Nakon što je glavni državni odvjetnik ‘presudio‘ da će istragu u predmetu ‘Mikroskop‘ provesti Uskok, postavlja se pitanje kako je moguće da on o tome uopće odlučuje. No takav je zakon, čiju logiku osporavaju i pravni stručnjaci jer je glavni državni odvjetnik jedna od sukobljenih strana
Dragi čitatelji, čini li se i vama da je nedavna odluka glavnoga državnog odvjetnika Ivana Turudića da istragu u predmetu ‘Mikroskop‘, u kojoj je uhićen i bivši ministar zdravstva Vili Beroš, čisti sukob interesa? Meni se čini da jest, a to misle i moji sugovornici.
Da podsjetim, glavni državni odvjetnik prošloga je tjedna donio odluku da će istragu u predmetu ‘Mikroskop‘ nastaviti Uskok, a ne Ured europskoga javnog tužitelja (EPPO), iako mnogi, pa i moji sugovornici, svi redom pravni stručnjaci, smatraju da bi predmet ipak trebao preuzeti EPPO.
Razlog zašto to misle je taj što vjeruju da EPPO ne bi tek tako pokrenuo istragu o mogućoj korupciji u zdravstvu da nije u pitanju europski novac. No to je nebitno u ovoj priči, a pravo je pitanje kako je moguće da glavni državni odvjetnik odlučuje o tome tko će provesti istragu znamo li da je on jedna od sukobljenih strana.
E, pa pravno je moguće jer u čl. 8. Zakona o provedbi Uredbe Vijeća (EU) 2017/1939 od 12. listopada 2017. u vezi s osnivanjem ureda EPPO-a piše: ‘O sukobu nadležnosti između državnog odvjetništva i Ureda europskog javnog tužitelja odlučuje glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske.‘ Dakle, nije sporna legalnost, ali sporno je takvo zakonsko rješenje. Jer u samoj odredbi navode se dvije moguće sukobljene strane u vezi s ovlastima i u istoj toj odredbi daje se ovlast jednoj strani da odlučuje tko je u pravu u tom sukobu.
Nešto kao sudac istrage
Meni to nije normalno, a nije ni mojim sugovornicima. Jedan veli ‘da takva zakonska odredba nema logike‘. Na moje pitanje nije li logičnije da primjerice Vrhovni sud odlučuje o tome, poput neke vrste suca istrage, odgovorio mi je potvrdno, ali istodobno mu je palo na pamet da bi Ustavni sud trebao ocijeniti koliko je, zapravo, ta sporna zakonska odredba u skladu s Ustavom. Štoviše, Ustavni sud ne mora čekati da netko podnese zahtjev za ocjenu ustavnosti, ta institucija ima ovlast sama pokrenuti postupak o ocjeni ustavnosti. Drugi pak pravni stručnjak, koji se također složio da takva zakonska odredba nema logike, ipak nije siguran bi li Ustavni sud razmatrao tu zakonsku odredbu. Riječ je o stručnjaku koji poznaje ustavno pravo i rad Ustavnog suda te podsjeća da njegovi suci razmatraju sukob meritornosti između triju grana vlasti – zakonodavne, izvršne i sudske, ali pitanje je bi li razmatrali i sukob mjerodavnosti unutar jedne grane vlasti – u ovom slučaju sudske. Doduše, DORH i europsko tužiteljstvo nisu dio pravosudne vlasti, ali taj stručnjak, ponavljam, nije siguran da bi o tome raspravljali suci Ustavnog suda.
Treći stručnjak također je uvjeren da spomenuta zakonska odredba nije dobro rješenje, pogotovo se to pokazalo u ovom slučaju. Naime, govori mi on, praksa je pokazala da u svim velikim slučajevima odobrenje za istragu Uskok traži od glavnoga državnog odvjetnika (bez njega neće krenuti u to), a ovaj je slučaj zaista velik i sigurno je on otpočetka involviran u njega. Gledajući tako, glavni državni odvjetnik je zaista sukobljena strana u tom predmetu i ne bi smio biti taj koji donosi odluku hoće li istragu nastaviti Uskok ili EPPO.
Najbolji egzekutor najstrože kazne
Dakle, stvar je jasna, zakonsko je rješenje koje daje ovlast o odlučivanju jednoj sukobljenoj strani katastrofalno. Doduše, zakonopisci su se pozvali na isto takvo rješenje u četrnaest članica EU-a, no kako je primijetio jedan kolega u Lideru tijekom rasprave na kolegiju, moramo uzeti u obzir da je kultura razvijenih zemalja takva da si mogu dopustiti takav luksuz jer javnost može očekivati objektivnost njihova prvog čovjeka u državnom odvjetništvu. Naša kultura nas pak podsjeća da smo takvo što trebali prepustiti sucu istrage.
Sve nas to podsjeća na onu staru: Kadija te tuži, kadija ti sudi, samo što u ovom slučaju nema tužbe, nego se daje pravo nekom da odlučuje o nečemu o čemu ne bi smio. Tako sam i ja, kad sam bio dijete, donosio svoju loptu na igralište i jedini sam ja mogao odlučivati tko zna najbolje pucati jedanaesterac za naš tim. Uvijek sam ja bio najbolji.
POST SCRIPTUM
Zanimljivo je da su aktualne izmjene Zakona o provedbi Uredbe Vijeća (EU-a) u hitnoj saborskoj proceduri od 15. studenoga ove godine. Kako veli moj kolega u Lideru, sad je bila prilika da izmijene i članak 8., ali bilo je hitnije da se uredi tko osoblju plaća mirovinsko i zdravstveno osiguranje. ‘Dakle, da žele, mogli bi to brzo promijeniti‘, kaže kolega. Ali vladajuća većina očito to ne želi, čak i nakon netom stečenoga lošeg iskustva.