Zarada na Polymarketu: Treba li platiti porez u Hrvatskoj

Zamislite tržište na kojem ne kupujete dionice, zlato ili bitcoin, nego vjerojatnost da će se neki događaj zaista i dogoditi. Hoće li određeni kandidat pobijediti na izborima? Hoće li inflacija pasti ispod tri posto do kraja godine? Hoće li Tesla izbaciti novi model do ljeta?

Dobro došli u svijet prediktivnih tržišta, mjesta gdje se trguje ishodima budućnosti. Najpoznatija među njima je Polymarket, platforma koja je posljednjih godina postala sinonim za takvu ideju klađenja.

Naime, na Polymarketu korisnici kupuju udjele 'da' ili 'ne' u događajima čiji se ishod verificira nakon određenog roka. Sve funkcionira preko blockchain mreže Polygon i stablecoina USDC. Cijena svakog udjela kreće se između nule i jednog dolara, a što je bliže jedinici, to tržište smatra da je ishod vjerojatniji. Ako se događaj doista dogodi, vlasnik udjela 'da' dobiva 1 USDC po udjelu, a onaj koji se kladio na suprotno, gubi ulog. Polymarket je time stvorio hibrid između klađenja i tržišta, s mehanizmima sličnima onima koje koriste burze derivata.

Američki regulator, CFTC, 2022. godine kaznio je Polymarket s 1,4 milijuna dolara zbog neregistrirane ponude derivata, ali mu je 2025. izdao takozvani no-action status, što mu otvara put povratka na američko tržište. U Sjedinjenim Državama se takva tržišta, barem formalno, tretiraju kao 'event contracts', posebna kategorija izvedenih financijskih instrumenata.

No što to znači za korisnike iz Hrvatske koji na Polymarketu žele okušati svoju sposobnost predviđanja?

Pravna rupa između kripta i klađenja

Hrvatski zakon ne poznaje pojam 'prediction market'. Postoje samo dva porezna okvira koja se mogu primijeniti: onaj za kriptovalute i onaj za igre na sreću. Prema mišljenju Porezne uprave godine, zarada ostvarena trgovanjem kriptovalutama smatra se dohotkom od kapitala, odnosno kapitalnim dobitkom, i oporezuje se po stopi od 12 posto ako se otuđenje dogodi unutar dvije godine od stjecanja. Nakon dvije godine, takva je dobit oslobođena poreza. Obveznik sam prijavljuje i plaća porez putem obrasca JOPPD do kraja veljače za prethodnu godinu.

polymarket - louvre

Usporedno s time, Zakon o igrama na sreću propisuje posebne porezne razrede za dobitke od klađenja, i to od 10 do 30 posto, ovisno o visini dobitka no ključna je razlika u tome tko obračunava i plaća porez. U slučaju klađenja, to čini priređivač, odnosno kladionica, koja mora imati licencu Ministarstva financija dok strane platforme poput Polymarketa takvu licencu nemaju, pa ne obračunavaju porez hrvatskim korisnicima, što ih automatski dovodi u sivu zonu.

Dvije interpretacije, nijedna bez rizika

Ako hrvatski porezni obveznik zaradi na Polymarketu, ta se dobit može tumačiti na dva načina.

Prvo, kao kapitalni dobitak na kripto-imovini, budući da su sve transakcije denominirane u USDC-u. U tom slučaju, obveznik sam prijavljuje dobitak po stopi od 12 posto i vodi evidenciju o svim transakcijama, od ulaganja do povlačenja. Takvo tumačenje ima uporište u postojećim mišljenjima Porezne uprave o kriptovalutama, iako se Polymarket izričito ne spominje.

Drugo, dobit se može smatrati dobitkom od klađenja, jer se suštinski pogađa ishod događaja. No budući da Polymarket nema hrvatsku licencu, on ne može obračunavati porez kao domaći priređivač igara na sreću.  U tom slučaju, korisnik bi morao sam prijaviti inozemni primitak, što je tehnički moguće, ali ostavlja otvoreno pitanje,  je li samo sudjelovanje na takvoj platformi uopće dopušteno?

Ministarstvo financija i Porezna uprava već su ranije upozoravali da je sudjelovanje u igrama na sreću kod neregistriranih stranih priređivača zabranjeno i podložno prekršajnim kaznama. Država ima pravo blokirati takve internetske stranice, a odgovornost može snositi i korisnik koji sudjeluje u njima. S obzirom na to da Polymarket tehnički ne priređuje igru na sreću, nego tržište, zakonodavni okvir ovdje jednostavno ne postoji,  što situaciju čini još složenijom.

Za sada, najrazumniji pristup je tretirati sudjelovanje na Polymarketu kao oblik trgovanja kripto-imovinom. To znači da je potrebno voditi detaljnu evidenciju svih ulaganja i povrata u stablecoinima, te po potrebi podnijeti prijavu kapitalnog dobitka. Porezna uprava u svojim ranijim mišljenjima naglašava važnost čuvanja evidencija, jer se njima dokazuje redoslijed kupnje i prodaje digitalne imovine. Ako bi se pak porezni nadzor odlučio da je riječ o klađenju, u obzir bi došle stope poreza na dobitke od klađenja, od 10 do 30 posto ali bez mogućnosti da porez za vas automatski obračuna priređivač, jer ga jednostavno nema. To otvara niz praktičnih i pravnih pitanja, uključujući i mogućnost prekršajne odgovornosti.

Regulatorni vakuum

Hrvatski zakonodavac još se nije odredio prema prediktivnim tržištima, a ni Porezna uprava nije dala posebno mišljenje. U praksi, sve se svodi na individualno tumačenje i odgovornost samog korisnika. U financijsko-tehnološkom smislu, Polymarket se može promatrati kao eksperiment koji najavljuje dolazak novih instrumenata u sferu javne prognoze,  svojevrsni 'burzovni termometar' društvenih očekivanja. No s poreznog i pravnog stajališta, za sada se radi o terenu na kojem se domaći propisi još nisu snašli.

Sve dok se zakonodavac ne odredi, Polymarket i slične platforme ostaju u svojevrsnom regulatornom vakuumu. Oni koji sudjeluju, bilo iz radoznalosti, bilo iz spekulativnog motiva trebali bi biti svjesni da svaka ostvarena dobit u kriptovaluti ima potencijalne porezne posljedice. Dok Europa kreće u smjeru jasnijeg nadzora digitalne imovine kroz uredbu MiCA, Hrvatska će prije ili kasnije morati odgovoriti i na pitanje, je li predviđanje budućnosti financijski instrument, klađenje ili nešto treće.