Kako odabrati mirovinski fond i kada je vrijeme za promjenu?

Iako se o financijskoj pismenosti govori i piše više nego ikada te nam njezina razina kao društvu raste iz godine u godinu postoji jedan dio osobnih financija koji se nerijetko zaobilazi. Riječ je o mirovinama. Mnogi građani ne znaju kako upravljati svojom obveznom štednjom za zlatne godine, pa smo mi odlučili provjeriti kako se to radi. Prvenstveno, kako promijeniti mirovinski fond te kako odabrati najbolji fond za sebe.

- Promjena obveznog mirovinskog fonda (OMF) moguća je jednom godišnje, a najčešće se preporučuje kada korisnik želi prijeći u fond s drugačijom investicijskom strategijom (A, B ili C kategorija) ili kada želi prijeći u drugi fond zbog nezadovoljstva s investicijskom strategijom i prinosima koje je odabrani OMF ostvario – objašnjava nam profesorica na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu Dajana Barbić.

Kategorija A je, dodaje, najrizičnija kategorija koja se preporučuje mlađim osiguranicima zbog dugog vremenskog horizonta i potencijalno viših prinosa, ali višeg rizika. Starijim osiguranicima ili onima koji su blizu mirovine preporučuje se odabir umjerenog B ili konzervativnijeg fonda kategorije C kako bi smanjili izloženost riziku, posebice u godinama neposredno prije umirovljenja.

- Promjena obveznog mirovinskog fonda moguća je uz određena pravila i vremenska ograničenja, a osim na strategiji osobnog upravljanja mirovinskom štednjom temelji se i na zakonskim odredbama. Član OMF-a može jednom u kalendarskoj godini promijeniti kategoriju fonda (A, B ili C) unutar istog mirovinskog društva ili može prijeći u fond drugog mirovinskog društva – kaže Barbić dodajući da je moguće istovremeno promijeniti i kategoriju i društvo, što pruža dodatnu fleksibilnost u prilagodbi osobnoj financijskoj strategiji. Potrebno je da prođe najmanje 15 dana od prethodne promjene, bez obzira je li riječ o promjeni kategorije fonda unutar istog društva ili prelasku u drugo društvo.

Barbić podsjeća da je kod obveznog mirovinskog osiguranja u drugom stupu moguće odabrati između četiri mirovinska fonda te da je prilikom odabira važno obratiti pažnju na povijesne prinose koje je fond ostvario u A, B ili C fondovima svakog društva (npr. petogodišnji i desetogodišnji prinos).

- Iako prošli prinos ne jamči budući, dosljednost i stabilnost prinosa su vrlo važni pokazatelji. Također, važno je informirati se o visini i strukturi naknada, kvaliteti i strategiji ulaganja te reputaciji društva koje upravlja mirovinskim fondom. Nadalje, vezano za kategoriju rizika, važno je odabrati fond koji najbolje odgovara našoj dobi i sklonosti riziku (A - visoki, B - umjereni, C - niski rizik) – objašnjava profesorica na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.

Važno je procijeniti i vlastite ciljeve (npr. željena razina dodatne mirovine, trajanje štednje) te spremnost na investiranje u rizičnije kategorije ako želimo ostvariti veće dugoročne prinose. S ciljem zaštite osiguranika i njegove imovine, postoji i zakonsko ograničenje vremena koje je moguće provesti u kategoriji A.

Članovi se automatski prebacuju iz kategorije A u kategoriju B deset godina prije stjecanja uvjeta za starosnu mirovinu, osim ako na osobni zahtjev ne ostanu u fondu A uz uvjet da do stjecanja uvjeta za starosnu mirovinu imaju više od pet godina.

U tom slučaju, nastavlja Barbić, član ostaje u OMF-u kategorije A sve do pet godina do ostvarivanja prava na starosnu mirovinu. Nakon toga će ga REGOS po službenoj dužnosti rasporediti u OMF kategorije B. U okviru kategorije B članovi mogu ostati do umirovljenja ili se mogu prebaciti u najmanje rizičnu kategoriju C.

- Pri prvom zaposlenju, novi zaposlenici, imaju rok od mjesec dana za odabir OMF-a i kategorije OMF-a. Ako u propisanom roku od mjesec dana osiguranik ne izabere svoj OMF i kategoriju OMF-a, REGOS ga  po službenoj dužnosti raspoređuje u jedan od postojećih OMF-ova kategorije A ili B, ovisno o kriterijima ograničenja članstva – govori Barbić.

Što se tiče dobrovoljnih mirovinskih fondova, odabir pravog dobrovoljnog mirovinskog fonda (DMF) zahtjeva pažljivo promišljanje o vlastitim financijskim ciljevima, toleranciji na rizik i očekivanom horizontu štednje. Ključni kriteriji uključuju analizu dugoročnih prinosa, visinu upravljačkih naknada (što su niže, to više novca ostaje za štednju), strukturu ulaganja (omjer dionica i obveznica), fleksibilnost uplata te korisničku podršku i digitalnu pristupačnost.

- U Hrvatskoj trenutno posluje 8 DMF-ova: Raiffeisen DMF, AZ Profit, Croatia osiguranje DMF, AZ Benefit, Erste Plavi Expert, Erste Plavi Protect, Croatia osiguranje 1000A, Croatia osiguranje 1000C, a svi oni nude različite strategije prilagođene dobi i profilu osiguranika. Pravi fond je onaj koji najbolje usklađuje našu životnu fazu, sklonost prema riziku i očekivanja, jer treći stup nije samo štednja, već i dugoročna financijska strategija – zaključuje Barbić.