Kakva smisla ima tražiti novac za digitalizaciju tvrtke ako je uvjet da moraš otvoriti deset novih radnih mjesta? Stručnjaci iz EU fondova napominju da postoje regulirani kriteriji koje traže u tijelima EU, ali da svi ti uobičajeni, ali i banalni kriteriji za dodjelu sredstava iz EU fondova nisu rezultat nekakve standardizacije unutar tijela Europske unije, već ih mahom donose administracije svake zemlje članice za sebe. Hrvatski birokrati kao da u toj priči gledaju kako što više zakomplicirati i otežati povlačenje novca
Bernarda Cecelja, poduzetnica i vlasnica pogona za proizvodnju madraca Bernarda, u niskom je startu. Za koji dan raspisat će se natječaj za sufinanciranje postavljanja solarnih panela na gospodarskim objektima iz EU fondova, a Cecelja se nada da će na natječaj uspjeti prijaviti svoju posljednju investiciju, hotel u Varaždinskim Toplicama.
To ne bi bila ni prva solarna elektrana na poslovnim zgradama u njezinu vlasništvu. Na proizvodnom pogonu za madrace ima solarne panele godinama i zna koliko je važno, pogotovo u ovim vremenima, da barem tijekom ljetnih mjeseci tvrtka bude energetski samodostatna. Čak je s HEP-om dogovorila da se višak struje koji se tijekom ljetnih mjeseci prikupi vikendima, kada pogon ne radi i ne troši taj energent, otkupljuje za mrežu toga hrvatskog javnog poduzeća.
Takvih vikend-viškova ne bi trebalo biti na novoj investiciji Bernarde Cecelje u Varaždinskim Toplicama. Zgrada će imati turističku namjenu, pa je vrlo izgledno da će se vikendima potrošiti sva struja iz obnovljivih izvora na krovu. Nije to mala stvar niti zanemariv trošak.
Samodostatnost je toj poduzetnici važna, pa u pogonu za proizvodnju madraca ima i alternativno grijanje na sječku odnosno na otpad iz proizvodnje. I za panele i za taj projekt dobila je sredstva iz EU fondova. Tvrtka u tome ima iskustva, pa Cecelju ne muči je li projekt dobro napisan, u to je sigurna. Njezina je najveća bojazan da hotel u Varaždinskim Toplicama neće ispuniti sve zadane kriterije za dodjelu sredstava jer investicija još nije gotova.
Traženje dlake u jajetu
Zgrada hotela se gradi, ima fasadu i konstrukcija je pri kraju, ali je prema svim definicijama to još uvijek gradilište. Gradilište koje napreduje prema planu i zadanim rokovima, gradilište koje ima investitora koji sve obveze uredno podmiruje i prati svaki korak u gradnji, ali nema uporabnu dozvolu. A to bi, boji se Cecelja, mogao biti jedan od kriterija za dodjelu sredstava za sufinanciranje solarnih elektrana.
Bude li tako, novac i vrijeme za pripremu projekta bačeni su u vjetar i neće dobiti ni lipe jer ne ispunjavaju taj jedan jedini zadani kriterij, a to neće znati dok se ne raspiše poziv za natječaj. Premda je sada, smatra Cecelja, u trenutku dok zgrada hotela nije gotova, idealno vrijeme za takve radove na krovu i na unutarnjoj strujnoj mreži, a ne u trenutku kad u hotelu budu turisti.
No što je tu je, protiv birokracije se ne može boriti i prihvatit će situaciju kakva bude jer poduzetnicu takva kalibra u Hrvatskoj ništa više ne može iznenaditi.
Zvonimir Sedlić, osnivač i predsjednik Uprave prve hrvatske tvornice za proizvodnju proteina Nutris u Slatini, nešto je mlađi i tek stječe iskustvo na hrvatskoj poslovnoj sceni, pa se on ipak iznenadio kada njegova tvrtka nije prošla na EU natječaju za inovativnost u proizvodnji, premda je projekt koji je Nutirs prijavio bio doista inovativan i bio bi, smatra Sedlić, i poslovno uspješan. Riječ je, navodi, o proizvodnji bioplastike iz nusproizvoda u proizvodnji proteina i, da stvar bude bolja, recenzenti natječaja su inovativnost i poslovni plan prihvatili i ocijenili pozitivno. No zapeli su na neki drugim kriterijima.
– U drugoj smo fazi natječaja odbijeni s objašnjenjem da nismo točno i precizno naveli tehnički opis namjeravanih radova na objektu. Naime, napisali smo da ćemo proizvodni pogon prebojiti i promijeniti PVC stolariju, što nismo vodili kao 'građevinske' radove. Drugi evaluator je tako naš projekt odbio premda to nikakve veze s meritumom nije imalo i na tom smo kriteriju izgubili sredstva – ispričao je Sedlić i dodao da se 'u jajetu doslovno tražila dlaka' kako bi netko imao izgovor za odbijanje financiranja.
Stoga kapitalnu investiciju gradnje i pokretanja proizvodnje proteina nisu prijavljivali ni na kakve EU natječaje, naprosto ni on ni strani investitori ne vide svrhu u prijavi osim gubljenja živaca i vremena. Zašto bi se izlagali i dokazivali nemoguće, ako je neki birokrat zapeo da nekome oteža život i poslovanje, pita se Sedlić.
Ivan Bračić, vlasnik tvrtke P.I.P., specijalizirane za pčelarstvo, vrlo rado u društvu prepričava priču o kriterijima za dodjelu sredstava iz EU fondova još iz vremena vlade Zorana Milanovića. Naime, tada je Ministarstvo gospodarstva, prisjeća se Bračić, vodio Ivan Vrdoljak, a Ministarstvo poduzetništva i obrta Gordan Maras.
– Jedno je ministarstvo raspisalo natječaj za poduzetnike s kriterijem da tvrtka ne smije imati više od 50 zaposlenih i da se u taj broj pribrajaju i povezana društva, a drugo je ministarstvo nedugo poslije za poduzetnike raspisalo identičan natječaj s kriterijem da gospodarski subjekt mora imati minimalno 50 zaposlenih i da se u to ne ubrajaju povezana društva. Neću to nikada zaboraviti – ispričao je Bračić.
Stručnjaci iz EU fondova napominju da postoje regulirani kriteriji koje traže u tijelima EU, ali da svi ti uobičajeni, ali i banalni kriteriji za dodjelu sredstava iz EU fondova nisu rezultat nekakve standardizacije unutar tijela Europske unije, već ih mahom donose administracije svake zemlje članice za sebe. Hrvatski birokrati kao da u toj priči gledaju kako što više zakomplicirati i otežati povlačenje novca.
Što još kažu stručnjaci, što javni sektor, a što poduzetnici koji na kraju i izvlače deblji kraj, pročitajte u tiskanom ili digitalnom izdanju tjednika Lider.