Zakon o javnoj nabavi se mijenja: više kontrole, ali i novih problema
Nove odredbe trebale bi povećati transparentnost, ali Ariana Vela upozorava da bi mogle stvoriti dodatne pravne nesigurnosti
Nakon sedam godina rasprava je li i koliko potrebno mijenjati Zakon o javnoj nabavi svjetlo dana na e-Savjetovanjima ugledao je drugi Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnoj nabavi, odnosno prvi ozbiljniji ako izuzmemo kozmetičke promjene iz 2022. Stručna javnost neke je odredbe pohvalila, no dio njih naišao je na oštru kritiku. Hoće li te izmjene povećati efikasnost postupaka, pokazat će praksa, no neki će instituti, sasvim sigurno, otvoriti novi prostor za komplikacije.
Sjećam se kad je 2016. prihvaćen novi Zakon o javnoj nabavi, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2017. Značio je korjenitu promjenu dotadašnjega pravnog okvira koja je donijela niz novina i nedoumica, pitanja i procesnih nejasnoća.
Trebalo je nekoliko godina da se pojedini instituti slegnu, a poseban su izazov bili postupci javne nabave koji su se u sklopu projekata financirali iz fondova EU-a. Tada smo već provodili nabavu za izvođenje građevinskih radova na Pelješkome mostu (koja je počela još prema odredbama staroga zakona) i mnoge druge financijski teške nabave pri kojima je postojao rizik od nepravilnosti te posljedično financijskih korekcija. Informacije radi, korekcije bi se u takvim slučajevima mjerile u stotinama milijuna tadašnjih kuna.
