Koliko su ustavne nedavne izmjene Zakona o komasaciji?

Pomalo su ispod radara javnosti, u sjeni lokalnih izbora, prošle nedavno donesene izmjene i dopune Zakona o komasaciji po hitnom postupku. Jedna od najvažnijih novina za provedbu komasacije jest ta da će umjesto suglasnosti za komasaciju od najmanje pedeset posto plus jedan vlasnik odsad biti dovoljna suglasnost najmanje pet posto vlasnika, a umjesto da u njihovu vlasništvu bude najmanje 67 posto površine obuhvaćene komasacijom, bit će dovoljno najmanje 10 posto.

U Liderovoj redakciji povela se mala rasprava o tome ima li tu elemenata zbog kojih bi netko mogao podnijeti zahtjev za ocjenu ustavnosti te odredbe. Iako nisam stručnjak za ustavno pravo, ili pravo općenito, ali pratim već godinama sve što je povezano s pravnim normama, mislim da je opravdano, ako ništa drugo, postaviti to pitanje i samom sebi, ali i stručnjacima. Naime, da tako malo suvlasnika (samo pet posto) koji imaju tako malo suvlasničkog udjela (10 posto) može dati zeleno svjetlo za komasaciju, nama u Lideru čini se, blago rečeno, nategnutim zakonskim rješenjem.

Razni razlozi

Što ako u stvarnosti većina suvlasnika koja ima više od 50 posto vlasništva na nekoj zemlji ne želi to zamijeniti za drugu zemlju jer joj to ne odgovara? Uostalom, već desetljećima ne možemo provesti komasaciju iako je ona zaista potrebna da bi se okrupnilo poljoprivredno zemljište, baš zbog toga što vlasnici smatraju da im to, iz ovih ili onih razloga, ne odgovara. S obzirom na mentalitet naših ljudi ne dao Bog i nekog zla, jer ako se manjina odluči za komasaciju, riskira velike svađe s većinom koja se s tim ne slaže, pa ne trebamo isključiti ni tragične posljedice svega toga. Ta je opasnost postojala i donedavno, kada je zakonom bila propisana suglasnost za komasaciju spomenutih najmanje 50 posto plus jedan vlasnik s najmanje 67 posto površine, a kako li ne bi sa sadašnjim zakonskim izmjenama.

Doduše, ima i drugih razloga zbog kojih ljudi ne žele komasirati zemljište. Netko nije zainteresiran, tu i tamo ima i svađa među suvlasnicima, često se događa da vlasnici kojima je ponuđena zamjena zemljišta misle da im nije ponuđena odgovarajuća parcela ('Njegova vrijedi više.') itd. Komasacija je zaista velik problem u Hrvatskoj i nema govora da svi koji se imalo razumiju u poljoprivredu teže rješenju. Nije isto imati ukupno tisuću hektara na nekoliko parcela ili na jednoj parceli zato što to zahtijeva dodatan angažman poljoprivrednika i dodatnu organizaciju posla, primjerice, ako se mora kombajnom ići najprije na jednu lokaciju, a zatim na drugu, treću… Zato mislim da, unatoč svemu, ne treba inzistirati na tome da svih sto posto suvlasnika mora dati zeleno svjetlo za taj postupak, ali ipak treba paziti da ne povrijedimo previše pravo na vlasništvo.

Temeljno pravo

Želio bih podsjetiti na to da je vlasništvo sastavni dio temeljnih ljudskih prava. No za razliku od ostalih elemenata ljudskih prava (pravo na izbor, na slobodu govora, život…) sekundarni je element i zapravo treba služiti kao sredstvo kojim bi se osigurala ostala prava. Zato je vlasništvo jedino ljudsko pravo koje se čovjeku može oduzeti ako je to interes šire društvene zajednice (primjerice, da bi se sagradila knjižnica ili cesta na nečijoj zemlji), ali u tom slučaju vlasnik (vlasnici) mora(ju) dobiti pravičnu novčanu ili drugu naknadu.

Navodim to kako bih opet upozorio da navedeno zakonsko rješenje komasacije nije baš bezazleno. Nisam siguran da će ono ubrzati komasaciju iako za to moramo pričekati učinak izmijenjene zakonske odredbe. Bez obzira na sve, ne isključujem mogućnost da će tko podnijeti Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti spomenute zakonske odredbe, a to znači da bi tu odredbu Ustavni sud mogao privremeno suspendirati, dok ne donese odluku, što bi bio prvi znak da postoje elementi za preispitivanje njezine ustavnosti. Nadam se da su pisci izmjena i dopuna Zakona o komasaciji mislili na to. 

POST SCRIPTUM

Pitao sam nekoliko ustavnih stručnjaka, ali i odvjetnika, ima li elemenata da se preispita ustavnost odredbe. Oni koji su mi se javili, nisu zasad htjeli to komentirati, poput osječkog profesora Ustavnog prava Mate Palića i njegove kolegice Sanje Barić s riječkoga Pravnog fakulteta. Cijenjena profesorica Barić ​poručila mi je da ne želi komentirati zakonsku izmjenu jer se ni približno ne razumije u materiju (postupke, posljedice, komparativnu praksu, analizu koristi i troškova, argumentaciju i sl.), 'što je bitan preduvjet za pravilnu ocjenu moguće primjene ustavnog načela jednakosti, legitimnih očekivanja i razmjernosti'.