Slijedom procesa pokrenutih ove godine, prilično je izgledno da će sljedeću godinu u Europskoj uniji i njezinim institucijama obilježiti belgijski sudac istrage Michel Claise i glavna europska tužiteljica Laura Codruţa Kövesi
Godišnje političke prognoze sklizak su teren kako na globalnom tako na europskom i hrvatskom planu. Primjerice, pošalje Putin vojsku na Ukrajinu i sve prognoze moraju na reviziju. Dva dana poslije, nakon što vojska ne uspije ‘prošetati‘ do Kijeva kako je planirao – ponovno na reviziju. Međutim, s obzirom na to da je u ovoj godini započet niz procesa, pokušajmo naznačiti barem njihove trendove u sljedećih godinu dana.
U Hrvatskoj je na unutarnjem planu sasvim izgledan trend banalizacije politike i upravljanja državom. Sretna je okolnost što smo od sljedeće godine zbog ulaska u šengensku i eurozonu potpuno integrirani u EU (i na tome čestitke Plenkoviću i njegovoj vladi). Iako EU prolazi kroz duboku identitetsku, vrijednosnu i funkcionalnu krizu i morat će se preustrojavati i mijenjati, za Hrvatsku je pripadnost tom krugu iznimno važna. Prvo, zato što je i tako problematična Unija ‘svemirski brod‘ u odnosu na naše neintegrirano susjedstvo sa zapadnog Balkana. I drugo, zato da nas hrvatska politička ‘elita‘ ne bi u aktualnom geopolitičkom resetiranju, zabunom ili htijenjem, ponovno odvela u istočni krug ruskog i srpskog svijeta.
Najbjednija epizoda dijela oporbe
Tko misli da je to pretjerivanje, molim da pogleda rezultate saborskog glasovanja o hrvatskoj (simboličnoj) potpori obuci ukrajinskih vojnika u sklopu široke europske misije, tu najbjedniju epizodu dijela hrvatske političke oporbe – i lijeve i desne i nesvrstane – u protekloj godini.
Kako vidjesmo, misija nije uspjela prikupiti dvije trećine zastupničkih glasova. Možda u sljedećoj godini doznamo zašto su se neki zastupnici tako bijedno svrstali. Je li to zaista njihovo (geo)političko stajalište? Ili uistinu ne razlikuju strateško geopolitičko svrstavanje od unutarnjopolitičkog svrstavanja između Plenkovića i Milanovića? Ili pak zbog nekih svojih dubljih sveza (financijskih i inih) nisu slobodni u odlučivanju? Uz takvu političku elitu osobita je sreća što smo potpuno integrirani u EU i NATO. Nekoć smo se morali silno truditi da nas prime. Sada je njima u interesu potruditi se da ne pobjegnemo van.
Slijedom procesa pokrenutih ove godine, prilično je izgledno da će sljedeću godinu u Europskoj uniji i njezinim institucijama obilježiti belgijski sudac istrage Michel Claise i glavna europska tužiteljica Laura Codruţa Kövesi. Otvaranjem ‘Qatargatea‘ o korumpiranosti europskih parlamentaraca i prigodnih NGO-a belgijski ‘šerif‘ Michel Claise otvorio je ne samo problem funkcioniranja sustava EU i njegove korumpiranosti već i jedno od ključnih pitanja europske sigurnosti i njezine zaštite od autokratskih režima s osvajačkim ambicijama.
Europski parlament tek je periferija tog problema na kojoj koruptivni novac još stane u dva-tri kovčega. Može se očekivati da belgijski ‘šerif‘ krene dalje, prema izvršnim tijelima EK-a i pojedinih država. Njegove istrage mogu pridonijeti europskoj sigurnosti više nego svi govori i vizite formalnoga europskog šefa vanjskih i sigurnosnih poslova Josepa Borrella. Za unutarnju europsku sigurnost i demokraciju važno je pak da glavna europska tužiteljica L. C. Kövesi nastavi istrage i kazneni progon zloporabe novca iz europskih fondova. Uključujući, dakako, i istrage u Hrvatskoj.
Kazneni progoni zbog (političke) korupcije i zloporabe europskog novca trenutačno su najefikasnije sredstvo političkog pročišćavanja kako europskog sustava tako i nacionalnih političkih sustava. Korumpiranost sustava (i pojedinaca u njima) pak jedan je od važnijih razloga koji su Europu doveli u poziciju nemoći i ovisnosti o Putinu, Xiju, al-Thaniju… Bez te samoobnove Europa ne može preuzeti svoju ulogu u budućem poretku koja se zasniva na njezinoj vitalnoj neovisnosti o nedemokratskim osvajačkim azijskim režimima. Može samo teturati između Putina, Xija i al-Thanija. Kako tko plati.
Glavna su pitanja sukobi
Glavna će globalna politička pitanja sljedeće godine, dakako, biti: Kada će i kako završiti rusko-ukrajinski rat? I kako će se razvijati sukob SAD-a i Kine te odnosi Zapada i Kine? A to mogu prognozirati s jednakom vjerojatnošću s kojom sam lani vjerovala da će se Putin ipak zaustaviti na samom rubu ratnog sukoba. Možda je utješno što je Xi dosad preferirao osvajanja druge vrste. Pa možda sukob zbog Tajvana neće eskalirati baš u vrući rat.
Vjerujem da ste u tako mirnom, stabilnom i prosperitetnom svijetu sretni što možete doznati da je Meghan (ipak) uspjela preživjeti godinu dana na britanskome kraljevskom dvoru. A u sljedećoj ćete godini sigurno doznati i više o tom iznimnom pothvatu.