Poduzetnik iz okolice Zagreba piše da mu je Grad Zagreb poslao dopis kojim traži izradu projektne dokumentacije za postavljanje reklamnog stupa za njegovu mikrotvrtku, a zatim mu je poslao i ugovor o plaćanju naknade za tu reklamu koja će ga stajati 50-ak eura na mjesec. Smatra da je to protuzakonito jer je to gotovo isti slučaj koji je opisan u ‘Pravdi‘ u lipnju prošle godine.
Prije nego što podsjetim čitatelje o čemu je riječ, spomenut ću samo da poduzetnik nije želio da navedem ni njegov identitet ni identitet njegove tvrtke. Iznos naknade također mi je poznat, no zaokružio sam ga na pedeset eura. Dakle, Visoki upravni sud (VUS) lani je proglasio odluku o naknadi za isticanje reklama na privatnom objektu ili zemljištu Grada Velike Gorice protuzakonitom. Zahtjev za preispitivanje zakonitosti te odluke podnijela je državna tvrtka HP – Hrvatska pošta.
Velikogorički slučaj
Naime, na temelju tog zahtjeva VUS je ukinuo članak 28., stavak 1. Odluke o komunalnom redu Grada Velike Gorice u kojem piše da se plaća naknada za postavljanje plakata i reklamnih predmeta na javne površine, zemljište u vlasništvu pravnih ili fizičkih osoba i objekte. HP je smatrao da je takva odluka suprotna članku 3. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i članku 68. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (ZOLPS). Također je smatrao da je osporena odredba protivna članku 8. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Zato je ta tvrtka podnijela zahtjev za ocjenu zakonitosti te odredbe jer smatra da JLRS ne može naplaćivati naknadu za reklamni sadržaj postavljen na nekretnini u privatnom vlasništvu, nego samo na javnim površinama u vlasništvu tog JLRS-a.
Sud je to prihvatio jer je, prema članku 68. ZOLPS-a, propisano koje to prihode ima JLRS. Primjerice, to su općinski, gradski odnosno županijski porezi, prirez, naknade, doprinosi i pristojbe, prihodi od stvari u njezinom vlasništvu, prihodi od trgovačkih društava itd. Nigdje se ne spominju naknade od reklama na privatnim površinama. Također je u članku 3. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave navedeno manje-više isto, ali ističem ga jer konkretnije govori o tome da JLRS ostvaruje prihod i od naknade ‘za uporabu javnih općinskih ili gradskih površina‘. Dakle, opet se ne spominju naknade za upotrebu privatnih površina.
U presudi piše da iz navedenih zakonskih odredaba jasno proizlazi da je odlukom o plaćanju naknade za reklame na zemljištu i na objektima u vlasništvu pravnih ili fizičkih osoba Gradsko vijeće Velike Gorice povrijedilo zakon jer JLRS-ovi to mogu tražiti samo za reklame postavljene na njihovo vlasništvo.
Zagrebačka priča
Zagrebački poduzetnik želio bi zatražiti ocjenu zakonitosti za naknadu koju mu je propisao Grad Zagreb baš kao što je to učinila tvrtka HP – Hrvatska pošta u velikogoričkom slučaju. Naime, Grad Zagreb u svibnju je donio Odluku o komunalnom redu (Službeni glasnik 15/2023.) kojom se u čl. 170. potvrđuje da je još na snazi Pravilnik o kriterijima za određivanje naknade za postavljanje ploča s natpisom, plakata, zastavica na jarbolima, reklama i reklamnih panoa (Službeni glasnik 14/15 i 14/16). U čl. 1. Pravilnika piše da se njime ‘utvrđuju kriteriji za određivanje naknada za postavljanje ploča s natpisom, plakata, zastavica na jarbolima, reklama i reklamnih panoa (u nastavku teksta: reklamni objekti) na javne površine, zemljište i objekte u vlasništvu drugih na području Grada Zagreba‘. Pod ‘objektima u vlasništvu drugih‘ podrazumijevaju se i privatni objekti.
Prema mome mišljenju, poduzetnik bi morao angažirati odvjetnika i podnijeti zahtjev Upravnom sudu za ocjenu zakonitosti čl. 170. Odluke o komunalnom redu i Pravilnika koji je na snazi. Vjerujem da će i Gradu Zagrebu biti ukinuta ta naknada, baš kao što je bila prije Velikoj Gorici, ali i još nekim sredinama u Hrvatskoj.
POST SCRIPTUM
Osim što se VUS u slučaju Velike Gorice pozvao i na odluku Ustavnog suda, također se tada pozvao na neke svoje prijašnje presude povezane s drugim lokalnim sredinama u kojima se daje za pravo privatnim osobama i tvrtkama, a ne JLRS-ovima. Drugim riječima, svi pojedinci, ali i kompanije koje na svojoj privatnoj imovini ističu svoje ili tuđe reklame ne trebaju plaćati naknade svojem JLRS-u. Doduše, morat će tužiti JLRS-ove VUS-u jer će se, kao i u mnogo slučajeva do sada, ti isti JLRS-ovi (uglavnom) oglušiti na takvu presudu tumačeći da se ona ne tiče konkretno njih iako su zakoni jasni. I zagrebački gradski oci očito se tako ponašaju, zbog čega će, vjerojatno, izgubiti novac poreznih obveznika budu li se s poduzetnicima vukli po sudovima.