Predstavnici sindikata su zatražili povećanje minimalne plaće u Hrvatskoj s 2.496 na 3.080 kuna u neto iznosu.
- Nismo zadovoljni što će radnici s najmanjim plaćama dobiti najmanje. Pričat ćemo zato o povećanju minimalne plaće, koju će ministar ovih dana morati predložiti za sljedeću godinu. Naš prijedlog je da ona iznosi koliko i neoporeziva osnovica plaće, dakle 3.800 kuna (bruto), to je minimalno. Trenutna minimalna plaća sada znači granicu siromaštva – rekao je predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Mladen Novosel uz ocjenu da bi povećanje minimalca "ispravilo nepravdu koju je nanijela porezna reforma".
Na prijedlog se kroz objavu na Facebook osvrnuo ekonomski analitičar iz tvrtke Arhivanalitika Velimir Šonje napisavši:
- Minimalna neto plaća u Hrvatskoj trenutačno iznosi 2.496 kuna neto i stalno se usklađuje, tako da ne zaostaje za troškovima života. Međutim, sindikati su na sjednici Gospodarsko-socijalnog vijeća predložili da se minimalna plaća poveća za oko 23%, na 3.080 kuna neto na mjesec. Smatraju da bi takva mjera trebala pratiti poreznu reformu kako bi svi osjetili neku korist od rasta plaća.
Hrvatska Udruga poslodavaca procjenjuje da minimalnu plaću prima između 30.000 i 50.000 radnika, većinom zaposlenih u tekstilnoj, drvnoj ili metaloprerađivačkoj industriji.
Prijedlozi za povećanje minimalne plaće u javnosti su popularni i mnogima se doimaju logični, jer se na povećanje minimalca gleda kroz prizmu raspodjele između kapitala i rada. U redu je da radnici dobiju više, a poslodavci manje. Međutim, minimalne plaće dobiva relativno mali broj radnika. Koncentrirani su u tradicionalnim, dakle, radno intenzivnim i nisko profitabilnim industrijama, poput drvne i tekstilne. Stoga bi pretjerano podizanje zakonom propisane minimalne plaće moglo otjerati mnoga poduzeća iz posla u tim djelatnostima. Proizvodnja i prodaja ne bi mogle pratiti snažan rast troškova rada, pa bi poduzeća bila primorana na smanjenje broja radnika ili zatvaranje.
Prema tome, treba paziti da se povećanjem minimalne plaće ne napravi više štete nego koristi. To ne znači da se minimalne plaće ne bi trebale povećavati. Naprotiv, zagovornik sam eksperimentiranja s minimalnim plaćama kako bi se vidjeli njihovi stvarni efekti i kroz to oblikovale najbolje politike.
Na primjer, povećanje minimalne plaće ima smisla kada gospodarstvo raste. Čak i ako se pretjera s visinom minimalne plaće, pa zbog toga neki ljudi u tradicionalnim industrijama ostanu bez posla, lakše je naći drugi posao u uvjetima rasta, nego u uvjetima recesije. Slijedom iste logike, u uvjetima recesije minimalne plaće bi se trebale smanjivati. Tako bi se povećale šanse da najlošije plaćeni radnici zadrže posao, jer u recesiji drugi ne mogu naći. Nažalost, upravo u uvjetima recesije često se griješi podizanjem minimalnih plaća, što u konačnici ide na štetu radnika čije radno mjesto postaje ugroženo u najgore vrijeme.
Pouka glasi da u pitanjima minimalne plaće treba suspregnuti egalitarističku intuiciju i postupati oprezno, uz puno analize kako bi se unaprijed sagledali svi efekti - odvagnuo je Šonje.
"Poticanje otpuštanja"
U međuvremenu, svoje je gledište ponudila i Hrvatska udruga poslodavaca čiji glavni direktor Davor Majetić kaže da se poslodavci protive povećanju minimalca jer je predloženi iznos prevelik i može ugroziti poslovanje u pojedinim industrijama.
- Moramo pronaći način kako tim industrijama omogućiti da povećaju plaće, a da ne ugrozimo njihovo poslovanje i potaknemo ih na otpuštanje radnika. Što da radimo s 5000 žena koje u Zagorju rade za minimalac, hoćete im reći da idu doma ili neka zarađuju tih 3100, 3200 kuna? - pitao je Majetić nakon susreta s ministrom Ćorićem.
U ovotjednom Fight Clubu pitamo podržavate li gledište da uvođenje minimalca ugrožava poslove u nisko profitabilnim industrijama?