Porez na nekretnine – samo da ne bude previše štete

U iščekivanju objave Vladina cjelovitoga koncepta uvođenja poreza na nekretnine neke se teme, pitanja i komentari ipak mogu proraditi. Prije svega, treba poći od toga da MMF i OECD već dulje savjetuju uvođenje tog poreza. Za njihove savjete kako-tako, ali za porez na nekretnine pita i ekipa iz Bruxellesa. Uvođenje poreza na nekretnine nije izravan uvjet za povlačenje novca iz fondova EU-a, ali iskusni političari iz Banskih dvora znaju da će u nekim sljedećim molbama za europski novac biti lakše pregovarati ako se pokaže da je Hrvatska poslušna učenica. Za tri-četiri milijarde eura na godinu službeni Zagreb bio bi spreman ispuniti i nezgodnije uvjete od uvođenja poreza na nekretnine.

Taj porez, pogotovo njegov dio povezan s nekretninama koje se ne upotrebljavaju, pokušao je prije gotovo četvrt stoljeća uvesti tadašnji ministar financija Slavko Linić. Ali nije uspio. Nije bilo hrabrosti u tadašnjoj lijevoj vladi. Danas se čini da je strah od reakcije poreznih obveznika bio pretjeran. Komentari na društvenim mrežama i priopćenja interesnih skupina odaju dojam velikog nezadovoljstva, ali može se očekivati da će sve proći uz uobičajeni salonski otpor reda radi. Teško da će itko doći protestirati pred Vladu i Sabor.

Minimiziranje štete

Poslovni medij principijelno je protiv uvođenja novih poreza. Uz pretpostavku da se tako zadovoljava forma prema Europskoj komisiji, da javnost nije spremna na bilo kakav bunt i uobičajen rad saborskoga glasačkog stroja, veliki bi uspjeh bio da posljedice budu što manje loše. Da se ne nanese prevelika šteta.

U ‘topničkoj pripremi‘ za uvođenje poreza na nekretnine stalno se naglašava da će cilj propisa biti povećanje ponude stanova za dugoročni najam i posljedično niže cijene najma. I još da bi se mlađim obiteljima olakšalo kupovanje stanova ili kuća. Barata se sa 600 tisuća praznih stambenih jedinica. Kad se već igra na tu kartu, od vlasti bi bilo korisno da ponudi neke odgovore. Primjerice, da se provede istraživanje o kakvim je nekretninama riječ. Bilo bi zanimljivo angažirati neku od agencija koja bi na reprezentativnom uzorku došla do odgovora zašto vlasnici praznih stanova u Zagrebu te stanove ne žele iznajmiti.

Pa bi možda došli do odgovora da su vlasnici to pokušali, ali imali su loša iskustva sa štetom koju su neki najmoprimci napravili i neplaćenim režijama koje su ostavili. Ustanovilo bi se da bez efikasnijeg rada pravosuđa mnogi ni uz porez na nekretnine ne žele trpjeti šokove. Osim ako država ne osnuje fond za odštetu. Možda je neefikasno sudstvo bitan krivac za manju ponudu stanova.

Kad se već službena statistika uzima kao krunski svjedok, valjalo bi odgovoriti koliko podstanara ima u Hrvatskoj. Ako devedeset posto građana živi u svojoj nekretnini, dakle 380 tisuća njih su podstanari. Koliko podstanarskih stanova treba? U kojim mjestima? Koja bi bila prihvatljiva cijena najma garsonijere, jednosobnog ili dvosobnog stana? Koji je, brojčano izražen, cilj prosječne stanarine na koju Vlada cilja poreznim izmjenama? U kojem se roku to želi postići? Koji su ostali KPI-jevi prema kojima će se pratiti taj dio porezno-stambene reforme?

Površni pristup

Zadržati se samo na općoj impresiji da će se oporezivanjem praznih stanova povećati ponuda na tržištu, pa će to spustiti cijene, nije baš pametno. Mnogo je primjera u kojima su površna, jednoslojna vjerovanja sasvim iznevjerena. Obično se zaboravi neka ‘sitnica‘. Primjer? Pa evo, iz Banskih dvora godinama su uvjeravali da će gradnja Pelješkog mosta riješiti prometne probleme na jugu. Samo su zaboravili da će se čep s granice kod Neuma preseliti na granicu prema Crnoj Gori. Pa se zaboravilo u Konavlima napraviti koji trak više. Pa se zbog nesnosnih zastoja već tuku tranzitni putnici i lokalno stanovništvo.

Ako ima neke koristi od rasprava u povodu najave uvođenja poreza na nekretnine, onda je to mogućnost da se napokon ozbiljno počne razgovarati o sustavu vrijednosti koji bi trebao biti na snazi u državi. Trebaju li građani sve što uprihode redovito trošiti i plaćati državi posebno drag PDV? Čemu štedjeti? Toleriranjem smiješno niskih kamata na štednju u bankama vlast je znatno odvratila ljude od tog oblika štednje. Odgovorni građani zato su počeli ulagati u stanove u mjestima u kojima bi njihovo pretvaranje u likvidnu imovinu trebalo biti laganije. Sad ih se optužuje kao zadnje kriminalce. Spominje se manje oporezivanje rada, a veće oporezivanje imovine. Dakle, radiš, radiš, štediš, štediš, a za nagradu što se brineš da u starosti ne budeš socijalni slučaj sustigne te porez na imovinu.