S navalom društvenih mreža i inflacijom sadržaja na internetu, ipak je postojao strah da će se u nadolazećim generacijama izgubiti onih deset posto intelektualne mlade elite koja odbija biti dijelom površno misleće klase konzumtarijata. A tih desetak posto svake generacije naša su ciljna grupa
U posljednje vrijeme, češće nego obično, stižu nam signali o primjerima da sasvim mladi čitatelji, srednjoškolci, biraju Lider kao medij koji redovito čitaju. Od pokretanja Lidera njegovali smo publiku među studentima. Znamo za mnoge škole ekonomskog usmjerenja gdje se raspravlja o primjerima koje se pronalazi u Lideru.
S navalom društvenih mreža i inflacijom sadržaja na internetu, ipak je postojao strah da će se u nadolazećim generacijama izgubiti onih deset posto intelektualne mlade elite koja odbija biti dijelom površno misleće klase konzumtarijata. A tih desetak posto svake generacije naša su ciljna grupa. Nekoliko godina znale su, zaobilazno, stizati ocjene da smo mi old school novinarstvo. Trebalo je izdržati.
Sada se, sve je više signala, osviješteni dio nadolazećih generacija više ne zadovoljava inflacijom i površnošću sadržaja. Ekipa postaje kritična prema prodavačima magle i čuvenih poruka u stilu ‘budi svoj‘ i ‘možeš sve što poželiš‘. Više se tom intelektualnijem dijelu novih generacija ne mogu prodavati opća mjesta, PR-ovski u celofan zamotani odabrani dijelovi stvarnosti. Super je vidjeti mlade ljude koji ne prihvaćaju da se nešto ‘samo po sebi podrazumijeva‘. Ne prihvaćaju da postoje aksiomi koje ne treba provjeravati i dokazivati. Postavljaju dodatna pitanja. Traže argumente za iznesene tvrdnje…
Ni protiv ni za unaprijed
Javni prostor je, vjerojatno kao nikad do sada, zatrpan nedorađenim informacijama. Kao nikad prije, mlade ljude, buduću intelektualnu elitu, treba poticati na kritičko razmišljanje. Ni protiv čega unaprijed, ali ni za što dok se ne sagleda iz više kutova i dobije što je moguće više argumenata. Ili dok se tvrdnje ne podvrgnu osnovama logike. Primjeri? Ima ih koliko čovjek želi. Od banalnih do vrlo ozbiljnih.
Evo, jedan trgovački lanac hvali se time da ima iste cijene na kontinentu i na moru. Na prvu, to je baš dobra, nediskriminirajuća poslovna politika. Ali, pitanje je jesu li cijene za domaće potrošače na kontinentu zapravo više zbog tog ujednačavanja. Što ako trgovački lanac opću razinu cijena diže na razinu jadranskih. Koje su više jer su formirane prema platežnoj moći stranih turista? Trpi li domaći potrošač u unutrašnjosti zbog turističke potrošnje stranaca na Jadranu?
Ili primjer od prije mjesec dana kad je snijeg zatrpao ceste u Lici. Neodgovorni vozači nastavili su voziti usprkos svjetlećim znakovima zabrane. Pa ih je HGSS satima izvlačio. Jednostavno pitanje glasi: gospodo iz HAC-a, zašto na cestu niste stavili one u drugim prilikama uobičajene prepreke?
Onda dobar primjer može biti rasprava o većem oporezivanju izdavanja apartmana. Iznajmljivači se po društvenim mrežama brane da im trebaju deseci godina da, prihodima od turista, vrate investiciju u apartman. A uopće ne uzimaju u obzir da im je u nekoliko godina cijena samog apartmana, ako bi ga htjeli prodati, narasla 50 posto. I da je to fantastično brz povrat investiranog.
Posvuda površnost
Ima i mnogo površnih predstava. Jedna ambiciozna stranka objavila je svoju deklaraciju. U dijelu o gospodarstvu zalaže se za privatizaciju državnih tvrtki, ‘osim strateških‘. Pitanje koje treba postaviti je jednostavno: a koji su kriteriji što je strateška tvrtka?
Politička scena i inače je prepuna površnosti. Primjerice, nema stranke koja se neće zauzeti za mjere koje će mlade zadržati na selu. Međutim, već i površnim guglanjem može se doći do relevantnih procjena da će do 2030. godine u svijetu 67 posto ljudi živjeti u gradovima. Sada je to oko 50 posto. Dakle, ozbiljan pristup treba poći od tog najvjerojatnijeg scenarija pa tek onda postaviti cilj koliko je to ljudi koji bi, u hrvatskom slučaju, trebali ostati na selu. Ozbiljna tema kojoj se pristupa jednodimenzionalno i populistički.
Primjer da ništa ne mora biti kako se čini može biti i naizgled banalan. Restoran koji je smješten tako da nema signala mobilne mreže izgleda da ima ozbiljan hendikep. A pun je poslovnih i političkih gostiju. Naizgled mana, postala je prednost. Nitko se ne brine prisluškuje li razgovor netko ili ne.
Bez obzira na to koliko je u ovdašnjem školstvu zanemareno kritičko razmišljanje, srećom, uvijek ima onih koji će ga sami prakticirati. Mi u Lideru tu smo da im pomognemo, da ih podržimo i da im kad, usprskos svemu, jednog dana uspiju, odamo priznanje.