Vladin paket mjera o ograničavanju cijena energenata za kućanstva i dio poslovnih kupaca u kompaniji E.ON Energija podržavaju svjesni trenutačne situacije, koja se treba stabilizirati. Međutim, naglašavaju da takve mjere ne bi smjele trajati unedogled jer će biti kontraproduktivne za hrvatsko gospodarstvo. O stanju na tržištu plina i struje te o kompanijinim planovima razgovaramo s Vladimirom Sabom, izvršnim direktorom E.ON Energije, koja djeluje unutar grupe E.ON Hrvatska.
Zašto mislite da Vladine mjere dugoročno nisu održive?
– Pozdravljamo mjere kao kratkotrajno olakšanje najranjivijim skupinama, ali da bi se situacija stabilizirala treba nam dodatna liberalizacija tržišta jer ćemo samo tako dobiti realnu sliku kolika je stvarna vrijednost energije na tržištu i osvijestiti važnost ulaganja u obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost. To je jedini način da se postigne energetska neovisnost. S druge strane, u E.ON-u smatramo da svi sudionici na energetskom tržištu trebaju imati jednake polazne točke.
Što to znači?
– Uzmimo kao primjer HEP, koji je vertikalno integrirana kompanija s proizvodnjom električne energije u 28 hidroelektrana, tri termoelektrane, četiri termoelektrane-toplane i 50 posto udjela u Krškom, te djelatnosti kao što su distribucija, prijenos i opskrba električnom energijom. Hidroelektrane su potpuno amortizirane i imaju ‘samo‘ trošak održavanja, ali u cjelini to je vrlo konkurentna proizvodnja električne energije.
Kupnju tako povoljno proizvedene energije trebalo bi omogućiti svim tržišnim sudionicima, putem primjerice natječaja. Tada bismo svi imali pristup tim proizvodnim kapacitetima i bili bismo konkurentniji kao tržište. Ograničavanje cijena također nepovoljno djeluje i na HEP u više područja, a snažniji bi fokus trebao biti na ulaganju u širenje i razvoj distribucijske i prijenosne mreže kako bi mogla prihvatiti što više obnovljivih izvora energije (OIE).
S druge strane, veliki potrošači neće biti zaštićeni.
– Neće, ali u najpovoljnijoj su poziciji oni kojima uskoro završavaju ugovori. Cijena na tržištu je takva da bi veliki potrošači trebali dobiti povoljnije uvjete. Doduše, cijena je i dalje tri-četiri puta viša u odnosu na onu koja je bila prije krize, međutim, daleko je manja nego prošle godine kada je dosegnula vrhunac, dosad nezabilježen.
Primjerice, u Njemačkoj su od 1. rujna pale cijene plina i struje za kućanstva. Nijemci su za to imali prostora s obzirom na to da su cijelo vrijeme imali tržišnu cijenu struje od 200 eura po megavatsatu, a kod nas je i sada 70 eura. Ondje je plin pojeftinio otprilike za 28 posto, a struja za 18 posto.
Kako bi Vlada trebala poticati poduzetnike umjesto ograničavanja cijena?
– U drugim su zemljama vlade intervenirale na razne načine, direktnim financijskim injekcijama, dakle nisu ograničavale cijene, ili su pak snažno poticale ulaganja u OIE i mjere energetske učinkovitosti, što je jedini način da se osigura energetska neovisnost.
U Hrvatskoj je prema nekim analizama svaki stanovnik do sada platio 220 eura da bi se sufinancirala kupnja energenata. Možda bi bolje bilo da se pustilo da cijene budu tržišne, ali da s druge strane država omogući veliku količinu sredstava za kupce koji žele energetsku učinkovitost, pametno trošenje energije i OIE.
I u Hrvatskoj veliki broj poduzetnika zadnjih godina ulaže u OIE i energetsku učinkovitost.
– To je potpuno razumljivo jer što je cijena energenata viša, isplativost ulaganja je bolja zato što je povrat brži. Za kućanstva to nije slučaj jer su njima niske cijene energenata, a povrat investicije trenutačno je sedam do osam godina. Da je i njima cijena tržišna, povrat bi bio između tri i pet godina. Ipak, u Dalmaciji, ali i u nekim drugim područjima gdje nema distribucije plina, kućanstva se koriste strujom i za grijanje i za hlađenje.
Ondje ljudi primjerice imaju apartmane koji, bez obzira na nisku cijenu, mnogo troše, tri do četiri puta više nego primjerice zagrebačka ili osječka kućanstva. Zato se njima isplati ulagati u solare, iako smo ove godine primijetili laganu stagnaciju na tržištu, što je vjerojatno uvjetovano izostankom subvencija Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Ipak, neke najave govore da bi ove godine mogli biti raspisani natječaji za subvencije.
Dokad će trajati ograničenja cijena za poduzeća?
– Ne znamo dokad će trajati mjere, ali tržišno se zasićenje mora dogoditi. To znači da će HEP ili biti doveden na rub financijske održivosti, što sigurno nije dobro za tržište, ili će regulator otvoriti tržište za zdravu konkurenciju. No Europska komisija propisala je da do kraja 2024. članice EU-a polako odustaju od subvencioniranja u bilo kom obliku te da se stvore regulatorni okviri za razvoj tržišta i OIE-a, što će kod nas, nadam se, potaknuti promjene.
Cijeli razgovor možete pročitati u digitalnom i tiskanom izdanju Lidera.