Od prve javno izrečene ideje o izdavanju narodnih obveznica (najavio ih je u jesen ministar Primorac) prošlo je pet mjeseci. Sada se već donekle znaju uvjeti, točnije zna se da će biti izdane unutar trećega tromjesečja, na rok od dvije godine. Kupon, odnosno kamata neće biti manja od tri posto, iako se u financijskim krugovima špekulira i o pet posto.
Ministar je kratko poručio kako je cilj kraćeg roka dospijeća da građanima zaduživanje, odnosno ulaganje njihove štednje bude prihvatljivo, pri čemu će im se pojasniti o kakvom je instrumentu riječ i koje su mu prednosti i ograničenja. Pri tome je ideja da ih kupci-građani drže do dospijeća, jer je tada rizik najmanji, odnosno izvjesnost je ostvarivanja obećanih prinosa najveća.
Reakcije su različite, uglavnom pozitivne kada je riječ o koristi koju će imati kupci, dakle građani. Tako je Milan Horvat, direktor tvrtke FIMA Plus, na svome LinkedIn profiilu kratko prokomentirao kako će, ako kamata bude oko pet posto, građani zaraditi deset do čak 50 puta više nego od štednje koju drže u bankama, i to s još boljim izgledima u budućnosti.
- Naime, što Vlada bude lošije radila, stanje će u državi biti gore i kamate na obveznice će, naravno, rasti. To će narodu konačno omogućiti da na nesposobnosti hrvatskih političara krene zarađivati novce, a to je priznajem, već zaista ozbiljna investicijska prilika – napisao je dodajući kako se nada da će najmanji apoeni obveznica biti barem 10 eura, a ne iznad 10 tisuća i viši, kakve su ih dosad izdavali, uz zaključak kako ga zanima kako će održavati likvidnost trgovanja na tržištu tom obveznicom.
Veća kamata nego u banci
Naime, takva su izdanja obično nelikvidna, jer se njima rijetko trguje na sekundarnome tržištu - građani takva izdanja uglavnom drže do roka dospijeća, što državi otežava otkrivanje tržišne cijene i kamatnih stopa tih obveznica, prema kojima bi država mogla odrediti te parametre za neko buduće, novo izdanje. No, to je briga države, ono što građani koji planiraju uložiti u obveznice trebaju znati jest da se kamata (kod obveznice se ona naziva kupon) računa na cijenu pri dospijeću, dakle na kraju isteka roka otkupa, a cijena se zna unaprijed, pri kupnji. Država se na taj način zadužuje na domaćem tržištu umjesto na inozmenom i kod građana umejsto kod institucijonalnih investitora (banaka, fondova, osiguranja).
Igor Vihnanek iz InterCapitala navodi ilustraciju za kupnju petogodišnje obveznice s prinosom od tri posto: ako netko uloži, primjerice, 10 tisuća eura u takve obveznice i čeka, recimo, pet godina kako bi država vratila uloženo, država u međuvremenu u tih pet godina svake godine isplati tri posto kamate na određeni datum (iako nije isto, ali može poslužiti kao usporedba - kupci dionica Ine i HT-a iz vremena IPO-a do trenutka dok dionice nisu odlučili prodati za njih su svake godine dobvali dividendu – ako su skupštine kompanija tako odlučile).
Narodne su obveznice poput običnih obveznica, samo s jednom razlikom – namijenjene su običnim ljudima. Čini se da će biti izdane u dva dijela, ako što ostane nakon ponude građanima, ponudit će se institucionalnim investitorima. No, čini se da će kupon/kamata za građane biti nešto viša. Ono što je također važno jest najava da će minimalni iznosi (ako budu propisani biti postavljeni prilično nisko, dakle bit će dostupnije svim građanima, odnosno iznosi potrebni za kupnju neće biti visoki kao inače.
Što građanima narodne obveznice uopće nude i zašto bi mogle biti isplative? Vihnanek precizira kako bi one građanima dugoročno mogle ponuditi višu kamatnu stopu nego ulaganje u depozite banaka. – Ako bi građani kroz narodne obveznice dobili kamatu od tri ili četiri posto dok im dugoročni depozit u eurima u bankama nudi kamatu od 0,28 posto (podatak iz prosinca 2022.), imalo bi više smisla kupiti narodne obveznice.
Najmanje rizični vrijednosni papir
Suprotno općenitom dojmu građana, državne se obveznice smatraju najmanje rizičnim vrijednosnim papirom unutar nekog financijskog sustava, dakle, manje su rizične od depozita u banci u Hrvatskoj.
Često se spominje da su bankovni depoziti državno osigurani što građani vide kao dodatni benefit, no mnogi nemaju povjerenja da će im ista ta država vratiti novac uvećan za kamatu ako kupe narodne obveznice. Inače, narodne obveznice građanima nude instrumente za investiranje na dulji rok uz fiksnu kamatnu stopu. U bankama je teško ugovoriti depozit na 5 ili 10 godina, dok se državne obveznice mogu izdati i često se izdaju i na takve rokove – pojašnjava Vihnanek dodajući kako one imaju i mane na koje treba pripaziti.
Naime, kada štediša želi prekinuti oročenu štednju banka vraća barem glavnicu ili glavnicu s nekom umanjenom kamatom. Ako je netko kupio narodne obveznice s rokom dospijeća od pet godina, ali želi izaći iz investicije nakon dvije godine – obveznice mora prodati.
- Može se dogoditi da je u tom trenutku tržišna cijena obveznice veća, ali i manja od one po kojoj ste je kupili. To znači da biste prilikom prodaje mogli ostvariti i kapitalni gubitak. Za te dvije godine koliko ste držali obveznicu dobit ćete punu kamatu i gubitka kamate neće biti, no cijena na tržištu nije zajamčena. Naime, ideja nije da se narodne obveznice izdaju i da se njima zatim kroz godine neprekidno trguje. To može dovesti do situacije da ako obveznicu s rokom dospijeća od pet godina želite prodati nakon samo dvije godine jer vam treba novac – to možda nećete moći učiniti po cijeni koju priželjkuje – tumači Vihnanek.
Uz to, postoje i neki transakcijski troškovi - ako narodne obveznice želite prodati morat ćete platiti i primjerice brokerske troškove. Ako ste u obveznice uložili relativno malene iznose, primjerice manje od dvije tisuće eura, ti bi vam troškovi mogli biti previsoki u odnosu na investiciju.
Pro et contra
Financijska blogerica Sandra Ferenčak kratko je sažela ‘pro et contra‘ kupnje narodnih obveznica, iako se o cijeloj stvari ipak još premalo zna.
Dakle, prednosti bi za male ulagače mogle biti: kamatna stopa (kupon) oko tri posto, što je bolje od onoga što se može ‘zaraditi‘ držanjem novca u banci (oko 0,30 posto); ne bi trebalo biti ograničenja minimalnog iznosa uplate; držanjem obveznice do dospijeća (dvije godine) mali je rizik neisplate nominalnog iznosa (glavnice) osim u slučaju bankrota države; kamata je na obveznice neoporeziva.
Naravno, ima i nedostaka kakvi su recimo: dodatno investiranje u državne obveznice uz već značajni iznos investiranih (budućih mirovina) u drugom i trećem stupu; u slučaju rasta kamatnih stopa vrijednost obveznice pada što znači da se u slučaju prodaje prije dospijeća izlažete riziku promjene cijene; kamatna stopa (kupon) ne pokriva očekivanu inflaciju (ove se godine inflacija procjenjuje na sedam do osam posto, dakle bit će dvostruko viša od kupona).
Što god odlučili s eventualnim viškom koji biste rado oplodili korisnije od bankovnih kamata, rok od dvije godine nije predug, teško će država bankrotirati, a s takvom biste kupnjom sigurno pridonijeli i rastu opće financijske pismenosti. Uostalom, ne kaže li se: ne pitaj što država može učiniti za tebe nego što ti možeš učiniti za državu! Pa, financirati je.