Što je EU propustio primijetiti u bivšem komunističkom bloku

Proeuropska orijentacija država nastalih raspadom sovjetskoga bloka ovih se dana testira na izborima u Moldaviji i Gruziji. U prvoj rundi EU je, čini se, ostvario Pirovu pobjedu. Na predsjedničkim izborima u Moldaviji proeuropska kandidatkinja i aktualna moldavska predsjednica Maia Sandu ostvarila je naoko visoku relativnu pobjedu (42 posto), ali postoji realna mogućnost da se u drugome krugu protiv nje ujedini proruska oporba i da izgubi izbore.

Referendum o proeuropskoj orijentaciji Moldavije, koji je održan istodobno s prvim krugom predsjedničkih izbora, prošao je vrlo tijesno (50,46 posto), u finišu prebrojavanja glasova, nakon što se već činilo da je proruska opcija odnijela pobjedu. A očekivalo se da će referendum proći vrlo glatko. Istodobno s referendumom o EU-u u Moldaviji održani su veliki proeuropski skupovi u Gruziji, kao zagrijavanje za subotnje parlamentarne izbore. Prema nekim anketama, čak 80 posto Gruzijaca vidi tu geopolitički vrlo važnu državu (nekadašnju sovjetsku republiku) u krugu europskih država, ali nepouzdanost tih procjena tolika je da postoji realna mogućnost da vladajuća antieuropska stranka Gruzijski san i na subotnjim izborima ostvari pobjedu. Dakako da je u europskome i općenito zapadnome mainstream narativu glavni krivac Rusija, njezina politika ruskog svijeta i hibridni rat protiv Zapada koji vodi (i) u Moldaviji i Gruziji.

Zaprepaštenje u Bruxellesu

Moldavija i Gruzija imaju status država kandidatkinja za članstvo u EU-u zajedno s Albanijom, Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom, Sjevernom Makedonijom i Srbijom. Ah, da, ne zaboravimo Tursku, s kojom je EU otvorio pristupne pregovore u listopadu 2005., dva tjedna prije nego što ih je otvorio s Hrvatskom. Pritom je Erdoğanova Turska pregovore otvorila vrlo glatko, uz veliku potporu američke administracije. Condoleezza Rice, tadašnja državna tajnica u administraciji Georgea Busha, doputovala je u Bruxelles samo da bi toplo pozdravila početak turskog puta u EU. Hrvatska je zaustavljena na negativnom izvješću o suradnji s Haškim sudom, uza zahtjeve da se locira i uhiti general Ante Gotovina. Da bi dva tjedna poslije ipak dobila zeleno svjetlo, opet uz potporu američke administracije. Znamo haški epilog. A mogli smo i naučiti da je geopolitički koncept zapadnog Balkana bio ključna zapreka na hrvatskom putu u EU, a haški uvjeti, granični sporovi i manjinska prava bili su u njegovoj službi.

S Turskom, koju je tada angloamerička politika svakako htjela ugurati u EU, pregovori nisu odmaknuli dalje od početka, već su godinama suspendirani i od svih država kandidatkinja Turska je danas najdalje od EU-a. Bruxelles ne želi Tursku, a i Erdoğanova Turska ne pokazuje nikakvu namjeru prilagodbe europskim standardima i pravilima. Naprotiv, pokazuje ambiciju podčinjavanja Europe ili barem onoga dijela koji je nekad bio u sastavu Osmanskog Carstva. Slične trendove ovih dana na biralištima pokazuju Moldavija i Gruzija, na zaprepaštenje u Bruxellesu. Aleksandar Vučić već je odavno premodelirao Srbiju tako da EU ne uzima ozbiljno, baš kao i njegov eksponent u BiH Milorad Dodik. Bošnjačkim političkim opcijama EU je privlačan samo dok podupire njihov koncept unitarne države, albanski Edi Rama lakše bi se dogovorio s Vučićem kako podijeliti utjecaj s pomoću ‘Otvorenog Balkana‘... Ukratko, EU je prisiljen ubrzano učiti da za države kandidatkinje više nije bezuvjetno privlačan kao prije dvadesetak godina, a još je manje predmet njihovih snova kao prije tridesetak godina. Što se to promijenilo u bivšemu komunističkom bloku, a da je EU to propustio primijetiti?

Što radi Putin? Radi

Stanovništvo je shvatilo da zapadna država blagostanja njima uglavnom nije dostupna, a izgubili su nekadašnju sigurnost u siromaštvu. Vladimir Putin potrudio se da krivca za to vide u Zapadu. Stare komunističke elite vrlo su brzo ‘pročitale i naučile‘ Europu i novi poredak iskoristivši ih za brzo i enormno bogaćenje, postavši novi oligarsi, a otprije su naučile kontrolirati sve procese u državi i društvu. Administracija EU-a nikad se nije potrudila razumjeti ta društva, očekujući da se njihova fascinacija EU-om podrazumijeva, promičući po polufeudalnim društvima antikorupcijsku čistoću, nadnacionalnu državu i LGBTQ prava. Putin je iskoristio bivše sovjetske mreže u kombinaciji s novim oligarsima za promidžbu svojega velikoruskog narativa. I sad se, u osvit nove runde izbora u Gruziji i Moldaviji, čudi što im to radi Putin. Pa – radi. Kao i u Srbiji, BiH, Crnoj Gori... Prema našemu mainstream narativu, samo u Hrvatskoj – ne radi.