Kad razgovaramo s investitorima, najčešće imaju svoju priču o birokratskim zavrzlamama, koje su sve nalik jedna na drugu. Vrlo rijetko nailazimo na poduzetnika kao u ovoj priči koji nikad nije nešto loše rekao o lokalnoj vlasti
Vrlo zanimljivu priču ispričao mi je poduzetnik Zoran Šimunić, vlasnik tvrtke Naše klasje, o kojem smo pisali u prošlom broju Lidera. Iako malo odudara od tema u 'Pravdi', u kojoj nastojimo upozoriti na neki problem, mislim da je treba objaviti baš u ovoj kolumni kao primjer jedinicama lokalne samouprave kako treba biti na usluzi poduzetnicima. Šimunić mi je oduševljeno govorio o zaposlenima u Gradskom poglavarstvu Zaprešića.
Naše klasje je bilo spremno za novu veliku investiciju, pa je Šimunić rekao mlađem kolegi u tvrtki da napiše mail, objasni da je Naše klasje proizvodna tvrtka koja traži deset tisuća kvadrata zemljišta za gradnju tvornice prehrambene namjene u zagrebačkom prstenu. U nastavku ću prenijeti što mi je ispričao.
– Kolegi sam rekao da taj mail pošalje poglavarstvima svih općina i gradova. Iz zaprešićkoga poglavarstva odgovor je došao za dvadeset minuta. Ali ne bilo kakav odgovor, nego sa svim mogućim podacima. U njemu su, znači, bili već totalno spremni javi li im se neki poduzetnik. Poslali su podatke o svim njihovim industrijskim zonama, sa svim katastarskim prikazima, uvjetima koje Grad nudi za oslobađanje od plaćanja komunalne naknade u prvoj godini ili dijela oslobađanja u sljedećim godinama. Gledao sam u taj mail i pitao se što je ovo, nisam mogao vjerovati. I onda sam nazvao toga dečka koji nam je poslao mail. Bio je vrlo ljubazan, rekao mi je da to proučim i odaberem lokaciju poručivši mi da će me nakon toga primiti pročelnica za graditeljstvo, s kojom ću konkretnije dogovarati daljnje korake – govori Šimunić.
Upozorenje pročelnice
Nakon što je proučio sve podatke, nije morao čekati dugo da ga primi pročelnica za graditeljstvo. Pokazao joj je nekoliko lokacija koje su ga interesirale, na što ga je ona upozorila: 'Gledajte, to jesu najatraktivnije parcele, ali ispod njih ide magistralni plinovod. Šest metara lijevo i desno ne smije se ništa graditi. Ako vama to odgovara, u redu.' Šimunić dalje nastavlja:
– Nakon kraćeg razmišljanja zaključio sam da mi je to moglo tada odgovarati, ali ako ću ubuduće možda proširiti proizvodnju ili graditi nešto drugo vezano uz tvrtku, to neću moći. Odustao sam od tih lokacija. A onda je ona ponudila stari mlin u Kupljenovu, na što sam imao primjedbu: 'O. K., moja se tvrtka zove Naše klasje, ali, znate, mi se ne bavimo mlinarstvom.' Nasmijala se i odmah mi objasnila: 'Ma ne, to mi kolokvijalno zovemo stari mlin koji je davno propao.' Zainteresirala me za tu lokaciju, dala mi kontakt vlasnika parcele, ali odlučio sam najprije otići vidjeti je – nastavlja Šimunić.
Ugledao je dugačku parcelu, uz cestu, ne preduboku, što mu je u startu izgledalo jako dobro. Naime, objasnio mi je, ako malo pažljivije pogledamo, vidjet ćemo da su industrijski objekti najčešće dugački i uski. Razlog je jednostavan, objašnjava mi, jer su proizvodne linije takve. Zato mu je parcela odgovarala, a i sve drugo mu se svidjelo, od lokacije do infrastrukture, pa je nazvao vlasnika. Dogovorili su se u roku od mjesec dana, Šimunić je kupio tu parcelu. Ali tu nije kraj pozitivnoj ulozi zaprešićkoga gradskog poglavarstva.
Građevinska za dvadeset dana
– Međutim, ono što je bilo interesantno, ne znam je li prošlo i tjedan dana otkako sam potpisao ugovor o kupnji parcele, dolazi mi SMS u kojem piše sljedeće: 'Ja sam Željko Turk, gradonačelnik Zaprešića, ovo je moj broj za vas 7/24 sata.' Pitao sam se odakle njemu moj broj jer nisam očekivao da će mi se javiti prvi čovjek grada. Došao sam k njemu, razgovor je bio vrlo ugodan, a na kraju mi je rekao: 'Što god da će trebati, ja sam tu.' Ništa nije trebalo, nikad nisam imao potrebu nazvati ga da bih ga zamolio da pogura nešto što je stalo. Jednostavno, ta zaprešićka gradska uprava zaslužuje sve pohvale kad je u pitanju odnos prema investitorima i poduzetnicima općenito. Na kraju, kad smo prikupili svu dokumentaciju, građevinsku dozvolu dobili smo za dvadeset dana. To mnogima može izgledati malo čudno, ali zaista je tako – završio je Šimunić.
Nije mi jasno zašto je Zaprešić jedan od rijetkih dobrih primjera u zemlji.
POST SCRIPTUM
Bio ja onomad u Americi. Tetak mi navečer kaže da sutra mora u tamošnji ured kako bi registrirao tvrtku. Zovem ga sutradan oko dva popodne, pitam ga je li bio u uredu. Odgovara mi da jest. 'I, kad ćeš dobiti rješenje da si registrirao tvrtku?' pitam ga ja. 'Što kad ću dobiti?! Pa registrirao sam tvrtku odmah jutros', odgovori mi on. 'Kako je to moguće?' pitao sam se ja.