sindikati – pritom se samo nešto više ističu u naporu koji ulažu u učinkovitije uklapanje radnika u društvo, ali zbog situacije na sindikalnoj sceni, koja je općenito oslabjela, i objektivnih teškoća u vrbovanju stranaca da se sindikalno organiziraju, ni njihove aktivnosti ne donose većih plodova.

– Usprkos tomu što je stranih radnika sve više, slabo su uključeni u sindikate. Oni ih povremeno pozivaju na učlanjenje, no odaziv je slab i uglavnom zanemariv. Tako je, primjerice, Sindikat graditeljstva Hrvatske prošle godine na Međunarodni dan migranata ​pozvao strane radnike zaposlene u građevinskom sektoru na učlanjenje, no poziv nije izazvao veći interes – rekao nam je dr. Ivan Balabanić iz Instituta za istraživanje migracija.

Pojačane aktivnosti

Među važnijim razlozima sindikalne neaktivnosti stranaca sigurno je nepoznavanje jezika, odnosno nedostatak informacija na njima razumljivim jezicima. Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter objavila je stoga na internetskoj stranici te institucije informacije kako strani radnici mogu zaštiti svoja prava, i to na engleskom, njemačkom, francuskom, ukrajinskom, makedonskom, albanskom, turskom, nepalskom, bengalskom, filipinskom i hindskom, a i sindikati polako postaju otvoreniji prema njima.

Primjerice, Novi sindikat Marija Ivekovića iznio je primjer radnika iz Bangladeša kojem je poslodavac prenio ugovor na drugoga a da ga nije obavijestio i da mu nije isplatio posljednju plaću, a SSSH ​ove je godine pokrenuo ciklus tečajeva u kojem sindikalne povjerenike obrazuje kako sindikalno organizirati strance.

– Također smo si zadali u idućih godinu i pol intenzivno se baviti tom temom. Ideja je da na temelju kontakata sa stranim radnicima pokušamo razviti i posebne usluge koje odgovaraju na njihove specifične potrebe. To podrazumijeva razvoj novih komunikacijskih pristupa i prilagodbu postojećih, dakle i prijevoda i kulturno prilagođenog sadržaja – odgovorili su nam iz SSSH-a.

Sindikat turizma i usluga Hrvatske među svojim članstvom bilježi desetak posto stranaca. Kako su nam iz njega odgovorili, pojednostavnili su učlanjenje i dodatno će prilagoditi internetsku stranicu pa će sve informacije o radnim i socijalnim pravima strani radnici moći pratiti na osam različitih jezika.

– Ključan je korak za veću sindikalizaciju stranih radnika u Hrvatskoj jačanje povjerenja radnika u sindikat i zauzimanje za njihove interese. Iznimno je važno da strani radnici znaju da u Hrvatskoj jedino sindikat zahvaljujući kolektivnim pregovorima i zaključenim kolektivnim ugovorima s poslodavcima utječe na povećanje njihovih plaća i poboljšanje uvjeta rada te svim svojim članovima pruža pravno savjetovanje i, u slučaju potrebe, sudsku zaštitu radničkih prava – konstatirao je predsjednik STUH-a Eduard Andrić.

U Nezavisnim hrvatskim sindikatima zasad nisu sindikati iz područja u kojima izrazito prevladavaju strani radnici, kao što su graditeljstvo ili ugostiteljstvo i turizam, zato pitanje njihova članstva nije toliko izraženo. Svejedno, aktivnosti za približavanje stranim radnicima provode se u pojedinim sindikatima, u sklopu njihovih aktivnosti organiziranja prema potencijalu i potrebama područja koje pokrivaju, no stranci ipak nisu glavna briga domaćih sindikata.

Obostrano nepovjerenje

– To nije pitanje nedostatka volje, nego mogućnosti i kapaciteta. Sindikati su svjesni problema, upozoravaju na probleme stranih radnika čak i kad oni nisu njihovi članovi. Međutim, uz izazove koje su sindikati imali u dosadašnjem radu, odnosno u organiziranju naših radnika, uza sve izazove koje imaju u zastupanju interesa sadašnjih članova, uz prijetnje i otpore mnogih poslodavaca, vrlo je teško osigurati dovoljno prostora i resursa za pojačano fokusiranje na rad sa stranim radnicima. Sindikati svakako trebaju biti otvoreni prema njima, no temeljnu brigu o stranim radnicima, dok ne postanu dovoljno integrirani u društvo, trebali bi voditi oni koji su ih ovamo doveli i na njima zarađuju. Budu li jedni samo nastojali imati korist od stranih radnika, a drugima, odnosno društvu, ostavljat će se ostali problemi, taj proces ne može dobro završiti – rekao je predsjednik NHS-a Darije Hanžalek.

Osim jasne jezične zapreke, koja se ipak može lako svladati obrazovanjem, približavanje stranih radnika sindikatima otežavaju i neke praktične teškoće pri ostvarivanju sindikalnih prava. Primjerice, prema usluzi sindikalne pozajmice koja bi se izdavala osobi vezanoj uz inozemnu državu vlada svojevrsno nepovjerenje jer je zbog te činjenice teže osigurati njezin povrat.

Također, među sindikatima vlada uvjerenje da je glavnina stranih radnika u Hrvatsku došla kratkotrajno i privremeno. Ali anketno istraživanje Instituta za istraživanje migracija provedeno među stranim radnicima pokazalo je da većina onih iz Azije i Afrike planira dulje ostati u Hrvatskoj, mnogo njih čak i do mirovine ili smrti. Nepovjerenje nije jednostrano, štoviše, a nerijetko je uvjetovano kulturnim razlikama.

– Kulturni jaz poseban je problem za strane radnike koji dolaze iz Azije. Mnogi dolaze iz zemalja u kojima su sindikati slabi, pasivni, često povezani s korupcijom ili čak s autoritarnim režimima. Zato ne prepoznaju sindikat kao legitimno sredstvo zaštite radničkih prava, nego ga doživljavaju s nepovjerenjem ili ravnodušnošću. Osim toga, često dolaze iz sredina u kojima su ukorijenjeni obrasci ponašanja koji potiču podložnost autoritetima, uključujući poslodavce, i u kojima se otvoreno izražavanje nezadovoljstva, sudjelovanje u štrajkovima ili sindikalnim pregovorima doživljava kao neprikladno ili rizično. Postoje i razlike u mentalitetu i očekivanjima. Sindikati se kod nas temelje na konceptima demokratskog dijaloga, pravne zaštite i kolektivnog pregovaranja. Taj način djelovanja može biti nepoznat ili teško shvatljiv radnicima koji dolaze iz radnih kultura u kojima borba za prava ima drukčije oblike i dinamiku – protumačio je Balabanić.

Sindikati, istina, prepoznaju postojanje kulturnog jaza između stranaca i njih kao prve društvene strukture s kojom bi trebali surađivati, ali pitanje je imaju li dovoljno volje i kapaciteta prvi pregaziti tu zapreku. I nije riječ samo o ljudskim kapacitetima nego i o materijalnima jer, da bi se doprlo do stranih radnika, nije dovoljno objavljivati materijale na internetu. Mnogo korisnija bila bi snažnija medijska i oglasna kampanja koja bi im se obraćala na njihovim jezicima.

Sindikalizacija kao integracija

– Veliki sindikati koji pokrivaju gospodarske djelatnosti u kojima radi većina stranih radnika u Hrvatskoj nisu dovoljno fleksibilni, a stranci ipak zahtijevaju kompleksniji pristup zbog svoga delikatnijeg položaja. Integracija nema samo jezičnu dimenziju nego uključuje i pravnu, kulturnu, političku te socijalnu. Ona stranim radnicima treba omogućiti ne samo da rade već i da mogu napredovati na radnim mjestima, da imaju jednaka prava i da znaju kako ta prava zaštititi. Također trebaju imati mogućnost organiziranja u razne udruge i sindikate kako bi mogli upozoravati na probleme s kojima se suočavaju. Osim toga, potrebno je osigurati da hrvatski građani i strani radnici međusobno prihvate kulturnu raznolikost uz uzajamno poštovanje te da, na kraju, ostvaruju socijalnu interakciju – objasnio je Balabanić.

Ukratko, cilj je postići da stranci obogate hrvatsko društvo, a da ono prihvati njihovu kulturnu raznolikost te da zajedno i nepodijeljeno ekonomski i društveno napreduju. Aktualni podaci o broju stranih radnika u Hrvatskoj i projekcije koliko će ih biti već za pet godina signaliziraju da bi njihova sindikalizacija mogla biti ključan element njihove integracije jer država ne daje nikakve ozbiljne signale da će se doista pozabaviti tim pitanjem.

Angažman sindikata u vezi sa stranim radnicima bio bi povoljan i za same sindikate jer bi tako osnažili potencijal za kolektivno pregovaranje u korist svih radnika.