Reagiranje na komentar Višnje Starešine: Bliskoistočni mir i simbolično premještanje bojišnice u Europu

U svom komentaru 'Bliskoistočni mir i simbolično premještanje bojišnice u Europu' Višnja Starešina navodi kako odnosi između Izraelaca i Palestinaca prije 7. listopada nikada nisu bili bolji. Takva tvrdnja ne odgovara stvarnosti.

Izrael je i prije 7. listopada imao efektivnu kontrolu nad Gazom – osobito nad njezinim granicama, zračnim prostorom, morskim pristupom te opskrbom energijom i robom. To u praksi znači da su izraelske vlasti kontrolirale (i još uvijek kontroliraju) čak i količinu kalorija koje ulaze u Gazu.

Dvjema trećinama Palestinaca zatočenih u Gazi riječ je o izbjeglicama iz današnjeg Izraela, koje prema međunarodnom pravu imaju pravo povratka u svoje domove.

Samo u 2023. godini u Palestini je ubijeno 126 djece. Godinu ranije, 2022., izraelske su snage uhitile oko 7000 Palestinaca, među kojima je bilo 882 djece i 172 žene.

Prema izvješću organizacije Save the Children, djeca u izraelskim zatvorima bila su izložena seksualnom zlostavljanju – kao i žene.

Izrael bi povremeno bombardirao Gazu, a tu bi praksu izraelski vojni dužnosnici nazivali 'košenjem trave' (mowing the grass). Također, Palestinci nemaju slobodu kretanja. Ne mogu samo otići iz svog grada, bude se uz zvuk dronova i pod stalnim su nadzorom.

Starešina dalje kaže da je Hamas od Palestinaca u Gazi i njihovih stradanja uspio stvoriti islamske mučenike u očima svojih sljedbenika, dok ih je u očima zapadnoga svijeta prikazao kao žrtve Izraela i zapadnih politika.

Ovo je također netočno. Podrška Palestini na Zapadu stara je koliko i sama okupacija Palestine. Na prosvjedima protiv izraelske politike svojedobno su sudjelovali i bivši američki predsjednik Jimmy Carter, a protiv izraelske okupacije i nepravde govorio je i Nelson Mandela – kao i mnogi drugi borci za ljudska prava.

Dalje, Starešina se nadovezuje:

'U posljednjem desetljeću islamska je agenda znatno osnažena u zapadnoj Europi – demografski, utjecajem u institucijama, medijima, društvu, osobito u studentskim kampusima. Antisemitizam i prijezir prema Zapadu postali su normalni, a gdjekad i poželjni.'

Ovdje Starešina namjerno zanemaruje činjenicu da je sukob između Palestinaca i Izraelaca kolonijalni, a ne religijski sukob. Prikazivanje sukoba Palestina – Izrael kao vjerskog sukoba taktika je koju proizraelski propagandisti često koriste (Netanyahu, primjerice, tvrdi da je riječ o 'ratu civilizacija') kako bi muslimane sveli na ekstremiste kojima je jedini cilj osvojiti Zapad.

Dakle,  upravo Starešina ima agendu, koju potvrđuje i izraelsko Ministarstvo vanjskih poslova, koje je angažiralo američku PR agenciju za ispitivanje javnog mnijenja u Europi i testiranje propagandnih poruka s ciljem poboljšanja izraelskog imidža u SAD‑u i Europi.

To izraelsko istraživanje pokazuje da je najučinkovitija taktika za popravljanje percepcije – poticanje straha od 'radikalnog islama' i 'džihadizma', koji i dalje izazivaju snažnu zabrinutost. Naglašavanjem izraelske podrške pravima žena i LGBT‑osoba, te isticanjem tvrdnji da Hamas želi 'uništiti sve Židove i širiti džihadizam', podrška Izraelu u anketama porasla je u prosjeku za više od 20 postotnih bodova.

Starešina, dakle, samo doslovno prenosi retoriku te studije. Više islamofobije u Europi – bolji imidž za Izrael.

Ironično, upravo Židovski doseljenici iz Amerike i kršćanski cionisti koriste Bibliju kao opravdanje za svoje pravo na zemlju – što također predstavlja oblik religijskog ekstremizma.

Starešina dalje tvrdi da propalestinske skupine uvijek njeguju antisemitizam i antizapadni narativ te da iza tog paravana u pravilu stoji i islamistička agenda.

Ovo je, zapravo, izraelska politička agenda: svesti podršku Palestini na Zapadu na 'džihad', uz potpunu dehumanizaciju Palestinaca i europskih muslimana. Upravo zbog toga Izrael je financirao Hamas, a istovremeno uhićuje ili uklanja palestinske političare koji su umjereni ili sekularni – primjerice Marwana Barghutija, palestinskog mirotvorca i vođu 'pravog' palestinskog pokreta za oslobođenje. U tome izraelski desni politički blok surađuje sa strankama desnog centra u Europi, stvarajući atmosferu sumnje prema europskim muslimanima.

Argument da Palestince podržavaju isključivo antisemiti i islamisti nije ozbiljan, kao ni tvrdnja da su Hamas i Hezbollah pokreti čiji je cilj osvojiti Zapad. Ideologija Hassana Nasrallaha, preminulog vođe Hezbollaha, usmjerena je protiv imperijalizma, a ne protiv Židova. Nasrallah je odbacio antisemitizam i tvrdnju da 'Židovi upravljaju Zapadom', naglašavajući da se njegova borba vodi protiv američkih i imperijalnih interesa u regiji, a ne protiv židovskog naroda. Hamas također ističe da je njihova borba prvenstveno lokalnog karaktera, a odvjetničku prezentaciju Hamasu omogućio je američki Židov, Stanley Cohen.