Jučer je bilo najbolje vrijeme za početak mirovinske štednje

Kada početi štedjeti za mirovinu? Ako se pitaju stručnjaci, najbolje vrijeme za početak mirovinske štednje u trećem stupu jest jučer, a drugo je najbolje vrijeme – danas. Snaga dugoročnog ulaganja razlikovat će oskudnu i komfornu mirovinu, pa iako mnogi smatraju da im je mirovina daleko, štednju bi trebalo shvatiti kao ulaganje u vlastitu slobodu. I dok se iz godine u godinu vidi poboljšanje u segmentu financijske pismenosti, mirovine nekako, barem na početku karijere, do otprilike 30-ih godina života, ostavimo po strani jer 'daleko je to, stigne se sve'. No o dobrovoljnoj mirovinskoj štednji treba razmišljati već s prvim zaposlenjem pa treba naučiti i how to, odnosno kada, kako i zašto promijeniti fond.

Treći stup

Prije svega treba definirati treći mirovinski stup. U Udruzi društava za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinskih osiguravajućih društava (UMFO) objašnjavaju da štednja u dobrovoljnome mirovinskom fondu, poznatom kao treći mirovinski stup, omogućuje povećanje ukupne mirovine uz štednju iz prvoga i drugoga stupa. Rano započinjanje štednje u trećem stupu pridonosi većoj ukupnoj ušteđevini zahvaljujući prinosima koje ostvaruju društva za upravljanje mirovinskim fondovima te državnim poticajima od 15 posto na uplaćeni iznos (663,61 euro iznos je koji treba uplatiti da bi se ostvarili maksimalni poticaji).

– Na primjer, redovitim mjesečnim uplatama od 26,55 eura tijekom dvadeset pet godina ukupan ulog iznosi 7963,47 eura. Uz državni poticaj i prosječan godišnji prinos od tri posto ukupna vrijednost štednje na osobnom računu mogla bi dosegnuti 13.703,90 eura, što je 5740,53 eura više od uplaćenog iznosa. Ti podaci temelje se na projekcijama i nisu jamstvo budućih rezultata – objašnjavaju iz UMFO-a, dodajući da se dobrovoljna štednja može početi upotrebljavati s navršenih 55 godina bez obzira na to radi li pojedinac ili je u mirovini.

Taj je oblik štednje fleksibilan, navode u UMFO-u, što omogućuje uplatu prema vlastitom izboru i mogućnost prilagodbe visine i učestalosti uplata prema trenutačnim financijskim mogućnostima.

– Uplaćivati se može svaki mjesec, svaka tri mjeseca, jedanput na godinu ili prema potrebi. Prekine li se uplata, novac ostaje u fondu i dalje se ulaže radi ostvarivanja prinosa. Vrijednost štednje može varirati zbog promjena na tržištu kapitala, stoga je preporučljivo pratiti dostupne informacije na mrežnim stranicama društava za upravljanje mirovinskim fondovima – objašnjava UMFO.

Odabir ili inercija

Dok treći stup pojedinac odabire sâm, vrijedi podsjetiti da svaki član obveznoga mirovinskog fonda može jedanput na godinu besplatno promijeniti kategoriju fonda. To se može učiniti na Regosovim šalterima, u Fininim poslovnicama ili na mrežnoj stranici Regos.hr.

– Kategorije fondova A, B, C razlikuju se prema investicijskoj strategiji i utječu na prinos drugoga stupa. Prinos je postotak promjene vrijednosti obračunske jedinice fonda tijekom određenog razdoblja, najčešće jedne godine. Ovisi o kretanju tržišne vrijednosti imovine u portfelju fonda poput obveznica, dionica i drugih financijskih instrumenata – navode iz UMFO-a i ističu da svi članovi mogu redovito pratiti kako fondovi ulažu i kolike prinose ostvaruju.

Treba znati i da je drugi mirovinski stup obvezan za sve zaposlene osobe u Hrvatskoj, uključujući obrtnike, osobe slobodnih zanimanja i poljoprivrednike, pa svatko tko se prvi put zaposli mora u roku od trideset dana od početka zaposlenja izabrati obvezni mirovinski fond. Ako to ne učini u propisanome roku, Regos će ga automatski rasporediti u jedno od društava za upravljanje obveznim mirovinskim fondovima, prema zakonom definiranim pravilima.

– Mirovinski fondovi većinu svoje imovine ulažu u obveznice i dionice. Zakonom su propisani maksimalni iznosi koje fondovi smiju uložiti u pojedine vrste imovine, a svako mirovinsko društvo definira svoju investicijsku strategiju u okviru tih ograničenja. Odabirom fonda kategorije A, B ili C članovi sami odlučuju o razini rizika koju su spremni prihvatiti i visini potencijalnog prinosa na svoju štednju. Fondovi kategorije A nude rizičnija ulaganja koja u pravilu donose više prinose na dugi rok, oni kategorije B imaju srednji rizik, a fondovi kategorije C ulažu najkonzervativnije, s najmanjim rizikom i nešto nižim očekivanim prinosima – zaključuje UMFO.

Drugim riječima, ovisno o tome kakav ste mali ulagač birate koja je kategorija najbolja za vas i tako riješite pitanje mirovine bez muke.