Jedna plinara ovih je dana poslala zadužnicu tvrtki s kojom ima ugovor o isporuci plina. Vjerojatno je zadužnice poslala i drugim tvrtkama. Bez obzira na tešku situaciju u kojoj su se našle i plinare i tvrtke, postoje situacije u kojima tvrtke nisu dužne prihvatiti zadužnicu
Ovih je dana na adresu jedne tvrtke stigla zadužnica na četiri tisuće kuna. Poslala ju je domaća lokalna plinara kako bi se naplatila ako tvrtka ne plati plin. Čim sam čuo za to, pitao sam se je li tvrtka takvu zadužnicu dužna potpisati ili nije ako se, primjerice, zadužnica ne spominje u ugovoru između tvrtke i plinare. I nije dužna. No idemo redom...
Pretpostavimo da tvrtka ima ugovor s plinarom u kojem se ne spominje zadužnica i da taj ugovor vrijedi, recimo, do 1. siječnja 2024. To je razumno pretpostaviti jer da se u ugovoru spominje zadužnica, vjerojatno je ne bi sada slali na potpis direktoru tvrtke koja upotrebljava plin. Također pretpostavljam da je plinara poslala takve zadužnice i drugim tvrtkama.
Da nisu dužni potpisati zadužnicu, sigurno znaju oni koji upravljaju većim tvrtkama. Vjerojatno ima i onih u manjima koji neće odmah potpisati prvu zadužnicu, ali iz iskustva znamo da ima i onih poduzetnika, poglavito malih, koji nisu vični proučavanju propisa, zato je dobro da zbog njih pišem o tome.
Ničiji simpatizeri
Odmah želim reći da u ovoj priči ne zauzimam stranu protiv plinare, u kojoj su svjesni u kakvom vremenu živimo pa su ljudi, vjerojatno ponukani time, poslali zadužnicu na tvrtku (neću spominjati nazive tvrtke i plinare) kako bi se unaprijed osigurali. Na njihovu mjestu vjerojatno bih i ja to napravio pa ako prođe – prođe. No u plinari su već prije pogriješili pri potpisivanju ugovora jer su tada trebali inzistirati na tome da se i zadužnica uglavi u taj dokument.
S druge strane, želimo pomoći i malim tvrtkama da se snađu u ovo vrijeme, kad ujutro ne znaju što donosi večer, poput inflacije u Njemačkoj tijekom velike svjetske ekonomske krize kad su se cijene mijenjale svakih nekoliko sati. Zato sam zamolio stručnjaka za trgovačko pravo Stjepana Lovića iz Odvjetničkog društva Grubišić, Lović i Lalić da objasni je li spomenuti potez plinare pravno utemeljen.
On objašnjava da, ako nisu predviđena sredstva osiguranja (poput zadužnice), plinara ne bi imala pravnu osnovu na temelju koje bi drugu ugovornu stranu, nakon što je ugovor već na snazi, mogla prisiliti na naknadno obvezivanje zadužnicom. Posljedično tomu, plinara ne bi imala pravo ni raskinuti ugovor zbog toga što tvrtka 'odbija naknadno preuzeti obvezu osiguranja budućih tražbina zadužnicom te bi se prema načelu pacta sunt servanda (ugovori se trebaju poštovati, nap. a.) ugovor morao nastaviti ispunjavati u skladu s dogovorenim sadržajem'.
Drugim riječima, tvrtka bi i dalje imala pravo na isporuku plina po cijenama definiranima do 1. siječnja 2024. Lović navodi čl. 342. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (ZOO) kojim se konkretno ostvaruje spomenuto načelo dužnosti ispunjenja obveze kao jedno od osnovnih načela obveznog prava. Odnosno, njime je definirano da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je 'dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi'.
Sud će odlučiti
– Prema tome, iako sredstva osiguranja nisu ugovorena ugovorom, pa stoga i ne proizlazi obveza na njihovu predaju, svaka ugovorna strana dužna je i dalje ispunjavati samo one obveze preuzete ugovorom. U slučaju neispunjenja ili kašnjenja u ispunjenju druga ugovorna strana na raspolaganju ima mogućnost pokretanja sudskih postupaka radi prisilnog ostvarenja dospjelih, a neispunjenih tražbina – zaključuje Lović.
U svakom slučaju, ta je informacija korisna poduzetnicima koji bi možda dvojili trebaju li ili ne trebaju potpisati zadužnicu. Dakle, dragi poduzetnici, plinara ne može inzistirati na zadužnici, ali iako mislim da to ne treba spominjati pristojnim ljudima, svakako treba napomenuti da se ugovorne obveze moraju izvršavati. U suprotnome će sud presuditi u korist vjerovnika. No barem ćete nepotpisivanjem zadužnice dobiti malo na vremenu kako biste pronašli način da ipak podmirite dug plinari ako se nađete u poteškoćama.
POST SCRIPTUM
Lović naglašava da je prema odredbi čl. 214. Ovršnog zakona zadužnica 'privatna isprava potvrđena kod javnog bilježnika kojom dužnik može dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, isplaćuje vjerovniku. Prema tome, zadužnica je pismena isprava koja služi kao sredstvo osiguranja plaćanja, koje se zbog relativno lake i jednostavne naplate redovito ugovara kao sredstvo osiguranja'. Ali u ovom slučaju nije ugovorena, kao što smo naveli u glavnom tekstu.