Da možete birati, koga biste za Fortenovina vlasnika: domaćeg Vujnovca, strance poput Mészárosa ili šeika Alketbija, američki fond nepoznatih vlasnika, Plenkovićevu državu, Peovićkine samoupravljače ili biste rasplet prepustili Grubišićevoj nevidljivoj ruci tržišta?
Urušavanje dijela brda otpada na zagrebačkom Jakuševcu postala je ovotjedna medijska i politička tema u Hrvatskoj. Prošlotjedna najava da bi poduzetnik Pavao Vujnovac i partneri s pomoću tvrtke Open Pass mogli doći do većinskog udjela u Fortenovi d.d. dobila je tretman lanjskog snijega. Sasvim je to uobičajeno za prevladavajuće površnu političku, medijsku i opću javnost u Hrvatskoj.
Fokus na jednu temu ne traje dulje od tri dana. Ali s obzirom na slojevitost i sistemsku važnost Fortenove s jedne strane i poduzetnika Pave Vujnovca s druge strane, samo je pitanje vremena kad će događaji povezani s bivšim Agrokorom opet doći u središte zanimanja javnosti. Zato je možda vrijeme da se pokuša postaviti okvir unutar kojega bi trebalo tumačiti događaje, komentirati, kritizirati i nuditi rješenja.
Tko vam je najdraži?
Najprije bi svatko tko na medijskoj ili političkoj sceni želi konstruktivno analizirati i komentirati događaje oko Fortenove sâm sebi trebao odgovoriti na pitanja: Koga bih ja želio za budućeg Fortenovina vlasnika? Što bi bilo najbolje za Hrvatsku, shvaćenu kao zajednicu ljudi koji u njoj žive?
Evo koje su opcije. Prva je da Vujnovac i partneri uspiju u nakani preuzimanja većinskog paketa dionica. Druga je opcija da nam je draži neki inozemni poduzetnik. Primjera radi, netko od stranih igrača. Orbánovi igrači: Sándor Csányi, Lőrinc Mészáros ili Dániel Jellinek. Ili šeik Alketbi. Treća je mogućnost američki fond nepoznatih vlasnika.
Četvrta je opcija da nam je najdraže da Fortenova postane državna tvrtka. Peta, da Fortenova, prema receptu čelnice Radničke fronte Katarine Peović, postane vlasništvo samoupravljača povratnika. Šesta je opcija da poslušamo savjete posljednjega hrabrog neoliberala u Hrvatskoj Andreja Grubišića, koji bi sve prepustio tržištu, pa neka o vlasništvu nad Fortenovom odluči nevidljiva ruka. I još je tu mogućnost neke kombinacije mješovitog vlasništva.
Evo, to je sedam opcija. Dajte se već jednom odlučite za koju se zauzimate! Na Fortenovinu primjeru moralo bi se napokon, nakon trideset godina, artikulirati stajalište elite i puka o vlasništvu nad, kako se to nekad govorilo, sredstvima za proizvodnju.
Ako smo razjasnili principijelna stajališta u vezi s vlasništvom nad tvrtkama u Hrvatskoj, možemo krenuti dalje. Nakon objave složene konstrukcije kojom bi Vujnovčeva tvrtka Open Pass riješila pitanje sankcioniranih suvlasnika (ruskih banaka), površni su komentatori zaključili dvije stvari. Operacija je gotova, samo treba obaviti tehničke detalje. I drugo, najeksponiraniji hrvatski poduzetnik uspio je u nakani da trajno zavlada, mjereno prihodom, s najmanje deset posto hrvatskoga gospodarstva.
Stvari, međutim, nisu tako jednostavne. Može skupština nesankcioniranih Fortenovinih suvlasnika donijeti kakvu god hoće odluku, ali, kao što piše u prvotnom priopćenju (većini se do tog mjesta koncentracija istopila), ključna je odluka odgovornog tijela Europske unije. I regulatora u zemljama regije u kojima Fortenova ima tvrtke. A to i u najboljem slučaju zahtijeva mnogo vremena.
Drugo, može se steći dojam da Vujnovcu i ekipi oko Fortenove sve ide prema planu. Do toga da će za obećanih 500 milijuna eura isplate sadašnjim suvlasnicima kao polog staviti samo pet milijuna eura. Teško bi Vujnovac danas priznao da mu ulaganje u Fortenovine dionice nije trebalo. Ali da je znao da će se dogoditi ruska agresija na Ukrajinu i da će ruske banke, suvlasnice Fortenove, doći pod sankcije, gotovo je sigurno, ne bi se upuštao u taj pothvat.
Neugodna pozicija
Ako je riskantan plan preuzimanja većinskog udjela u Fortenovi najbolja opcija koju Vujnovac ima, onda to nije nimalo ugodna pozicija. Vrijeme ide, tvrtke u sustavu razvojno pate zbog plaćanja abnormalno visokih kamata na kredite, gube se tržišni udjeli. Lako se može doći do točke kad će početi urušavanje. U slučaju (pred)stečajeva ulagači mogu biti presretni ako vrate od deset do dvadeset posto uloženog novca.
Uspije li ipak Vujnovac u projektu spašavanja svog ulaganja (mora uložiti velik novac da bi spasio prijašnje ulaganje), osnovni kriterij prema kojemu bi ga trebalo ocjenjivati jest hoće li ostvariti obećanje izrečeno na lanjskoj Liderovoj konferenciji ‘Dan velikih planova‘ – da mu je cilj Fortenovu izlistati na burzi. Odnosno obaviti IPO. To bi bio krunski dokaz da u Fortenovu nije ušao da bi zavladao nacionalnom ekonomijom i politikom. Nego da je po vokaciji ostao trgovac koji, ako tvrtka nije jedan od tri stupa ENNA grupe, poljuljanu kompaniju preuzme, restrukturira i proda uz dobar profit. A onda bi bilo dobro da preuzimačke ambicije usmjeri na ‘region‘ (ex YU i regiju CEE). U Hrvatskoj je i bez Fortenove došao do granice poželjnog udjela.