Naša stalna čitateljica Jerina Malešević pisala mi je još poodavno, točnije 23. siječnja, ali njezina mi je e-poruka, ne znam zbog čega, završila u neželjenoj pošti pa sam je tek sad slučajno pročitao. Zato joj se ispričavam. O njezinu povlačenju po sudovima sa zagrebačkom Vodoopskrbom i odvodnjom pisao sam prije u ‘Pravdi‘, no o tome bih drugom prilikom. Naime, sjetio sam se da sam davno u Lideru, također vezano uz nju, napisao članak ‘Dva šaltera‘ i pade mi napamet da bih mogao ponuditi rješenje problema koji ima meni draga čitateljica Malešević.
Tekst je davno objavljen, ali sjećam se da je gospođa Malešević kupila stan od čovjeka koji je zapravo bio varalica. Nedugo zatim isti taj čovjek još je jednom prodao stan – drugoj osobi – i nastao je problem pri upisu u zemljišnu knjigu. Naime, budući da su za upis u zemljišnu knjigu bila dva šaltera, osoba koja je druga kupila stan došla je prije na red na svom šalteru i upisala se. Tako je gospođi Malešević bilo onemogućeno upisivanje u zemljišnu knjigu kao vlasnici stana. Uslijedili su dugotrajni sudski postupci, no, koliko se sjećam, varalica je morao vratiti novac našoj čitateljici.
Brži šalteraš
Taj slučaj svakako nije prvi te vrste prijevare u Hrvatskoj. Bilo ih je i prije, a i poslije, i dok je svijeta, razumno je pretpostaviti da će biti i onih koji će na taj način pokušati prevariti ljude. Kad sam pisao o dva šaltera, tada su mi oni upućeni u taj posao objašnjavali da pri upisu vlasnika u zemljišnu knjigu ne bi trebala raditi dva šaltera (a ni više) istodobno jer se može dogoditi (kao što se i dogodilo u slučaju Liderove čitateljice) da netko tko je poslije kupio stan dođe pukom slučajnošću prije na red za upis u zemljišnu knjigu, i to jednostavno zato što je zaposlenik na šalteru bio nešto brži od kolege na drugom šalteru. Ili je imao manje dokumentacije ili je predmet bio manje složen, pa je zbog toga bio brži. Zato je potreban jedan šalter.
Međutim, kako sam se ovih dana sjetio te priče, malo sam razmišljao i shvatio da ni obveza rada samo jednog šaltera ne rješava problem. Naime, zamislimo da je postojao jedan šalter i da je osoba koja je druga kupila stan (dan nakon naše čitateljice) od varalice (da se razumijemo, i ona je prevarena) došla minutu prije naše čitateljice, ona bi bila prije na redu za predaju zahtjeva za upis u zemljišnu knjigu.
Dakle, objektivno, ni organizacija posla s jednim šalterom ne rješava problem. A onda sam, pametan kakav jesam, razmišljao dalje i dosjetio se kako bi se problem mogao riješiti: zakonski bi trebalo regulirati da pravo na uknjižbu vlasništva ima ona osoba koja je prije potpisala kupoprodajni ugovor za stan. Kako bi se to evidentiralo? Pa, lako. Trebalo bi uvesti obvezu javnim bilježnicima da osim datuma ovjere kupoprodajnog ugovora navedu točno vrijeme, odnosno sat i minute kad je ugovor ovjeren kod njih. Kad javni bilježnik pošalje takav ugovor u mjerodavnu zemljišnoknjižnu službu, imat će evidentirano da je netko kupio taj stan, a eventualni naknadni zahtjev druge, prevarene osobe bio bi odbačen.
Ideja barem za raspravu
Iako ideja nije savršena, neke stvari tako bi se istjerale načistac. Naime, osoba koja bi kasnije potpisala kupoprodajni ugovor barem ne bi više gubila vrijeme u zemljišnoknjižnom odjelu žaleći se na postupak i tvrdeći da su šalteraši bili prespori itd. Bila bi to ušteda vremena za nedvojbeno šokiranu prevarenu osobu, ali barem bi se odmah mogla okrenuti tužbi protiv varalice, ne gubeći vrijeme u beskrajnim raspravama sa zaposlenicima u zemljišnoknjižnom odjelu.
Dakle, u ovom slučaju brzina ne bi ovisila o šalterašima, nego o javnom bilježniku, odnosno precizno upisanom datumu i vremenu ovjere kupoprodajnog ugovora. Čini mi se da je ova ideja barem pogodna za raspravu. U svakom slučaju, neće eliminirati prijevaru, ali mogla bi skratiti vrijeme prevarenom da dođe do pravde.
POST SCRIPTUM
‘Poduzetnik je naslijedio poljoprivredno zemljište koje je iznajmio poljoprivredniku za sto eura na godinu. Na to je morao platiti porez i prirez koji su, kad se malo bolje analizira, mnogo veći od paušalnog poreza za iznajmljivače kreveta u turizmu.‘ Ovo je citat iz ‘Pravde‘ objavljene prije gotovo godinu dana (početkom travnja), kad smo objavili da iznajmljivač zemlje mora platiti deset posto poreza plus prirez, a za iznajmljivače apartmana izračunali smo da plaćaju paušalni porez od 1,3 posto. Sad i HUP predlaže ravnomjernije poreze za iznajmljivače apartmana.