Zamislimo solidnog poduzetnika u prerađivačkoj industriji s dobrom početnom bilancom. Pretpostavimo da je zbog utjecaja krize izazvane pandemijom znatno smanjen obujam poslovanja. Kako će to utjecati na njegovo poslovanje i kakve će biti posljedice na financijske izvještaje tijekom i na kraju godine?
Uobičajena prva posljedica koja se uočava jest smanjenje prodaje, pa samim time i smanjenje potraživanja od kupaca te prihoda od prodaje. Nadalje, sasvim je sigurno da će se zbog smanjene prodaje smanjiti novčani primici. To jako utječe na financijske izvještaje.
Kad se smanje prihodi
U računu dobiti i gubitka uočava se tendencija smanjenja prihoda. Zasigurno će se smanjiti i rashodi, ali u takvim uvjetima smanjenje prihoda znatno je intenzivnije od smanjenja rashoda. Prema tome, sigurno je znatno smanjenje dobiti, a moguć je čak i gubitak (smanjenje kapitala). U izvještaju o novčanom toku zasigurno će doći do intenzivnijeg smanjenja novčanih primitaka u odnosu na novčane izdatke, što će uvjetovati smanjenje količine novca potkraj razdoblja.
No, ako se ipak poveća iznos novca to sigurno neće biti posljedica naplate potraživanja, već dodatnog zaduživanja sa svim posljedicama koje iz toga proizlaze. U bilanci na kraju razdoblja vidjet će se osim smanjenja obujma bilance i njezina promjena strukture. Zbog smanjenja obujma poslovanja smanjit će se kratkotrajna imovina i, relativno gledano, povećat će se udio dugotrajne (fiksne) imovine.
Raste zaduženost
Za onoga tko ne zna pročitati financijske izvještaje, ovo možda i ne djeluje tako zabrinjavajuće. Međutim, onaj tko razumije financijske izvještaje na temelju ovih informacije može sagledati čitav niz ozbiljnih problema. Sigurnost poslovanja znatno je smanjena. Likvidnost je dovedena u pitanje jer se likvidna kratkotrajna imovina smanjuje. Uočavaju se problemi i u kontekstu zaduženosti, jer obveze se sve teže podmiruju. Jednostavnije rečeno, čak i ako se obveze ne povećavaju zaduženost postaje veća jer se smanjuje mogućnost podmirenja postojećih obveza.
Nadalje, u takvim je uvjetima često nužno dodatno zaduživanje, koje će osim na sigurnost utjecati i na uspješnost poslovanja. Velik problem je i promjena strukture imovine, koja jasno ukazuje na smanjenu aktivnost. Koeficijent obrta ukupne imovine zasigurno će se smanjiti jer se instalirani kapaciteti ne iskorištavaju dovoljno (dio imovine nije u funkciji). Takvo stanje potencira problem likvidnosti i zaduženosti. Osim toga, smanjenje aktivnosti loše utječe i na uspješnost poslovanja. Naglašeno je već smanjenje ekonomičnosti zbog lošeg odnosa prihoda i rashoda. Zbog smanjenja dobiti (nastajanja gubitka) uočavaju se problemi i u profitabilnosti.
Šire implikacije problema
Poduzetnici koji će 2020. godinu završiti s financijskim izvještajima kakvi su opisani u ovom tekstu doista imaju problema u poslovanju izazvanih krizom. Ako pretpostavimo da je riječ o privatnom poduzetniku, reklo bi se na prvi pogled da je to prije svega problem privatnog poduzetnika.
Međutim, taj problem ima i mnogo šire konotacije. Naime, ako će struktura imovine biti kao što je opisano, to znači manji broj zaposlenih i/ili manje prosječne plaće. Naravno, u tom kontekstu valja spomenuti porez, prirez i sve moguće doprinose povezane s plaćama. Naglašeno je i smanjenje prihoda, pa u tom kontekstu valja istaknuti i manji porez na dodanu vrijednost. Nadalje, manja dobit (nastali gubitak) uvjetuje i manji porez na dobit. Najkraće rečeno, lošija kvaliteta poslovanja i manji ostvareni rezultat rezultiraju manjim izdvajanjima sa svim posljedicama na cjelokupno gospodarstvo.
Govoriti o cjelokupnom gospodarstvu, a pritom zanemariti poslovanje pojedenih poslovnih subjekata, nije moguće. Ako se dogodi da mnogi poslovni subjekti zbog krize dođu u probleme, to će zasigurno imati implikacije na cjelokupno gospodarstvo. Upravo zbog toga sve češće se ističe da treba voditi računa o tome da rješavanje koronakrize ne stvori veće probleme od same krize.
O čemu voditi računa
U razmatranju ove problematike financijski izvještaji imaju važnu ulogu. Naime, često se problematika financijskog izvještavanja razmatra u kontekstu pitanja komu i u kojem roku treba dostaviti financijske izvještaje. Međutim, to je tehničko pitanje. Suština je u kvaliteti poslovanja koja je zapisana u financijskim izvještajima. Pri tome uobičajeno je da bilanca kao temeljni financijski izvještaj postoji uvijek, a manje je važno pitanje u kojoj formi i kada će se sastaviti.
U kontekstu financijskog izvještavanja ističe je jedno vrlo važno računovodstveno načelo, i to je načelo opreznosti. Ideja je da se imovina uvijek podcijeni, a obveze precijene. Drugačije rečeno, prihode treba priznati samo kada su sigurni, a rashode i onda kada su mogući. Time se stvara rezerva (pričuva) za poslovanje u budućnosti. Poduzetnici koji su u prethodnim razdobljima stvorili rezerve, danas se s izazovima krize lakše nose. Nasuprot tome, oni koji nisu vodili računa o načelu opreznosti, danas se suočavaju s većim problemima i to će potkraj godine biti vrlo vidljivo u financijskim izvještajima.
Za neke i prilika
Financijski izvještaji poduzetnika na kojeg je tijekom godine utjecala kriza na kraju godine doista mogu izgledati kao što je opisano. Međutim, bilo bi pogrešno zaključiti da će svi poduzetnici na kraju ove godine imati upravo ovakve financijske izvještaja. Može se očekivati da na određeni broj poduzetnika ova kriza neće tako nepovoljno utjecati, a moguće je da je neki od njih iskoriste i kao šansu.