Komentari
StoryEditor

Velikoj Gorici oduzeto pravo naplate naknade za reklame

06. Lipanj 2022.

Tvrtka je tužila Grad Veliku Goricu zbog obveze plaćanja naknade za isticanje reklame na svom privatnom zemljištu. Sud joj je dao za pravo poništivši time odredbu odluke Gradskog vijeća kojom se privatni vlasnici obvezuju na plaćanje naknade

Uvijek sam se pitao zašto jedinice lokalne i regionalne samouprave (JLRS) naplaćuju naknadu za isticanje reklame na privatnom objektu ili zemljištu i nije li to gušenje poduzetničke inicijative. Moram priznati da odgovor nisam dobio zato što sam uvijek odgađao time se ozbiljnije pozabaviti, a onda sam ga našao u nedavnoj presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (VUS). Presudio je da je takva naknada protuzakonita.

Konkretno, VUS je oduzeo pravo Gradu Velikoj Gorici da naplaćuje naknadu za isticanje reklame na privatnom zemljištu HP – Hrvatske pošte, tvrtke koja je i podnijela zahtjev za ocjenu zakonitosti takve odluke. Neki će reći da je to lako bilo postići državnoj kompaniji, no mislim da to nema ama baš nikakve veze i da je HP imao status isti kakav bi imala i neka privatna kompanija. Uostalom, iz presude se da pročitati da je sličnih VUS-ovih odluka bilo i ranije, samo očito nisu zvučale bombastično za medije, pa su ostale, kako se ono kaže, 'ispod radara'. U svakom slučaju, ta je presuda ujedno postala putokaz za podnošenje tužbi svima onima kojima u Hrvatskoj JLRS-ovi naplaćuju takve poreze.

Samo na javnim površinama

O čemu je konkretno riječ u ovom slučaju? VUS je ukinuo članak 28. stavak 1. Odluke o komunalnom redu Grada Velike Gorice u kojem piše da se plaća naknada za postavljanje plakata i reklamnih predmeta na javne površine, zemljište u vlasništvu pravnih ili fizičkih osoba i objekte. HP je smatrao da je takva odluka suprotna članku 3. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i članku 68. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (ZOLPS). Također smatra da je osporena odredba u protivnosti s člankom 8. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Zato je ta tvrtka podnijela zahtjev za ocjenu zakonitosti te odredbe jer smatra da JLRS ne može naplaćivati naknadu za reklamni sadržaj postavljen na nekretnini u privatnom vlasništvu, nego samo na javnim površinama u vlasništvu tog JLRS-a.

Sud je to prihvatio jer je prema članku 68. ZOLPS-a propisano koje to prihode ima JLRS. Primjerice, to su općinski, gradski, odnosno županijski porezi, prirez, naknade, doprinosi i pristojbe, prihodi od stvari u njezinom vlasništvu, prihodi od trgovačkih društava itd. Nigdje se ne spominju naknade od reklama na privatnim površinama. Također je i u članku 3. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave navedeno manje-više isto, ali ga ističem jer konkretnije govori o tome da JLRS ostvaruje prihod i od naknade 'za uporabu javnih općinskih ili gradskih površina'. Dakle, opet se ne spominju naknade za upotrebu privatnih površina.

U presudi piše da iz navedenih zakonskih odredbi jasno proizlazi da je odlukom o plaćanju naknade za reklame na zemljištu i na objektima u vlasništvu pravnih ili fizičkih osoba Gradsko vijeće Velike Gorice povrijedilo zakon, jer JLRS-ovi to mogu tražiti samo za reklame postavljene na njezinu vlasništvu.

Mnogo primjera

Osim toga, VUS se pozvao i na neke svoje ranije presude, kao i na odluku Ustavnog suda zbog istog problema, u kojima se daje za pravo privatnim osobama i tvrtkama, a ne JLRS-ovima. 'Budući da su jedinice lokalne samouprave u prikupljanju prihoda ograničene zakonom, to se propisivanje plaćanja naknade za reklamne predmete postavljene na površinama u vlasništvu drugih fizičkih i pravnih osoba ukazuje protivnim ZOPLS-u i Zakonu o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave', stoji u VUS-ovu zaključku.

Kao što vidimo, nije Velika Gorica jedini JLRS koji donosi takve protuzakonite odluke. No ovaj primjer pokazuje da se stvari ipak mogu istjerati na čistac. Drugim riječima, svi pojedinci, ali i kompanije koje na svojoj privatnoj imovini ističu svoje ili tuđe reklame ne trebaju plaćati naknade svojem JLRS-u. Doduše, morat će tužiti JLRS-ove VUS-u jer će se kao i u mnogo slučajeva dosad ti isti JLRS-ovi (uglavnom) oglušiti na ovakvu presudu, tumačeći je na način da se ona ne tiče konkretno njih, iako su zakoni jasni. 

POST SCRIPTUM

Presuda o kojoj pišem podsjetila me na jedan davni sličan slučaj koji se odigrao negdje u Slavoniji. Čovjek je dobio novac za isticanje reklame jedne manje tvrtke na svojoj kući, a onda mu je došao inspektor da mu razreže naknadu za takvo isticanje. Inspektor je, kako su mi pričali, zaista brzo reagirao došavši pred vlasnikovu kuću, no još je brže odmaglio nakon što mu je vlasnik krenuo u susret. Nije najbolji primjer kako se ponašati, ali eto, i na taj način ljudi znaju reagirati ako JLRS od njih zatraži takvu naknadu.

06. listopad 2022 13:33