Hoće li politička javnost i mediji mirno promatrati kako podjelu plijena još jedanput preuzimaju stari kumovi? O tome ovisi hoće li obnova Zagreba biti nova ‘pljačka desetljeća‘ ili prvi korak prema transparentnijim političko-poslovnim partnerstvima. Dubina krize izazvane koronom pritom može igrati za obje strane
Uz nacionalni stožer za suprotstavljanje pandemiji koronavirusa ovih smo dana imali prilike upoznati i zagrebački građevinski 'stožer' Josipa Atalića, profesora na Građevinskom fakultetu specijaliziranoga za protupotresnu gradnju.
Zajedno sa svojih ad hoc organiziranih petstotinjak volontera, inženjera građevine, dr. Atalić od potresa u Zagrebu do današnjih dana pregledava oštećene zgrade, procjenjuje stanje njihove statike… Za oba stožera karakteristične su kompetencija, ekspertnost te potpuna posvećenost iznenadnom izazovu.
U prvom slučaju izazov je bila epidemija koronavirusa, a u drugome posljedice potresa u Zagrebu. Drugi slučaj to je zanimljiviji što su se inženjeri građevinarstva spontano samoorganizirali na volonterskoj osnovi, i to u uvjetima kad se (pre)plaćeni sustav upravljanja gradom u izvanrednim situacijama gotovo raspao, a moguća zaraza koronavirusom bila je dodatna opasnost.
Druga je zanimljivost da je riječ o inženjerima građevinarstva na čelu s profesorom Atalićem koji su godinama prije upozoravali da će se s prvim potresom u Zagrebu dogoditi upravo ovo što se dogodilo, da će velik dio staroga grada postati ruševina bude li se ulagalo u njegovu kozmetiku, a ne u statiku i sigurnost zgrada. A kad se dogodilo, nisu ostali kod kuće dijeliti lekcije poput: 'Jesam li vam govorio?', nego su izišli na teren pomoći, ne pitajući ni za cijenu ni kako će to biti plaćeno.
Fasade i štukature ispred sigurnosti
Ako krizu izazvanu epidemijom korone shvatimo kao svojevrsno ratno stanje koje ima i potencijal promjene modela funkcioniranja države i gospodarstva, onda će pristup obnovi Zagreba nakon potresa biti prvi veliki test. Novi put ili staro 'ratno' profiterstvo u doba korone, to je pitanje.
Obnova je uvijek mamac za državnu ili gradsku građevinsku klijentelu. Ta sprega povlaštenih građevinskih lobija i politike velikim je dijelom i razlog zbog kojega se dosad nije slušalo profesora Atalića i njegove kolege po struci, što se više ulagalo u fasade i štukature negoli u sigurnost zgrada, što je konzervatorski lobi sa svojim često enormno skupim zahtjevima imao prednost pred prozaičnim statičarima. I dok inženjeri građevine na volonterskoj osnovi postavljaju dijagnozu sigurnosti Zagreba nakon potresa, na političkoj razini već je počela – bitka za obnovu.
Sve stari znalci gradnje i obnove. Među prvima se javio Radimir Čačić, neslužbeni mentor svih graditelja i obnovitelja vezanih uz lijevu polutku političkog spektra u posljednja dva desetljeća, a onu desnu držao je HDZ-ov Božidar Kalmeta.
Odmah je svoje dobre usluge ponudila i Čačićeva 'učenica' Anka Mrak-Taritaš, upamćena po obnovi Gunje po cijeni kao da je u središtu Zagreba, a koja je uključivala i po neumjereno visokoj cijeni poznatu – 'zlatnu' WC četku.
Moj je dojam da bi za dio kolača od obnove gospođa Mrak-Taritaš bila spremna i cijeli Glas prevesti u HDZ, ako baš treba. No na te prijedloge bivših HNS-ovaca nervozno je reagirao USKOK-om i potresom uzdrmani zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, poznat po svojoj razgranatoj građevinskoj klijenteli, koja već pali bagere.
Čačićev graditeljski rasadnik
Ali njegovi su kumovi graditelji već toliko prepoznati da unaprijed izazivaju sumnju i otpor. Nije vjerojatno da bi Plenković prepustio obnovu Zagreba graditeljskim pothvatima kompromitiranom i politički uzdrmanom Bandiću. A i drugi koalicijski partner, ostatak ostataka HNS-a, ima tradicionalno velike obnoviteljske ambicije.
Zato su na Bandića oštro krenuli HNS-ov ministar i nekadašnji Čačićev izvršitelj Predrag Štromar te njegov iskusniji državni tajnik iz istoga graditeljskog rasadnika – Željko Uhlir. Ni HDZ-ov graditeljski lobi sigurno nije bez ambicija u obnovi Zagreba, ali s obzirom na to da ima vlast, ne mora javno licitirati obnoviteljske ambicije. Može se očekivati još težih razmjena optužbi među konkurentima. No boljka je njihovih graditeljskih modela zajednička: iznimno su skupi, a u lancu između financijera i izvođača nepristojne količine novca ostanu u džepovima kumova posrednika. Njihovi modeli ne razvijaju, već guše.
Nakon što smo vidjeli kako vrhunski inženjeri profesionalno dijagnosticiraju posljedice potresa, hoće li politička javnost i mediji mirno promatrati kako podjelu plijena obnove još jedanput preuzimaju stari kumovi? O tome ovisi hoće li obnova Zagreba biti nova 'pljačka desetljeća' ili prvi korak prema transparentnijim političko-poslovnom partnerstvima. Dubina koronakrize pritom može igrati za obje strane.