Komentari
StoryEditor

Miodrag Šajatović: I digitalna revolucija ‘jede svoju djecu‘

30. Rujan 2021.
digitalna revolucija
Posljedice pandemijskog lockdowna samo su vrh sante psihičkih i fizičkih problema. Ispod površine su posljedice sudjelovanja u digitalnoj revoluciji i očekivanja koja se pred revolucionare postavljaju

Od ponedjeljka do petka rade od jutra do mraka. U petak poslije posla i subotu se 'razvale', u nedjelju dolaze k sebi da bi uz razne 'poticajne supstance' spremni dočekali početak sljedećeg tjedna. Takve vijesti godinama su donosili naši visokoobrazovani gastarbajteri iz New Yorka ili Londona.

Globalizacija je sličnu praksu donijela i u naše krajeve. Ali, nakon formalnog završetka pandemije i povratka u koliko-toliko uobičajeni poslovni ritam, 'razvaljivanje' je počelo poprimati dramatične razmjere. Nimalo zanemariv dio mlađih i nešto starijih radnika znanja, menadžera, ali i poduzetnika, tvrde upućeni, 'puca kao kokice'.

Posljedice pandemijskog lockdowna samo su vrh sante psihičkih i fizičkih problema. Ispod površine su posljedice sudjelovanja u digitalnoj revoluciji i očekivanja koja se pred revolucionare postavljaju. Pojednostavnjeno, ljudski mozak i ljudsko tijelo, kod većine, ne mogu bez posljedica pratiti ritam za koji se tvrdi da će u sljedećih deset godina izazvati veće promjene nego u proteklih sto godina.

Naizgled trivijalno, zapravo opasno

Desetine tisuća aplikacija i na njima zasnovanih novih usluga, inoviranih proizvoda i poslovnih koncepata navaljuju na korporacijske zidine. Traži se agilnost (o tome više u rubrici 'Poslovna znanja'), kontinuirano strateško upravljanje, sposobnost napada na disruptore, ili bar obrana od njihovih napada. Nervozni vlasnici i šefovi, nesigurni što od novog oružja odabrati, sluđuju svoje podređene tražeći stalno nove i nove, često pomodne, kompetencije dostojne Supermana.

Stručnjaci podsjećaju da uobičajeno četvrtina ljudi u nekoj zajednici želi promjene. Ostali se opiru. Ali ako su promjene preagresivne, ni ti se rani usvajači s njima ne mogu nositi. A postavljaju se sve kratkoročniji ciljevi i nužnost upravljanja 'primjerenom metodologijom'. Nudi je desetak konzultanata. Koja je prava? Pa je onda tu 'prilagodba organizacijske strukture novim tržišnim odnosima te uspostava novih zaduženja i funkcija poput customer experience managera ili chief digital officera'.

Ima tu i naizgled trivijalnih, a zapravo opasnih praksi.

Iskusni menadžer daje primjer. U pandemiji se, u nuždi, počelo s videovarijantom ranijih sastanaka. Onda se uštedjelo vremena na fizičkim dolaskom na sastanke. Pa je uslijedila inflacija videosastančenja. Sad kad se mobilnost vratila, traži se ipak i sastajanje uživo. Ali ona gomila videoobveza je ostala. Pri čemu iscrpljivanje u digitalnim mogućnostima iscrpljuje i ubija kreativnost.

Dugogodišnji poduzetnik vidi 'pucanje po šavovima' ne kao posljedicu same digitalizacije. Tvrdi da je riječ o lošoj institucionalnoj infrastrukturi. Ljudi bi se lakše nosili sa zahtjevima digitalne revolucije da se mogu na nju koncentrirati. Da privatno i poslovno ne gube energiju jer institucije ne rade svoj posao. Ovako, s dvostruko više truda, postižu polovičan rezultat u odnosu na konkurente iz razvijenijih zajednica.

Drugi trče brže

Kad se eksponencijalnom tehnološkom razvoju pridodaju izazovi pokidanih dobavnih lanaca, probuđena inflatorna očekivanja, razmaženi (dobro: osviješteni) krajnji kupci, možda je za izbor pravog puta korisno u ovotjednom Lideru pročitati priču o Spider grupi iz Pitomače. Zaustavila je sve projekte osim osnovnog – proizvodnje i pakiranja čajeva. To je ono u čemu je najbolja. Pa se, očito, neizbježna digitalizacija tvrtke fokusira na jednu djelatnost i na jednu tržišnu nišu.

Taman sam htio završiti tekst razmišljanjem da je mojoj generaciji u ono analogno doba, uza sve muke, nekako bilo lakše. Kako u naše vrijeme nije bilo mnogo izbora i prilika. I kako ih je sada pred novom generacijom bezbroj. I onda sam pogledao mail u kojemu je vijest o 'IMD – Svjetskoj ljestvici digitalne konkurentnosti 2021.'. Hrvatska je, očekivano, u donjem dijelu ljestvice 64 zemlje. Ali od prošle godine, unatoč jednorozima, genijalnom IT sektoru i pucanju po šavovima korporativnih vođa i njihovih sljedbenika u provođenju digitalne transformacije, Hrvatska je pala s 52. na 55. mjesto. Drugi trče brže i ne lome se tako lako.

Nešto s nama duboko nije u redu. No, postoji rješenje. Kao što mi je nedavno u jednoj raspravi poručio jedan sveznajući poduzetnik i pripadnik ekstremnoga krila neoliberalne ekonomske misli – njega ne zanimaju usporedbe s drugim zemljama. 

25. travanj 2024 19:33