U sjećanje na medijskog vizionara Stjepana Andrašića (1941. – 2025.)

Bilo je sparno predvečerje jedne nedjelje u kolovozu 1988. U redakciji Večernjeg lista dopala me večernja smjena. Zazvonio je telefon. S druge strane Štef. Stjepan Andrašić, glavni urednik Večernjaka. Bio je na godišnjem odmoru na Krku, ali više je vremena provodio u tamošnjoj mjesnoj zajednici nego na plaži. Razlog? U mjesnoj zajednici bio je jedini telefon u blizini njegove vikendice pa je odande gotovo cijelo vrijeme bio u kontaktu s redakcijom.

Mislio sam da zove zbog uobičajene provjere imamo li u jutarnjem izdanju pokrivene sve vijesti i teme koje su bile u večernjem TV Dnevniku. Ali taj put tema je bila nešto drugo. Uz obvezno 'Mikice' (tako nas je sve zvao) slijedio je zahtjev: – Idemo pokrenuti tjedni poslovni prilog na 24 stranice. Daj napiši projekt pa da ga razmotrimo kad se vratim s godišnjega!

Poslovni svijet počeo je izlaziti u travnju 1989. Naša ekipa radila ga je do 2002. Onda smo tri godine bili u EPH-u. Dvije godine izdavali smo samostalni Poslovni tjednik koji je onda pretvoren u Poslovni dnevnik. Nakon godinu dana nas nekolicina krenula je u samostalni projekt. Povratak tjedniku. Nazvali smo ga Lider.

Štefova ekipa

Zašto sve ovo pišem? Zato što nakon vijesti da je Stjepan Andrašić preminuo u 84. godini imam potrebu naglasiti da bez njegove inicijative 1989. vrlo vjerojatno ne bi bilo Lidera i ne bismo se danas hvalili s dvadeset godina izlaženja. Ideja o poslovnom tjedniku bila je​ Štefova. Onaj prilog iz 1989. trebao je već 1990. biti pretvoren u samostalni tjednik, ali to se burnih devedesetih nije dogodilo.

O Andrašiću je ovih dana napisano mnogo toga lijepoga i točnoga. Točno je da je bio možda i najutjecajnija osoba hrvatske medijske scene druge polovine prošloga stoljeća. Bio je vizionar, znao je ostvariti ravnotežu između ozbiljnosti i lakšeg štiva, pružio je priliku mnogim poslije uspješnim novinarima i urednicima. Večernjak je u njegovo vrijeme imao prosječnu dnevnu nakladu od oko 370.000 primjeraka.

Mlađim generacijama ovo može izgledati kao uobičajeno pretjerivanje kad ode netko tko nam je bio urednik. Ali evo primjera pa procijenite. U vrijeme glavnourednikovanja on je, primjerice, pokrenuo inozemno izdanje Večernjaka. Gotove stranice svakoga su se dana slale avionom u Frankfurt i ondje tiskale i prodavale. Pokrenuo je i Plavu devetku, jutarnje izdanje koje se na kioscima u Zagrebu pojavljivalo oko devet sati.

Za pokretanje Poslovnog svijeta imao je dva razloga. Godinu dana prije pada Berlinskog zida i početka tranzicije u režiji Ante Markovića Štef je osjetio koliko će teme iz ekonomije i biznisa postati tražene i korisne. Drugi razlog bio je dio njegove strategije da Večernjak dobije lepezu samostalnih izdanja. Zato je pokrenut i prilog Vrt. Više izdanja trebalo mu je biti argument za izdvajanje Večernjeg lista iz sastava Vjesnikova SOUR-a (danas bismo rekli 'holdinga').

Večernji je bio najprofitabilniji, a najveći dio dobiti odlazio je za pokrivanje minusa drugih izdanja i drugih OOUR-a (danas bismo rekli d.o.o.-ova). Uspio je izdvojiti Večernjak, ali došla je 1990., mediji su podržavljeni i legendarni glavni urednik znao je da će morati otići nezavršenog posla. Možda je mogao ostati da je bio spreman jednu knjižicu zamijeniti drugom, kao što su mnogi tada preko noći napravili. Ali nije.

Novi početak

Pokupio je stvari, preselio se u dvije sobice u zgradi na Trnju i pokrenuo svoju izdavačku kuću Masmediju. Izdao je prvi poslovni imenik u samostalnoj Hrvatskoj, desetke stručnih rječnika i poslovnih knjiga. Uz to tucet stručnih mjesečnika. Bio je jedan od mnogih primjera menadžera koji su maknuti s dotadašnjih pozicija. Napravili su svoje uspješne male tvrtke. Ali doprinos razvoju nacionalne ekonomije ni izdaleka nije mogao biti onakav kakav bi bio da su ostali voditi velika poduzeća.

Koliko god bio uspješan, Štefa su vukle dnevne novine. Kad je dnevni list Vjesnik krenuo put bankrota, ponudio se da ga preuzme. Nisu mu dali. Imao je kratku epizodu preuzevši Poslovni dnevnik od EPH-a, ali taj projekt nije u to vrijeme mogao bez velikog sustava iza sebe. Pa ga je brzo prodao Styriji. Imao je poslije još uspješnih projekata, ali iza uspješne novinarske, uredničke i poduzetničke karijere ostao je žal što nije mogao ondašnji Večernjak dignuti u još veće visine.

Na kraju moram priznati da sam mu i sâm ostao dužan. Kad smo odlučili otići iz Večernjaka, izabrao sam EPH, a ne Masmediju. Sve je Štef oprostio 2019. kad je došao u Liderovu redakciju na fotografiranje uže redakcije Poslovnog svijeta, u istom sastavu kao trideset godina prije. Inovacija koju je potaknuo 1989. bila je, na neočekivan način, uspješna i nakon tri desetljeća. Štefe, počivao u miru!