Velik dio hrvatske javnosti priželjkuje jednu ili više lošijih turističkih sezona. Dio te javnosti frustriran je uvjerenjem da ekipa iz turizma, raubajući more koje je naše zajedničko, nacionalno dobro, na lak način, u dva-tri mjeseca, uz nikakvo direktno oporezivanje, ubire ekstraprofite. Drugi dio alergičnih na turizam priželjkuje krizu iznajmljivača apartmana i ugostitelja na Jadranu ne bi li se vlast napokon opametila i počela igrati na kartu industrije.
Iz ta dva razloga, koja su često i isprepletena, velika se pozornost pridaje vijesti da je na obali uza sjeverni Jadran u punoj sezoni prazno tisuću novosagrađenih vila s bazenima. Nada se budi i kad neki iznajmljivač prizna da su mu od deset apartmana dva prazna. Ili kad se neki ugostitelj žali da umjesto dvije-tri ‘rotacije gostiju‘ za stolom, sada ima tek jednu. I da bolje idu pizze i ćevapi nego bijela riba i skupocjene butelje vina.
Očekivani pad turizma, prema svemu sudeći, neće se dogoditi. Turizam će nastaviti milovati i nevidljiva ruka tržišta i vidljiva ruke države. Ako godina i ne bude rekordna u posjetima i noćenjima, prihodi će biti na razini lanjskih. Još je važnije da prognozeri, kakvi su primjerice oni iz konzultantske kuće McKinsey & Co., najavljuju da će globalna turistička potrošnja rasti do 2030. godine. Jedan od razloga je što se u srednju klasu svake godine u svijetu ‘učlani‘ 110 milijuna ljudi. A oni žele putovati!
Potražnja će rasti
Rast BDP-a pogonjen globalizacijom i enormnim zaduživanjem svjetskih vlada prenosi se na stanovnike. Primanja rastu. Kad se to poklopi s nemogućnošću mlađih generacija da štednjom riješe stambeno pitanje, pa je onda odluka ‘idemo trošiti i putovati‘, ne čudi predviđanje da će u zapadnoj Europi turistička potrošnja rasti pet posto na godinu. A u istočnoj Europi sedam posto. Bogatiji dio čovječanstva htjet će više putovati i trošiti. Prebukiranost i jačanje otpora lokalnog stanovništva u najatraktivnijim destinacijama (primjer Španjolske) napravit će dodatan pritisak na destinacije u Hrvatskoj.
U uvjetima dugoročno rastuće potražnje nije čudno da u i oko Hrvatske svi koji imaju nešto novca za investiranje prvo gledaju da ulože u nekretnine na Jadranu. Lista je dugačka. Počevši od onih koji su imali sreću da su im roditelji ili djedovi i bake za vrijeme socijalizma dobili društvene stanove, pa imali novca i sagradili vikendice na obali (sad ih se nadograđuje apartmanima). Ekipa koja nije bila te sreće mogla je na prijelazu u 21. stoljeće, ako je imala pristojna primanja, na kredit kupiti pokoji apartman. I pokazalo se da je to donijelo neizmjerno više profite nego štednja uz nikakve kamate u bankama.
Onda su tu poduzetnici koji se muče s proizvodnjom, pa onda dio dobiti, za svaki slučaj, usmjere u nekretnine na Jadranu. Na listi je i ekipa sklona korupciji koja zahvaljujući položaju u državnom sektoru skupi nešto milijuna eura za vile s bazenima. Pa su tu dobrostojeći stranci iz zemalja ‘novog EU-a‘ (nekad siromašni turisti iz Češke, Poljske, Mađarske…). Nije možda za spominjati, ali međunarodne krimiekipe negdje moraju legalizirati prljavi novac. Nekretnine na Jadranu izgledaju primamljivo, pa nije čudno što je Hrvatska i dalje na listi sumnjivih zemalja što se tiče pranja novca.
Turizam nas je progutao
Može sada netko optimistično raspoložen primijetiti da je evo počeo pokret za zaustavljanje apartmanizacije. Javljaju se prvi primjeri pokušaja zaustavljanja gradnje apartmana, a najavljuje se mogućnost da se zakonski u zgradama za život zabrani iznajmljivanje apartmana. Možda tu ima iskrenih namjera zaštite kvalitete života i snižavanja cijene podstanarstva. Ali treba primijetiti da tu ima i elemenata klasterskog udruživanja. Oni koji su prijašnjih godina, često ilegalno, pa legalizirano, napučili obalu ružnim apartmanskim zdanjima boje se nove konkurencije. Pa bi rado zaštitili svoj oligopolski položaj. A time i mogućnost držanja cijena na koje su se navukli.
Na pitanje kakva je ova sezona, prijatelj, vlasnik kuće za odmor u Istri, precizno je odgovorio: ‘Turizam nas je progutao!‘ A s obzirom na rastuću globalnu i europsku turističku potrošnju s jedne strane i želju mnogih da uzmu dio kolača koji će rasti bar do kraja desetljeća, to će se gutanje nastaviti. Od nove-stare vlade ne treba očekivati da će se odreći poreza koji najizdašnije puni državnu blagajnu. Bolje PDV od turizma u ruci nego porez od sutrašnje moderne industrije visoke dodane vrijednosti na grani. Dileme zapravo nema.