Nepalac je pobjednik 2024. i zato što je izazvao nevjerojatan savez. Ujedinio je desničara Miru Bulja i ljevičarku Katarinu Peović. Bulj u svakome tamnoputijem Woltovu dostavljaču vidi terorista spavača, a predsjednica Radničke fronte Peović u svakom Nepalcu vidi krivca što ovdašnja radnička klasa nema veće plaće
U ovome broju ‘Ekonomalija‘ tradicionalno se, dvadeseti put, proglašava najvažnija pojava koja utječe na ekonomiju i biznis u Hrvatskoj. A sve po uzoru na davnu dosjetku magazina Time koji je jednom za osobu godine proglasio tada revolucionarni PC.
Popis unatrag dvadeset godina otkriva prijelomnicu koja se dogodila 2018. Većina pojava koje su do tada izabrane bile su, recimo to tako, domaćeg podrijetla: konkurencija (2005.), korupcija (2006.), druga Sanaderova izborna pobjeda (2007.), pomahnitala burza (2008.), ulazak Hrvatske u NATO (2009.), dvije izgubljene godine (2010. i 2011.), njegovo veličanstvo radno mjesto (2012.), apatija (2013.), izvoz (2014.), izlazak iz recesije (2015.), nedostatak radne snage (2016.), Agrokorov slom i bujanje državnog proračuna (2017.). Od 2018. pojave godine koje najviše utječu na Hrvatsku postale su globalnog podrijetla: migracije (2018.), tiskanje novca u SAD-u i EU-u (2019.), virus (2020.), urušavanje institucija (2021.), ‘jato crnih labudova‘ – ruska agresija na Ukrajinu, inflacija (2022.) i ChatGPT lani.
Neočekivani pobjednik
Ove godine u uži izbor ušle su globalne sigurnosne prijetnje, rast kreditnog rejtinga, EPPO-ovo djelovanje i rentijerstvo. A onda se pokazalo da će pobjednik za 2024. biti stvarna osoba. Pojava godine/osoba godine jest Nepalac! Pri čemu se pod Nepalcem, jednostavnosti radi, podrazumijevaju svi ekonomski motivirani strani radnici koji dolaze u Hrvatsku (Filipinci, Indijci i drugi). Nije razlog samo u tome što ih se u kratkome roku u Hrvatskoj zaposlilo gotovo sto tisuća. Ni to što ih, prema nekim procjenama, ima više od svih preostalih pripadnika starih nacionalnih manjina u Hrvatskoj. Nepalac je pobjednik i zato što je izazvao nevjerojatan savez. Ujedinio je desničara Miru Bulja i ljevičarku Katarinu Peović. Bulj u svakome tamnoputijem Woltovu dostavljaču vidi terorista spavača, a predsjednica Radničke fronte Peović u svakom Nepalcu vidi krivca što ovdašnja radnička klasa nema veće plaće.
Da stvar na političkoj sceni bude još fantastičnija, i Bulj i Peović indirektno se svrstavaju u zagovornike odrasta, politike namjernoga kočenja rasta BDP-a. Po čemu su, na formalnoj razini, do sada bili poznati samo možemovci. A za sve je uzrok ovogodišnji laureat – Nepalac.
U, kako se to ružno kaže, uvozu radne snage (svoditi čovjeka na ‘radnu snagu‘ jest nekorektno) odražavaju se najvažniji ekonomski trendovi u Hrvatskoj. Nepalac je tek posljedica. S jedne strane, dugogodišnjeg ignoriranja vrlo jasnih i predvidivih demografskih trendova. S druge strane, potreba za dolaskom radnika iz inozemstva posljedica je pregrijane domaće ekonomije. A struktura radnika/radnica koji dolaze odraz je nezadovoljavajuće strukture nacionalne ekonomije.
Na to da će Hrvatskoj nedostajati radnika još je 2008. upozoravao Nadan Vidošević. Najavljujući konferenciju ‘Useljenička politika u funkciji razvoja hrvatskoga gospodarstva‘, izjavio je da će ‘Hrvatskoj u idućih deset godina trebati milijun uvoznih radnika‘. Pokušaj senzibiliziranja javnosti tada, kada je bilo vremena za pripremu, nije uspio.
Danas protivnici masovnog dolaska stranaca nemaju pametnije ideje od ograničavanja izdanih radnih dozvola. Pri čemu većina najglasnijih živi od novca iz proračuna koji porezima pune poduzetnici, koji u nedostatku domaćih radnika, da bi stvorili poreznu osnovicu, moraju uvoziti strane.
Svladajte pravila kriketa!
Nepalac je, usput, postao i lakmus-papir za poslodavce. Dio njih rado se hvali da još ne zapošljava strance. Jedni jer još imaju domaći bazen za specifične djelatnosti, ali ima i onih koji se, da ne bi pogazili svoja javna političko-svjetonazorska uvjerenja, ne usude zaposliti one s tamnijom bojom lica.
Ima i škola mišljenja kojoj ne smetaju tamnoputiji, nego to što su velikim dijelom slabo obrazovani. Ali godinama im nije smetalo što vlast ne čini ništa da se promijeni struktura nacionalne ekonomije. Ekonomija zasnovana na uslugama i skladištenju uvozne robe zaista ne treba azijske doktore atomske fizike.
Na kraju, Nepalac nam je neizbježan. Treba se on prilagoditi nama, ali i mi njemu. Zajedništvo nam je sudbina. Primjer? Evo, autor ovih ‘Ekonomalija‘, kao mali doprinos, napokon je svladao osnovna pravila kriketa, omiljenog sporta naših novih sugrađana. Uskoro ćemo i u tom sportu postati sila.