Tko danas, od nogometa do nacionalne ili europske politike, izlaganje započne s ‘moramo biti konkurentniji‘, čast iznimkama, zapravo nema što inovativno i primjenjivo poručiti. Konkurentnost je postala pojam iza kojega se najčešće skrivaju zastarjelo znanje i neambicioznost
Postoje pojmovi koji u jednom trenutku imaju smisla. Onda se prekomjernom upotrebom izraubaju. Izližu se. Na kraju ih nitko ozbiljan ne uzima ozbiljno. Takav je pojam ‘konkurentnost‘. Pa je to tema ovih, 999. ‘Ekonomalija‘.
Početkom stoljeća konkurentnost je bila u modi. Koncept koji je promicao američki ekonomist Michael Porter brzo se širio Europom. Došao je i do Hrvatske. Godine 2002. osnovano je Nacionalno vijeće za konkurentnost (NVK). Bilo je zamišljeno kao Vladino savjetodavno tijelo. Cilj mu je bio ‘kreiranje novih razvojnih politika ususret nezaustavljivom procesu globalizacije, a za stvaranje otvorenoga i konkurentnoga gospodarstva i osiguranje dugoročno održivog rasta‘.
Dvije godine poslije predstavljena je publikacija ‘55 preporuka za povećanje konkurentnosti‘. Javnost je s nestrpljenjem očekivala godišnju rang-listu Svjetske banke ‘Doing Business‘, koja se temeljila na ideji mjerenja konkurentnosti. Pad, rast ili stagnacija Hrvatske na ljestvici bili su premet političkih prepucavanja. Nakon otkrića da su temelji rangiranja za 2018. najblaže rečeno klimavi, 2021. Svjetska banka odlučila je obustaviti mjerenje konkurentnosti i zamrznuti tu publikaciju.
Puna usta konkurentnosti
U Hrvatskoj se Nacionalno vijeće za konkurentnost sastajalo do prije dvije godine. Onda je potiho prestalo održavanje sjednica. Institucija sastavljena od predstavnika biznisa, politike, sindikata i znanosti jednostavno je odumrla, a nova, koju je najavljivala Vlada, nikad nije počela raditi.
Zanimljivo, to odumiranje poklopilo se sa sve raširenijim korištenjem pojma ‘konkurentnost‘. Nogometni treneri, od prvoligaških do općinskih, počeli su ga upotrebljavati u izjavama za javnost. Mučeći se s premetanjem uvijek pet-šest istih rečenica, sada s velikom ozbiljnošću poručuju: ‘Danas smo izgubili, ali radit ćemo na tome da u sljedećim utakmicama budemo konkurentniji.‘ Slijede ih vlasnici kladionica koji svojim ovisnicima savjetuju: ‘Analitikom i razumijevanjem statističkih pokazatelja možete steći konkurentsku prednost u svojim strategijama klađenja.‘ Na internetu se može vidjeti da je konkurentnost u sportu in i u regiji. Pa se naiđe na naslov ‘Konkurentnost, nove ideje, tradicija i pristup, temelj BiH nogometa kao svjetskog brenda‘. Ili, na razini ‘liga petice‘: ‘Potpisi teški 138 milijuna eura Atlético Madrida pokazuju snažnu konkurentnost‘.
Onda su tu savjeti kako biti konkurentan na tržištu rada pa se nude knjige s naslovom ‘Konkurentan identitet‘ i ‘Budi izvrstan, budi konkurentan‘. Popis primjera mogao bi biti beskonačan.
U redu, dok je tržišta, bit će i konkurencije; i treba biti što konkurentniji da bi se opstalo i uspjelo. Vrijedi to i za pojedince i za države. Prema OECD-ovoj definiciji, konkurentnost označava sposobnost zemlje da u slobodnim i ravnopravnim tržišnim uvjetima proizvede robu i usluge koje prolaze test međunarodnog tržišta... Već iz te definicije vidi se koliko je pojam postao neprimjeren za ovo vrijeme kad nema ni slobode ni ravnopravnosti na svjetskim tržištima. Modni izričaj od prije nekoliko desetljeća, kad je globalizacija bila u usponu, danas više nije primjenjiv. Ozbiljne države traže nove koncepte. U Kini se ne hrabre pokličima o većoj konkurentnosti. Galvaniziraju svoju biznis-zajednicu ciljem da Kina želi postati svjetska sila broj jedan. Ni Donald Trump u SAD-u ne koristi se pojmom konkurentnosti. Biraju se teže riječi.
EU izvan vremena
Nažalost, samo Stari kontinent još nosi modu od prije mnogo godina. Pa studija Marija Draghija o budućnosti Europske unije, najmanje loš dokument koji za raspravu o budućnosti ima Europska komisija, u naslovu ima – pogodite koju riječ. Naravno, konkurentnost. Naziv je ‘The future of European competitiveness‘, a prvi je dio naslovljen ‘A competitiveness strategy for Europe‘.
Već samo stavljanje konkurentnosti u naziv dokumenta zapravo pokazuje neambicioznost Europe u odnosu na druge globalne igrače. Cilj je preopćenit. I krajnje nemotivirajući. Kao što je teško zamisliti da će ozbiljan trener doći u svlačionicu prije utakmice i pokušati igrače motivirati rečenicom u stilu: ‘Danas moramo biti konkurentniji nego prošle subote!‘, tako ni europski lideri neće motivirati poslovnu zajednicu u EU-u pokušajem galvanizacije pozivanjem na nužnost veće konkurentnosti.
Tko danas, na bilo kojoj razini i u bilo kojoj djelatnosti, od nogometa do europske politike, izlaganje započne s ‘moramo biti konkurentniji‘, čast iznimkama, zapravo nema što inovativno i primjenjivo poručiti. Konkurentnost je postala pojam iza kojega se najčešće skrivaju neznanje i neambicioznost. Kad netko spomene konkurentnost, osuši se jedno drvo.