Skupljanje napuštenih ili izgubljenih životinja organiziraju i financiraju jedinice lokalne samouprave, koje moraju osnovati najmanje jedno sklonište s najmanje 50 smještajnih mjesta. Takve poslove umjesto JLS-ova mogu raditi i tvrtke, ali ako imaju sklonište na njihovu području, što je protuustavno
Ustavni sud poništio je čl. 62. st. 4. Zakona o zaštiti životinja u dijelu koji se tiče zbrinjavanja napuštenih životinja i skrbi o njima. U prvom trenutku zaintrigiralo me zbog čega o takvom zakonu uopće raspravlja Ustavni sud, a onda me zaintrigirao i sâm predmet odlučivanja.
Riječ je o slobodi tržišnog natjecanja zajamčenoj Ustavom. Zahtjev za ocjenu ustavnosti podnijela je tvrtka AS-EKO iz Šibenika koja ima sklonište za životinje u Šibensko-kninskoj županiji, a nema u Splitsko-dalmatinskoj, zbog čega u potonjoj, upravo zbog čl. 62. st. 4. ne može dobiti posao zbrinjavanja napuštenih životinja i skrbi o njima.
Dakle, u osporenom čl. 62. piše da poslove skupljanja napuštenih ili izgubljenih životinja organiziraju i financiraju jedinice lokalne samouprave (JLS) te da one na svom području moraju osnovati najmanje jedno sklonište s najmanje 50 smještajnih mjesta za životinje. A onda u st. 4. piše da JLS može sklopiti ugovor o skupljanju i zbrinjavanju napuštenih životinja i s tvrtkom, ali samo ako ima organiziran smještaj na području tog JLS-a.
Jednaka prava samo lokalcima
AS-EKO zbog toga smatra da tvrtke koje nemaju takvo sklonište na području JLS-a ne mogu sklopiti ugovor jer bi to bilo protivno osporenom članku 62. stavku 4., što diskriminira potencijalne bolje i kvalitetnije pružatelje takve usluge. Kao primjer navodi da fizička ili pravna osoba sa sjedištem u Šibensko-kninskoj županiji ne može uspjeti na natječaju koji je raspisan u Splitsko-dalmatinskoj županiji jer u njoj nema sklonište iako pruža bližu, bržu, kvalitetniju i financijski povoljniju uslugu skrbi za životinje. Na navedeni način pogoduje se lokalnim poduzetnicima jer nije važna cijena i kvaliteta usluge te se ugrožavaju poduzetnička prava i slobode, odnosno jednak pravni položaj na tržištu zajamčen člankom 49. stavcima 1. i 2. Ustava. Naime, osporeni članak jamči samo jednak pravni položaj na području određenog JLS-a, a trebala bi se jamčiti jednakost poduzetnika na području cijele države. Također, u praksi se životinjama pruža lošija skrb, a JLS-ima se nanosi financijska šteta jer ne mogu izabrati financijski povoljniju ponudu.
U očitovanju Ministarstva poljoprivrede u vezi s tim navodima stoji da spomenuta odredba ne sprječava JLS-ove da sklope ugovor s bilo kojim ponuditeljem usluge, koji ne mora nužno biti s njihova područja. Dalje se kaže da je usluga skupljanja i zbrinjavanja napuštenih i izgubljenih životinja predmet i Zakona o javnoj nabavi te su sva načela javne nabave, osobito načela jednakog tretmana i zabrane diskriminacije primjenjiva i na tu uslugu budući da proizlaze iz Ugovora o funkcioniranju EU-a te su kao takva pravno nadređena odredbama Zakona o zaštiti životinja. Člankom 62. stavkom 1. propisana je obveza organiziranja i financiranja poslova skupljanja napuštenih ili izgubljenih životinja jedinicama lokalne samouprave, a stavkom 2. određena je obveza postojanja barem jednog skloništa na području područne (regionalne) samouprave.
Ima više rješenja
Ustavni sud dao je ipak za pravo tvrtki AS-EKO s obzirom na to da pravne ili fizičke osobe koje nemaju sklonište za zbrinjavanje životinja na području nekog JLS-a ne mogu sklopiti ugovor s tom jedinicom lokalne samouprave. Znači, zakonodavac je propisao teritorijalno ograničenje na područjima JLS-ova, što je kontradiktorno tvrdnjama Ministarstva poljoprivrede, pa je stoga čl. 62. st. 4. protuustavan.
Usudio bih se predložiti rješenje za nastali problem: treba ukinuti obvezu da tvrtka koja se brine za životinje na području nekog JLS-a mora u njemu imati i sklonište. Neka ostane minimum 50 mjesta za životinje sa svakog JLS-a, a gdje će biti ta mjesta, to toliko nije ni važno. Primjerice, ako neka tvrtka ima sto mjesta na jednom području, onda može prihvatiti i životinje s drugog područja. Ili da se JLS-ovima omogući da takve ugovore potpisuju istodobno s više tvrtki. Rješenja sigurno postoje. 
POST SCRIPTUM
Zakonodavac je predvidio tko sve može osnovati sklonište (čl. 61.). Jedna je mogućnost da to bude fizička ili pravna osoba (st. 1.), ali ako sklonište ne osnuju navedene organizacije, stavkom 2. propisano je da sklonište moraju osnovati jedna ili više jedinica lokalne samouprave ili Grad Zagreb. Dodatno je stavkom 3. ta obveza dodijeljena jedinici područne (regionalne) samouprave ako jedinica lokalne samouprave na svom području ispusti izvršiti nametnutu obvezu. Dakle, naš prijedlog ide u korist JLS-ova jer u eventualnoj situaciji u kojoj se nitko ne javi na natječaj (prema poništenom čl. 62. st. 4.), ukidanjem tog članka tvrtke iz drugih JLS-ova mogu ih osloboditi obveze da sami organiziraju smještaj za životinje. Pa zašto si onda ne bi olakšali posao?!