Kao što sam najavio, i u ovoj ću 'Pravdi' o tome kako slastičari koji se bave izradom i dekoracijom torti po želji naručitelja mogu preduhitriti one naručitelje koji u zadnji čas otkažu narudžbu. U prošlom broju objasnio sam u kojim se slučajevima slastičari (ali i svi drugi koje sam nabrojio) mogu pozvati na čl. 79. Zakona o zaštiti potrošača, a u ovome ću objasniti još jednu mogućnost da se odbije naručiteljevo otkazivanje narudžbe u posljednji tren.
Naravno, objasnit ću to zahvaljujući pravnom stručnjaku Stjepanu Loviću, koji napominje da se slastičari koji izrađuju slastice po narudžbi mogu pozvati i na Zakon o obveznim odnosima, osobito odredbe koje reguliraju ugovor o djelu. Riječ je o čl. 590., koji govori o tome da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i slično, a naručitelj se obvezuje platiti mu naknadu za to. S obzirom na to da u slučaju izrade custom-made slastica, objašnjava Lović, naručitelj ima na umu osobitu vrijednost slastičareva rada, takvi se ugovori ne smatraju ugovorom o kupoprodaji, nego upravo ugovorom o djelu.
Ugovoriti predujam
To je važno upravo zbog toga što i za slastičare koji izrađuju slastice po narudžbi vrijedi ugovor o djelu, što nas dalje vodi na čl. 619., koji potpuno štiti slastičare od naglo otkazanih narudžbi. Naime, u tom članku stoji da naručitelj, doduše, može otkazati narudžbu u bilo kojem trenutku, odnosno, bolje reći, može raskinuti ugovor, ali u tom slučaju dužan je isplatiti slastičaru ugovorenu naknadu ako je narudžba (primjerice torta) gotova ili, ako je dijelom gotova, onda umanjenu za iznos troškova koje ovaj nije imao, a koje bi inače imao da ugovor nije raskinut.
– Stoga, iako zakonom nije propisan nikakav rok u kojem bi naručitelj bio dužan najkasnije otkazati narudžbu i raskinuti ugovor, i u ovom slučaju slastičari bi bili pravno zaštićeni. Zaključno naglašavam da bi radi bolje zaštite slastičara bilo korisno upozoriti naručitelje na iznesene posljedice otkaza narudžbi i ugovoriti predujam kao odustatninu u određenom postotku ugovorene naknade za izradu slastica, što bi na kraju moglo smanjiti otkazivanje narudžbi – kaže Lović.
Kao što sam pisao u prošlom broju, slastičari koji izrađuju i dekoriraju slastice po želji naručitelja u posljednje su vrijeme zbog otkaza vjenčanja, krštenja i sličnih privatnih svečanosti suočeni s valom otkaza narudžbi, nerijetko i u zadnji čas, kad npr. torta bude gotova na dan svečanosti, a onda naručitelji otkažu narudžbu. Slastičari koji su nespremno dočekali ovu situaciju, a i oni iz drugih djelatnosti, ne snalaze se najbolje pa nerijetko samo slegnu ramenima kad im otkažu narudžbu.
Naručiteljima situacija poznata
U ove dvije 'Pravde' pokazali smo da se iz takve situacije može izići bezbolno. Ako netko misli da je to nepravda prema naručiteljima jer će tortu platiti i baciti (ili darovati nekomu), ne bih se složio s tim. Ako ćemo pravo, naručitelji već poodavno znaju kakva je situacija, znaju i da svečanost može biti odgođena, pa ako se odluče na narudžbu, onda preuzimaju i rizik da će platiti nešto što se neće pojesti (osim ako je to čokoladna torta – jer u tom slučaju postoji jedan koji će je pojesti).
I, na kraju, pitanje je treba li se pozvati na 79. članak Zakona o zaštiti potrošača (ZZP) ili na 619. članak Zakona o obveznim odnosima (ZOO). Dao bih prednost ZOO-u jer je u njemu sve crno na bijelo, no pretpostavljam da velik dio slastičara koji izrađuju slastice po narudžbi više preferira 'na crno' nego 'na bijelo' jer se tako dio poreznih davanja može staviti u džep, zato će biti skloniji pozvati se na ZPP. No, nema veze, ja bih im savjetovao da ipak plate porez na svako svoje umjetničko djelo, a uvijek se efikasno mogu pozvati na ZZP ako već ne žele na ZOO. 
POST SCRIPTUM
Tijekom razgovora sa slastičarkom, koja je bila vrlo ljubazna, u glasu joj se osjetio blag strah što će se događati u sljedećim mjesecima. Nastavi li se ovako, pitanje nije hoće li nekom od naručitelja reći da ne može otkazati narudžbu u zadnji čas, nego hoće li imati priliku da mu to kaže. Bude li prilike (nadam se da će je ipak biti), nije zgorega još jednom podsjetiti: pozovete li se na čl. 79. Zakona o zaštiti potrošača, ne zaboravite obvezno upozoriti naručitelje tijekom razgovora o narudžbi da neće biti moguće vratiti slasticu, kako je i opisano u prošloj 'Pravdi'.