Zbog rekonstrukcije i dogradnje kuće nastala su oštećenja na susjednoj kući. Prvostupanjski sud nije razmatrao vještačenja koja su naručili tužitelji, već je prihvatio drukčiji nalaz sudskog vještaka. Županijski sud u Puli stoga je prihvatio žalbu tužitelja i postupak vratio na prvostupanjski sud
Javila mi se čitateljica Rosanda Brajković Pauletić koja ima suvlasnički udio u kući u središtu Vrsara. U prilično dugom razgovoru ispričala mi je priču o sudskoj trakavici koja traje već dvadesetak godina i tiče se njezine tužbe (i ostalih suvlasnika) protiv susjede koja je tijekom rekonstrukcije i dogradnje svoje kuće narušila statiku čitateljičine.
Odlučio sam ne spominjati susjedino ime iako mi je poznato iz dokumentacije koju sam dobio, čisto stoga što sudski postupak još nije dovršen, premda joj, nakon niza peripetija, za sada ne ide naruku. No daleko od toga da i tužiteljici Brajković Pauletić stvari idu naruku, jer nije isključeno da je kuća koje je suvlasniica trajno oštećena. Problem se stvorio davne 2002. kad je susjeda odlučila rekonstruirati i dograditi kuću koja je samo jedna u nizu u središtu Vrsara. Sve su te kuće sagrađene jedna uz drugu, vrlo su stare (primjerice, kuća naše čitateljice sagrađena je 1887.), pa nije ni čudno što se susjeda u jeku turističke ekspanzije u Istri odlučila na projekt rekonstrukcije i dogradnje. No izvela je to mimo propisa, odnosno nestručno, što ni sama nije osporavala tijekom suđenja (nije se žalila na taj dio presude, nego samo na troškove postupka).
Opasnosti više nema?
Susjeda je uklonila drvenu krovnu konstrukciju, drvenu međukatnu konstrukciju, sve pregradne zidove i vanjski nosivi zid na južnoj strani, ostao je samo čeoni zid njezine kuće. Tada je inspektor Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja ustanovio (klasa: UP/I-362-02/02-02/9187) što je uklonjeno i što se betonira te zaključio da se cijeli projekt izvodi bez elaborata kojim bi bio opisan način očuvanja statičke stabilnosti susjednih građevina, a za potporni zid na južnoj strani naveo je da se izvodi suprotno građevinskoj dozvoli. Naložio je obustavu radova dok se ne izradi elaborat i susjedne građevine osiguraju od urušavanja.
To je i učinjeno, ali pitanje je koliko dovoljno. Tužitelji Brajković Pauletić i ostalih četvero suvlasnika angažirali su umirovljenoga građevinskog inženjera Spasu Šutala koji je na sudu izjavio da sanacija zbog nastale štete nikada neće moći vratiti konstrukciju u prvobitno stanje i nikakva zatvaranja pukotina neće pomoći jer će se one s vremenom opet otvoriti. Također je u nalazu i mišljenju predlagao što bi se trebalo napraviti u sanaciji da se koliko-toliko ublaže nastale posljedice. Osim Šutala, nalaz i mišljenje donio je i Institut IGH te njima praktično podupro Šutalovo stajalište i predložio na koji bi se način cijela stvar mogla sanirati.
Sud je angažirao sudskog vještaka Vladimira Sladonju koji je potvrdio da su pukotine nastale kao posljedica izvođenja radova na susjednoj građevini, da su ti radovi izvođeni nestručno, da je deformirana nosiva konstrukcija objekata, odnosno da su se zidovi zarotirali od temelja prema krovu te da je pri izvođenju radova postojala opasnost od urušavanja susjedne kuće, ali je zaključio i da dovršenjem svih radova takve opasnosti više nema.
Postupak opet na početku
Sladonja ne očekuje ni daljnje deformacije i novo otvaranje pukotina (za razliku od Šutala), oštećenja se mogu otkloniti te ničim nije umanjena vrijednost kuće Brajković Pauletić i ostalih tužitelja. Procijenio je da sanacija vrijedi 60.750 kuna (današnjih 8100 eura).
Prvostupanjski sud prihvatio je njegov nalaz ne usporedivši ga s nalazom Šutala i Instituta IGH. Županijski sud u Puli prihvatio je pak žalbu Brajković Pauletić (iz nepoznatog razloga ostali se tužitelji nisu žalili, pa je prvostupanjska presuda vezana uz njih postala pravomoćna) upravo zato što nisu razmatrani dokazi Šutala i Instituta IGH, što bi i pravnom nestručnjaku bilo lako uočljivo. Zato je postupak vraćen na prvostupanjski sud kako bi se usporedili svi izneseni dokazi. Nadam se da će se ta priča napokon privesti kraju.
POST SCRIPTUM
Prema ocjeni Županijskog suda u Puli, sud prvog stupnja nije mogao temeljiti svoju odluku na nalazu i mišljenju vještaka Vladimira Sladonje a da prethodno nije raspravio o različitostima njegovih i drugih nalaza (Šutala i Instituta IGH). Upravo zbog postojanja tih različitosti trebalo je omogućiti tužiteljici da dokazuje koja su oštećenja nastala na njezinoj nekretnini, jesu li ona trajna, je li umanjena vrijednost njezine nekretnine i kolika je šteta na toj nekretnini. Županijski sud još je naveo da, prema dokazima koje predočila Brajković Pauletić, postoji mogućnost da je na njezinoj kući nastalo trajno oštećenje i da je stabilnost kuće dovedena u pitanje.