Pregledavajući nešto na internetu, naletio sam na priču u kojoj su dva čovjeka sklopila neki posao. Obojica trebaju potpisati izjavu da je novac za taj posao isplaćen izvršitelju usluge. Na temelju te izjave pretpostavljam da je usluga izvršena, ali isplatitelj se pita treba li tu izjavu ovjeriti kod javnog bilježnika ili je dovoljan samo njihov potpis.
Prije svega, ovdje je očito riječ o isplati gotovine na ruke, a ne preko računa, pa je namjera i jednog i drugog vjerojatno bila da izbjegnu plaćanje poreza. U izjavi je trebalo pisati da je naručitelj usluge isplatio novac izvršitelju usluge. I onda su se počeli natezati oko toga treba li tu izjavu ovjeriti kod javnog bilježnika. Naručitelj posla (isplatitelj) nije siguran što raditi, a izvršitelj posla (primatelj novca) protiv toga je da se izjava ovjeri kod javnog bilježnika.
I odmah, naravno, nastaje sumnja kod naručitelja: što ako izvršitelj posla bude tvrdio da nije primio novac iako je potpisao (bez ovjere kod javnog bilježnika) izjavu?
Znalac koji se uključio u tu priču potvrdio je da izjava vrijedi i bez ovjere kod javnog bilježnika, ali da bi bilo bolje ovjeriti je jer time dobiva veću pravnu snagu. Odnosno, ako bi izvršitelj usluge kasnije tvrdio da nije primio novac, naručitelj bi imao dokaz ovjerene izjave i sud bi samo na temelju toga mogao presuditi u korist naručitelja. Time bi se sudski postupak vrlo brzo završio, a da ne govorimo o tome da izvršitelj usluge ne bi ni pokušao to osporiti jer zna da bi izgubio na sudu, zbog čega bi morao snositi sudske troškove.
Jedina razlika
Bez ovjere kod javnog bilježnika priča bi se mogla zakomplicirati, ali najviše zbog dugotrajnijeg sudskog postupka, ako bi izvršitelj usluge osporio da je primio novac unatoč potpisanoj izjavi. Najprije recimo da će sud priznati potpise obojice i bez ovjere tog dokumenta, kao što bi priznao i neki ugovor između dva čovjeka (primjerice investitora u kuću i zidara).
Znao sam to i prije jer je moj djed davno prodao neku zemlju sklopivši ugovor s kupcem, ali bez ovjere, no sud je poslije (dogodio se spor) bez problema priznao taj ugovor. Ili pak moj prijatelj koji je mijenjao krov na kući i htio za svaki slučaj s majstorom potpisati ugovor iako je majstor bio na glasu kao pošten. Zlu ne trebalo. Nisu ga ovjerili, ali rekao mi je da se raspitao i da neovjereni ugovor ima pravnu snagu kao i ovjereni.
Jedina je razlika u tome što kad se dokument ovjeri, to praktično znači da je javni bilježnik svjedok da se nešto potpisalo. Bez ovjere nema svjedoka, pa ako je jedna strana bezobrazna, u ovom slučaju izvršitelj koji bi eventualno tvrdio da nije primio novac te da izjavu nije potpisao, onda bi na sudu morao vještačiti grafolog.
Pa iako je grafolog stručnjak, postoji uvijek mogućnost da ne može potvrditi je li to potpis izvršitelja usluge. Znate kako se to radi, ako jedan od potpisnika želi prevariti drugoga, naškrabat će nešto na mjestu potpisa umjesto onog potpisa koji je na drugim dokumentima te osobe.
Važan je i mir
Onda nastaju komplikacije, sudski postupak se oteže, gubi se vrijeme, a sve zbog toga što se nije htjelo uložiti nešto sitno novca za ovjeru dokumenta. Doduše, u ovom slučaju vjerojatno se htjelo izbjeći plaćanje poreza pa je izvršitelj posla smatrao da ne trebaju potencijalnog svjedoka u poreznom postupku – javnog bilježnika.
Prema mom mišljenju, ako se dvije osobe koje sklapaju posao ne poznaju i postoji sumnja da se riječ neće održati, najbolje bi bilo otići do javnog bilježnika i pred njim potpisati dokument. Nije razlog za taj potez samo mali iznos novca koji praktično stimulira ljude da to učine, nego i ono još važnije – miran san. Kad je čovjek svjestan da je potpuno pravno zaštićen, prestat će uopće razmišljati o tome hoće li druga strana osporavati da je isplaćena.
POST SCRIPTUM
Ne mogu a da se ne osvrnem na reportažu u ‘Dnevniku‘ RTL-a u kojoj frizerka iz Makarske Vanja Batošić priča kako je kažnjena s 2,7 tisuća eura (20 tisuća kuna) zbog povećanja cijene uređenja obrva za četiri centa. Uređivanje obrva stajalo je 60 kuna do kraja stare godine, a od 1. siječnja osam eura. Međutim, inspektor se latio digitrona, dobio rezultat od 7,96 eura i zaključio da je nepošteno zaokružila cijenu usluge naviše. Frizerka Batošić bila je vidno ozlojeđena takvom kaznom i najavila da je neće platiti, nego da će ići na sud. Potpuno je podupirem, uvjeren sam da će pobijediti na sudu, samo što će nepotrebno izgubiti vrijeme i živce zbog budalaštine koju je napravio inspektor.