Kako je inflacija natjerala hrvatske poduzetnike da preispitaju svoje potrošačke navike

U proteklih godinu dana otkako se borimo s rastom cijena rijetko koji proizvod ili usluga nije poskupila, a riječ ‘inflacija‘ ugnijezdila se u svakodnevni vokabular. Mnogi su prisiljeni štedjeti na ‘luksuzu‘ poput čestih odlazaka u restorane, pronalaziti alternativne proizvode jeftinijih brendova ili se čak nekih stvari potpuno odreći. U razgovoru s nekoliko poduzetnika, direktora i menadžera iz hrvatskih tvrtki doznajemo da potonji slučaj – kompletno odustajanje od nekih proizvoda i usluga – nekima nije bio izbor tijekom rastuće inflacije. Međutim, inflacija ih je itekako potaknula da preispitaju svoje potrošačke navike.

Promjene potrošačkih navika

Poduzetnik Marko List, direktor tvrtke Consultare, priznaje da mu je teško odgovoriti na naša novinarska pitanja jer se nije ničega posebno odrekao u inflaciji.

– U kino sam u zadnjih par godina slabo išao jer imamo malo dijete, ali zato sam povećao kupnju knjiga za profesionalni razvoj iz područja prodaje, ekonomije, marketinga, odnosno povijesne krimi romane za moju dušu. Odlasci u restorane na istoj su razini kao i prijašnjih godina, jednom u dva mjeseca, možda nije toliko često, ali opet se trudimo ponekad si ugoditi. Imao sam dosta putovanja s obitelji ove godine i gledamo kada su akcijske cijene smještaja na nekih web stranicama ili u hotelima, pa to koristimo – kaže List.

Nizozemski poduzetnik s hrvatskom adresom Jan de Jong također kaže da ni od čega nije odustao, iako je inflaciju, kao i svi, itekako osjetio. Ipak, neke svoje potrošačke navike odlučio je promijeniti.

– Mislim da je važno voditi računa o tome što kupujemo i gdje kupujemo. Jedna stvar koju sam počeo raditi mnogo više je kupnja izravno od proizvođača, a ne u trgovini. Volim vjerovati da na taj način više novca ide njima i mislim da je važno podržati proizvođače – ističe de Jong.

Odgovorno trošenje

Goran Vrabec, vlasnik brenda Volim ljuto, i inače pazi na budžet te nije rastrošan, stoga, kaže, ‘prevelika odricanja nisu bila potrebna‘.

– Ništa nisam u potpunosti prekrižio, no alternative sam uvijek gledao, čak i neovisno o inflaciji. Nisam rob brendova pa mi to dosta olakšava odluku tj. spreman sam uvijek probati alternativu u slučaju da se radi o proizvodu koji mi odgovara i jednake je kvalitete. Na primjer, volim piti craft pivo. Jeftinija alternativa bi bila industrijsko pivo, no to nikako nije opcija tako da sada pijem manje craft piva, ali i dalje ga pijem – pojašnjava Vrabec, no ipak kaže da je smanjio broj putovanja, pogotovo većih za koja je potreban veći budžet.

Najviše je, pak, primijetio rast cijena hrane.

– Oduvijek pazim što jedem i degradacija kvalitete prehrane nije opcija, no s obzirom da se bavimo poljoprivredom više se oslanjamo na vlastito voće i povrće što prije nije toliko bio slučaj – dodaje Vrabec.

Mladi poduzetnik Ivan Radić, suosnivač brenda proizvoda za kućne ljubimce Apipet, kaže da u izazovnim vremenima nastoji raditi više, a time i zarađivati više, pa se ni on ničega ciljano nije odrekao.

– Poslovno sam puno više financijski odgovoran nego sam privatno, stoga ne idem za dnevnim troškovima tako detaljno da se odričem kina, dostave, restorana, putovanja ili nečeg trećeg. Trošim više nego prije jer je sve skuplje, trudim se zaraditi više da tu razliku pokrijem, a ostatak novca investiram. Ne nastojim uštedjeti apsolutno ni u čemu jer vrijednost novca maksimiziram jedino njegovim trošenjem, sve mi je bolje osim držanja tog novca na računu – mišljenja je Radić.

Postavljanje prioriteta

Nina Marić, konzultantica za hotelijerstvo i ugostiteljstvo te u svojoj tvrtki Oltre Hospitality, pazi da sve što koristi ili kupi ima stvarnu vrijednost novca kojega plaća.

– Ne gomilam stvari, pazim na potrošnju. Kupujem nešto samo kada isto potrošim – kaže Marić, a također pazi i na troškove putovanja.

– Sada neke dalje destinacije ponovo nisu cjenovno pristupačne kao što su to možda u jednome trenutku postale, ali me je to natjeralo da pogledam ‘u svoje dvorište‘. U susjednim zemljama ima fantastičnih objekata koji grade koherentne priče zahvaljujući odličnom destinacijskom menadžmentu. Od samog pokretanja vlastite tvrtke stava sam da je apsolutno nepotrebno trošiti resurse bez ikakvog valjanog razloga ili rezultata. Ako nas je COVID nečemu naučio to je da se jako puno posla može odraditi od kuće ili s neke druge adrese, a kod mene je to praksa koja će ostati. Moj posao nekada zahtijeva posjet objektima, no samo i isključivo kada je to potrebno. Kada vidim da nije, uvijek sugeriram da se izbjegne, em radi mojih troškova, em radi troškova klijenata – dodaje Marić.

Na svoje troškove pripazila je i Ella Jagodin, HR menadžerica u tvrtki Quercus. Za vrijeme inflacije važno joj je, kaže, ‘postaviti jasne prioritete što se tiče trošenja i načina uštede‘. Odrekla se čestih odlazaka u restorane, a u trgovini preskoči proizvode koji joj trenutno nisu nužno potrebni.

– Razlog tomu vjerojatno je taj što su cijene otišle toliko visoko da mi kasnije bude iskreno žao kada vidim koliko se novca potrošilo na navedeno. Osim toga, nastojim uštedjeti i na proizvodima i uslugama vezanim za ‘self-care‘ te sličnim luksuzima. Za dosta proizvoda za koje smatram da su postali preskupi pronašla sam alternativu u jeftinijima koji su me ugodno iznenadili, dok sam neke usluge smanjila i ne koristim ih više tako često kao prije. Na primjer, usluge poput pretplata na streaming servise i razne aplikacije. I ne idem frizeru više često – kaže Jagodin.

Marić, pak, dodaje da bi inflacija, unatoč mnogim negativnim posljedicama, mogla donijeti i jedan pozitivan pomak.

– Ne kažem da je inflacija dobra, no ako će nas vratiti u stanje u kojemu stvarno razmišljamo na što trošimo i u kojoj količini, možda ćemo se i naučiti nekim vještinama koje smo mislili da ne trebamo – planiranje potrošnje vlastitih resursa, prioritiziranje i kreativnost. Konzumerizam, ili ono što živimo svakodnevno, je ugodan život učinio dostupnim široj populaciji, ne samo bogatima i privilegiranima. U tome leže naši problemi. Već sam neko vrijeme stava da smo postali društvo koje ima pretjeranu težnju za posjedovanjem i gomilanjem materijalnih stvari. U većini slučajeva, nema prave potrebe za njima – zaključuje Marić.