Otpornost je nova valuta konkurentnosti

U poslovnim se krugovima posljednjih godina gotovo opsesivno govori o otpornosti. Nekada je to bio tehnički pojam rezerviran za financijske direktore i planere kontinuiteta poslovanja. Podrazumijevao je likvidnost, rezerve u bilanci, čvrste opskrbne lance i sposobnost da se izdrži recesijski udar. Ekonomisti poput Nassima Taleba upozoravali su na crne labudove, rijetke, ali razorne događaje koji ruše poslovne planove preko noći. Pandemija je, međutim, pokazala da crni labudovi nisu toliko rijetki koliko smo voljeli vjerovati, a rat u Ukrajini potvrdio je da geopolitika zna biti jednako važna kao račun dobiti i gubitka.

Nije slučajno što su i sa Svjetskoga ekonomskog foruma isticali da je otpornost postala jednako važna kao učinkovitost. Godinama su menadžeri učeni da iz procesa istisnu svaku redundanciju, da optimiraju, ubrzavaju i snižavaju troškove. Učinkovitost je postala gotovo dogma. No optimirani sustavi, poput strojeva bez ijednoga suvišnog zupčanika, pokazali su se krhkima kada se granice zatvore, kada brodovi ostaju zarobljeni u lukama, a države uvode zabranu izvoza. Učinkovitost se ispostavila kao luksuz koji vrijedi samo u stabilnim vremenima. U nesigurnim, a u takvima živimo, opstaje samo onaj tko zna amortizirati političke udare.