Spajanjem energetike i gospodarstva u jedno ministarstvo, premijer Plenković osudio je ministra Ćorića, a sada vrlo vjerojatno i nasljednika Filipovića da se prvenstveno bave strujom, plinom, LNG-ijem i Janafom. Ostatak gospodarstva, uključujući industriju, vrlo vjerojatno će opet ostati izvan fokusa
Vrijeme je za početak praćenja i analiziranja rada Davora Filipovića, novog ministra gospodarstva i održivog razvoja u Vladi Republike Hrvatske. Trebalo bi to, koliko god je moguće, činiti bez predrasuda. Filipović nije došao na mjesto ministra s dobrim imidžem. Dobar glas izgubio je nesmotrenostima u vrijeme kampanje za gradonačelnika Zagreba. A onda su mediji jedva dočekali njegovu priču da 20 minuta u SAD-u nije prešao cestu jer nije znao za tipku na semaforu.
Imidž ne mora biti istina, ali je činjenica. I 22. po redu ministar gospodarstva od osamostaljenja Hrvatske (prosječno im je mandat trajao manje od godinu i pol dana) sad ima priliku za popravni ispit.
Od onoga što je zadnjih dana javno zabilježeno, Filipović, doktor ekonomskih nauka koji je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu predavao na katedri za organizaciju i menadžment, bio je s premijerom Andrejom Plenkovićem na skupu u Davosu, u Italiji je razgovarao s investitorima o proširenju željezare u Sisku, a sastao se i s mađarskim ministrom vanjske trgovine i vanjskih poslova.
Ministarstvo - čudnovati kljunaš
U tom razdoblju nije mu se dogodio niti jedan gaf koji bi medijima dao štofa za nastavak serijala. Za nadati se da povoda za ismijavanje novi ministar više neće davati. No to je manji dio izazova. Veći je problem što se Davor Filipović uselio u ministarstvo koje nalikuje čudnovatom kljunašu. Iz javnosti posve nerazumljivih razloga, premijer Plenković je opet spojio ministarstvo energetike s ministarstvom gospodarstva. I onda ga, da bude u skladu s modnim trendovima koji se nose u Bruxellesu, nazvao Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja. Što znači sve i ništa.
Kao i prethodnici mu, Filipović upada u zamku da većinu vremena odvaja za energetiku, a industrija opet ostaje po strani. Vidljivo je to već iz prvog intervjua koji je dao (Večernjem listu). U kojemu konkretno govori samo o energetici. Posebno o novosti koju je lansirao premijer Plenković da bi u okolnostima sankcija Rusiji zbog rata u Ukrajini Hrvatska mogla postati energetski "hub". Filipović govori o pozicioniranju Hrvatske kao važnog dobavljača energenata za više država u okruženju "i da budemo jedna od točaka u EU koja garantira sigurnost dobave".
Do prije godinu dana, dugogodišnja mantra svih hrvatskih vlada bila je ideja da će luka Rijeka postati "hub" za ulazak kineske robe na europsko tržište. Sad to više nije popularno, ali opsjednutost položajnim rentijerstvom je izbila u drugom obliku. Ok je iskoristiti LNG terminal i Janaf, ali iscrpljivati inovativnost samo na tome neće dati naročite rezultate. Pogotovo ako hrvatska strana ne bude znala dobiti nešto zauzvrat. A u tome se naši političari baš i nisu iskazali.
Opće fraze o gospodarstvu
U spomenutom intervjuu, kad su se pitanja odnosila na ostatak gospodarstva, moglo se pročitati samo niz uobičajenih fraza: produktivnost, konkurentnost, pojednostavljivanje procedura, ukidanje parafiskalnih nameta, iskorištavanje EU fondova, stvaranje povoljne investicijske klime.
Korektno je novom ministru dati 100 dana pa vidjeti misli li se uopće baviti opasnostima i prilikama koje potresaju svijet u fazi deglobalizacije. Događaju se tektonske promjene u dobavnim lancima. Ostati pri neoliberalnom pristupu samo stvaranja jednakih uvjeta za sve subjekte, pa neka tržište odredi što će se dogoditi, u ovim okolnostima kad sve zemlje interveniraju u suradnji s domicilnim poduzetnicima, djeluje nadrealno.
Nedavno se iz ministarstva moglo čuti da se priprema industrijska strategija koja će se temeljiti na reformi pravosuđa i obrazovanja. Poznavajući stavove Filipovića kao profesora, posebno ćemo pratiti hoće li se usuditi suprotstaviti se takvom tragikomičnom i s realnošću posvađanom pristupu. U svim ozbiljnim državama EU ubrzano se rade nove industrijske strategije, gleda se koji dobri dijelovi industrije mogu iskoristiti prilike koje se otvaraju u bipolarnom političkom, vojnom ali i ekonomskom svijetu.
Ocjena slijedeće dvije godine Filipovićevog mandata neće se donositi po onome što će napraviti u energetici, nego po (ne)doprinosu jačanju industrije. Bilo bi najbolje da premijer prizna pogrešku i ostavi održivi razvoj (energetiku i ekologiju) u jednom ministarstvu, a da konačno formira posebno ministarstvo industrije (ili vanjske trgovine). Kako je izgledno da to neće učiniti, za očekivati je da će i Filipović vrijeme trošiti na energetiku, a industriju će ostaviti po strani. Naravno, bit će super ako je procjena kriva i dogodi se čudo.