Da nije bilo recesije, hrvatska bi IT industrija 2017. dosegnula 35 milijardi kuna, a te je godine zapravo ostvarena 21 milijarda kuna. Međutim, istodobno broj radnika na godišnjoj razini nikad nije opao, stagnirao je u ranim godinama recesije, a već već 2014. IT industrija zapošljavala je 5348 radnika više nego 2008. Ta se industrija u recesiji pokazala otpornijom od ukupnoga gospodarstva i već 2014. njezin je prihod prestigao onaj iz 2008.
Kako procijeniti kakav će učinak na hrvatsku IT industriju proizvesti sadašnja kriza? Iako je nezahvalno i prerano za bilo kakvu relevantnu kvantifikaciju, pokušajmo barem sistematizirati sadašnji i predvidiv koronaefekt na nju. Neke prve procjene govore o padu društvenog proizvoda od desetak posto ako mjere protiv epidemije ostanu na snazi do lipnja. S obzirom na to da, naravno, nitko ne može znati koliko će sve ovo trajati, svaka projekcija bila bi izlišna.
Ovisnost IT-a o BDP-u
Inače, iskustvo govori da IT potrošnja prati kretanje društvenog proizvoda, i to raste višestruko u odnosu na rast društvenog proizvoda, a u padu društvenog proizvoda smanjenje IT potrošnje blaže je negoli u slučaju rasta. Sasvim se sigurno može očekivati pad svih sastavnica domaće potražnje: gospodarstva, države i stanovništva. Može se očekivati otkazivanje odnosno odgoda informatičkih projekata u gospodarstvu, posebice u jače pogođenim djelatnostima kao što je turizam, čiji će obujam poslovanja biti drastično smanjen.
Kad je riječ o potražnji stanovništva, zbog pada dohodaka tu je također izgledno smanjenje potražnje. Ostaje pitanje što će biti s izvoznom potražnjom i, ostavimo to za kraj, IT potrošnjom države. Može se isto tako očekivati da će opasti izvozna potražnja, odnosno potreba za lohn-poslovima koje naši informatičari obavljaju za strane principale, no tu može biti i kompenzacijskog učinka jer će se više tražiti usluge naših ipak jeftinijih informatičara od onih u matičnim razvijenim zemljama. No ključno za obujam pada ukupnog prihoda IT industrije bit će kako će se postaviti državna uprava i javna poduzeća (koji u ukupnoj IT potrošnji sudjeluju s četrdesetak posto). Ako se i tu budu kresali projekti, onda će i pad biti izraženiji. Država, međutim, također može postupiti suprotno – kao protukriznu investicijsku mjeru povećati potražnju za IT projektima.
Možda je pravo vrijeme za ubrzanje digitalne transformacije u sferi državne administracije i interakciji države s gospodarstvom i stanovništvom. Kriza je i prilika. Naglo se povećava stupanj uporabe digitalnih tehnologija. Tu su učenje na daljinu, virtualne učionice, CARNet u prosjeku bilježi petsto tisuća priključivanja na dan. Država i privatna poduzeća svakodnevno uvode nove aplikacije za kvantificiranje i analiziranje broja oboljelih, samoizoliranih i općenito organizaciju svih službi koje su uključene u sprečavanje širenja zaraze.
Ministar Marić najavljuje sučelje za moratorij kredita, ministar Malenica predstavlja sustav e-propusnica, Ministarstvo poljoprivrede najavljuje aplikaciju za online prodaju proizvoda OPG-ova. GDi je za dvadeset sati izradio aplikaciju za prijavu štete od potresa. I tvrtka ININ nudi besplatno aplikaciju za evidenciju propusnica...
Djedovi umreženi s unucima
Kriza je, dakle, i prilika da se potakne i ubrza digitalna transformacija države. Država ne bi trebala zaustavljati potražnju, nego je povećavati. Shvatili smo također da rokovi izrade projekata mogu biti kraći, a i da se možemo osloniti na svoju IT industriju. Ali, naravno, tu je potrebna odlučna reakcija mjerodavnih državnih tijela.
Prisjetimo se kako npr. Južna Koreja, prati potencijalne nositelje zaraze mobitelom, nadzornim kamerama i satelitskom tehnologijom, informira građana o razmještaju potencijalnih žarišta zaraze i s pomoću pametnih telefona daje upozorenja. Posebna je priča procvat online prodaje. Bauhaus govori o povećanju internetske prodaje za više od petsto posto (iako je to samo pet posto njegova ukupnog prometa) i gotovo nema trgovca koji ne reklamira svoju online prodaju. Mnogi uvode odnosno poboljšavaju svoje online aplikacije. Privatne tvrtke i lokalne zajednice otvaraju virtualne tržnice i reklamiraju prodaju na kućnom pragu. Bjelovar nudi virtualnu tržnicu 'Bjelovar fresh', Osijek 'Hrani se lokalno', a privatnih online tržnica već ima više od stotinu. Telekomunikacijski promet gubi na prometu u gospodarstvu, ali to nadoknađuje jakim porastom u privatnom sektoru (rad od kuće, telekonferencije, društvene mreže i općenito više komuniciranja). U mojoj obitelji igra se kviz 'Hadoop', svi smo umreženi, a to, naravno, organizira moj trinaestogodišnji unuk.