Za dvije godine istječe mnogo desetogodišnjih ugovora između suvlasnika stanova i tvrtki koje su ugradile razdjelnike i koje očitavaju stanje potrošnje toplinske energije. Tad istječe i vijek opreme, a nova se neće moći financirati iz pričuve. Ipak, možda postoji rješenje
Prijatelj mi je proslijedio pismo koje je predstavnik stanara u njegovoj zgradi poslao svim suvlasnicima. U njemu je razvidno da problem ugradnje razdjelnika nije samo iščeznuo nakon gunđanja vlasnika stanova koji se nikad nisu pomirili s takvim rješenjem, nego da se, kako vrijeme prolazi, pojavljuje novi problem – obnova opreme za očitanje. No možda je taj problem istodobno prilika za novo rješenje.
Mnogo toga je zaista fušerski napravljeno u vrijeme uvođenja razdjelnika. Tadašnji ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak snosi najveći dio krivnje zato što je uvjeravao vlasnike stanova u stambenim zgradama da su dužni ugraditi razdjelnike jer je to propisala Europska unija. Poslije se doznalo da Vrdoljak i njegovi suradnici, najblaže rečeno, nisu imali pojma da EU ne inzistira na uvođenju razdjelnika (što ih ne oslobađa odgovornosti), nego na bilo kojem rješenju na temelju kojega će se racionalnije trošiti energija. Makar čisto sumnjam da je riječ o neznanju.
Manjak informacija
Nije samo riječ o tome da su građani prevareni jer se cijelo vrijeme u javnosti provlačila teza da će iznosi na računima za grijanje biti niži, nego su prevareni i zbog toga što su ministar i ekipa prijetili kaznama svima koji ne ugrade razdjelnike do određenog roka. A s obzirom na to da je sve u tom smislu bilo smušeno, vlasnici stanova u zgradama nisu bili upoznati ni s činjenicom da će nakon deset godina biti potrebno nabaviti novu opremu, a troškove će, kako piše predstavnica stanara u zgradi moga prijatelja, plaćati vlasnici stanova. Sada to iznosi 450 kuna po radijatoru, ali ne treba isključiti mogućnost da će cijena biti i veća. Primjerice, ugovor o očitanju razdjelnika zgrade moga prijatelja i tvrtke koja očitava stanje potrošene energije istječe za nešto više od dvije godine. Dakle, nemoguće je u tom vremenskom intervalu prognozirati kretanje cijena obnove opreme.
Iako živim u novijoj zgradi u kojoj ne trebaju razdjelnici, sjećam se da sam umjesto mame išao na te sastanke jer ona živi u zgradi u kojoj ih se ‘moralo‘ uvesti i moram reći da se ni ja ne sjećam da se govorilo o obnovi opreme. Problem je, prema pismu koje mi je proslijeđeno, u dotrajalim baterijama, koje navodno traju deset godina. Mi smo pak mislili da ta oprema nema baterije, nego da je pogoni struja iz utičnice. U svakom slučaju, logično je da baterije dotraju, ali nije jasno zašto se mora mijenjati kompletna oprema. Sve su to pitanja koja muče vlasnike stanova i zadaju im glavobolju. No, ima li možda neko rješenje? Iznijet ću ideju spomenutog prijatelja koja mi se čini sasvim u redu, pa ako ništa drugo, da barem otvorimo raspravu o tome.
Masovno uklanjanje razdjelnika
Kao što sam naveo, desetogodišnji ugovor o očitanju stanja razdjelnika, koji se poklapa s rokom trajanja opreme (bolje reći baterija), u njegovoj zgradi istječe za nešto više od dvije godine. Tako je i u velikom broju ostalih zgrada u Hrvatskoj. To znači da ima sasvim dovoljno vremena da se nađe rješenje i pripremi za izlazak iz ove situacije. Prije svega, valja podsjetiti da su onomad u Ministarstvu gospodarstva prijetili kaznama onima koji ne ugrade razdjelnike. Usprkos tome, u Hrvatskoj ima primjera gdje oni nisu ugrađeni. I nitko nije kažnjen, a pogotovo na to nitko nije ni pomišljao kada je otkriveno da razdjelnici nisu jedino rješenje kako bi se racionalizirala potrošnja energije.
Zato moj prijatelj predlaže da i svi oni koji su ugradili razdjelnike odustanu od daljnje upotrebe nakon što istekne desetogodišnji ugovor te da se ispita mogućnost vraćanja na stari sustav. Ako nisu kažnjeni oni koji nemaju razdjelnike, zašto bi bili kažnjeni oni koji ih više ne žele? Treba otvoriti raspravu o tome, a trebala bi se uključiti i država kako bi se pronašlo novo rješenje za racionalno trošenje energije. Mislim da je to dobar prijedlog, pogotovo stoga što imamo barem dvije godine da o svemu tome razmislimo. Jer to zaista nema smisla: stanovi su danas hladniji nego prije, a troškovi energije nisu bili niži ni onda kad nije bilo aktualne krize i inflacije.
POST SCRIPTUM
U pismu predstavnice stanara piše da ju je direktor tvrtke koja očitava stanje potrošene energije obavijestio da njegovi radnici nisu u zgradi mogli očitati stanje jer su baterije dotrajale. Razdjelnici i oprema ugrađeni su početkom prosinca 2014., dakle baterije nisu trajale ni osam godina. Naravno, treba provjeriti u ugovoru postoji li jamstvo, ali upravo je i to dokaz da su tu smušenu situaciju iskoristili i neki koji su instalirali opremu lošije kvalitete nego što su to priznavali. Jednostavno rečeno, malošto je valjalo u tom gotovo državnom projektu ugradnje razdjelnika.