Pročitao sam presudu Visokog upravnog suda RH kojom je ukinuta Odluka o organizaciji, načinu naplate i kontroli parkiranja na javnim parkiralištima Grada Labina. Presuda mi je zanimljiva jer, iako nisam pravnik, nije mi baš jasna, odnosno nisam siguran da je dokazana diskriminacija prema iznajmljivačima apartmana. Baš bih zbog toga želio, ako se nekomu da, da razmisli o presudi.
Labinsko gradsko vijeće brisalo je članak 41. spomenute odluke. Taj je članak do tada omogućavao vlasnicima apartmana u starogradskoj jezgri da dobiju najviše jednu dozvolu za parkiranje po apartmanu. To je bilo omogućeno i ustanovama i udrugama koje imaju sjedište na tom području za njihova službena vozila, kao i obrtnicima. To je, zapravo, značilo da turisti više nisu mogli parkirati svoje automobile pokraj kuće u kojoj su boravili na odmoru. Iznajmljivači zbog toga smatraju da im je nanesena šteta, odnosno da je vrijednost njihovih apartmana zbog takve odluke malo manja nego prije. To je, vjerujem, glavni motiv, neosporivo legitiman, koji se, doduše, ne spominje u presudi. No iznajmljivači smatraju da su brisanjem članka 41. diskriminirani u odnosu na druge koji također imaju urede u starogradskoj jezgri. Naime, ostvarivanje prava na povlašteno parkiranje Odlukom o organizaciji i dalje je predviđeno za vlasnike, osobe koje su u starogradskoj jezgri prijavile prebivalište ili boravište, pa tako i za iznajmljivače, ali ne i za njihove goste.
Broj se povećava u sezoni
Gradsko poglavarstvo na sudu se branilo time što je Odluka upućena na nadzor zakonitosti Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, a zatim i Ministarstvu unutarnjih poslova, a nije bilo ni primjedbi tijekom javne rasprave. Članak 41. izmijenjen je, istaknuli su zastupnici Poglavarstva, upravo na inicijativu stanara u starogradskoj jezgri koji su iskazali nezadovoljstvo zbog broja korisnika izdanih odobrenja u odnosu na broj parkirnih mjesta u starogradskoj jezgri. Taj se broj povećava ljeti, što stanarima u starogradskoj jezgri onemogućava pronalaženje parkirnog mjesta kad se vraćaju s posla u popodnevnim satima. Poglavarstvo ne smatra da diskriminira iznajmljivače jer i pravne osobe imaju pravo na jedno odobrenje kao i vlasnici smještajnih objekata, čime se izjednačavaju s vlasnicima apartmana. Odlukom o brisanju članka 41. željelo je postići ravnotežu između osiguravanja nužnog korištenja parkirališta unutar starogradske jezgre korisnicima kojima je to najviše potrebno i njegove zaštite kao kulturnog dobra.
U presudi je i VUS zaključio da 'unatoč opravdanoj i legitimnoj brizi predstavničkog tijela za očuvanje kulturne baštine i prava rezidenata na području starogradske jezgre grada Labina ti razlozi nisu dostatni za ukidanje prava iz članka 41. Odluke o organizaciji onim osobama koje obavljaju djelatnost iznajmljivanja smještajnih jedinica na tom području uz istodobno omogućavanje tog prava ostalim osobama koje obavljaju djelatnost na istom području, jer je takvo postupanje diskriminatorno u odnosu na usporedive kategorije poslovnih subjekata koji svoju djelatnost obavljaju na istom području'.
Neprecizni članci
Nije mi baš ugodno komentirati, ali iz presude ne vidim gdje je tu diskriminacija, osim ako Sud ne smatra da je svaka smještajna jedinica jedna pravna osoba jer mora biti prijavljena lokalnoj turističkoj zajednici. A ne vjerujem da tako razmišlja. Pročitao sam i ostale članke odluke labinskoga gradskog vijeća i čini mi se da se neki (35. i 38.) mogu tumačiti dvojako: tako da drugi mogu dobiti više dozvola, ali i da za njih vrijedi isto pravilo dobivanja jedne dozvole. Možda je Sud na to mislio, ali u obrazloženju to nisam mogao naći.
Možda će pravnici to bolje moći protumačiti (presuda je objavljena u NN-u 93/2021). U svakom slučaju, treba uravnotežiti želju za očuvanjem gradske jezgre i potrebe vlasnika objekata, a VUS ionako nije rekao da se mora vratiti pravo iznajmljivačima na više parkirnih mjesta, nego da to pravo treba uravnotežiti s drugim pravnim osobama. Nadam se da će labinsko poglavarstvo u tome uspjeti.