Konferencije i edukacije
StoryEditor

Budućnost obiteljskih tvrtki: Nekada je društveno odgovorno poslovanje bilo trošak, no danas bez njega ne ide

08. Ožujak 2024.
Budućnost obiteljskih tvrtki 2024. 4. panel Manuela Tišler, Marin Rogić, Snježana Biloš.foto Boris Ščitar
Pišu: Anamarija Mujanović i Ksenija Puškarić

Kako se obiteljske tvrtke snalaze u napetosti između profitabilnosti i društvene odgovornosti na Liderovoj konferenciji ‘Budućnost obiteljskih tvrtki‘ objasnili su direktor Hrvatskog kišobrana Marin Rogić i direktorica OTOS Ortopedske tehnike Snježana Biloš. Oboje su druga generacija u obiteljskom poduzetništvu te su svojim tvrtkama definitivno pružili dodatnu vrijednost.

– Društveno odgovorno poslovanje nije tema s kojom bi se hvalio, nabacivao ili tako nešto nego je to smjer bez kojeg ni jedno poduzeće kroz par godina neće moći raditi i ne samo da će to biti provedivo zbog certifikacije nego će kupac imati povjerenje u sam proizvod ako zna da je kompanija društveno odgovorna – rekao je Rogić dodajući da je društveno odgovorno poslovanje važno ako želite opstati na tržištu.

– Nekada bi rekli da je društveno odgovorno poslovanje nužno vezano uz troškove, no ja bi rekao da je to komponenta bilo kojeg posla i da će prihodi biti puno veći ako se ponašamo društveno odgovorno iako će u početku biti trošak – dodao je Rogić spominjući da oni nisu obvezni izvještavati o održivosti, no da to svejedno rade.

Da su ljudi postali neizbježno važna komponenta te da je način na koji se vlasnici i direktori odnose prema zaposlenicima dio društveno odgovornog poslovanja misli Snježana Biloš.

– Današnje je vrijeme izazovno, izloženi smo mnoštvu okidača i ljudi koji nisu na menadžerskim pozicijama imaju svoje izazove kod kuće i ako na poslu stvarate stres stvarate i nezadovoljstvo. Zato je poštovanje i uvažavanje jako važno za kompaniju te promoviram takav način komunikacije i pokušavam ugraditi u sve faze poslovanja to uvažavanje, no to ne znači da neću izreći neku disciplinsku kaznu ili kritizirati – kaže Biloš dodajući da ne može reći da sve blista i da su svi savršeni, no mora postojati taj ljudski pristup te da feedback pokazuje da je mnogim zaposlenicima taj pristup važniji od financijske komponente.

image

Budućnost obiteljskih tvrtki 2024.
4. panel
Manuela Tišler, Marin Rogić, Snježana Biloš.

foto Boris Ščitar

I dok će se mnogi u obiteljskim kompanijama za daljnji rast i razvoj oslanjati uglavnom na same članove obitelji postoji i druga perspektiva gdje se za rast i razvoj poduzeća ona oslanjaju na strateške partnere, poput fondova ili lidera na tržištu.

– Mi se fokusiramo na investiranje u sektore, odnosno naša strategija je da okrupnjavamo sektore, investiramo u one brzorastuće koji su fragmentirani, a do sada smo imali više od 30 investicija u četiri sektora – kazao je partner u Provectus Capital Partnersu Marko Galić na panelu nazvanom ‘Razvoj i prijenos poslovanja obiteljskih firmi‘ kojeg je pred punom dvoranom moderirao partner u Mazarsu Lovre Botica.

Provectus Capital Partners investira u sektor maloprodaje sportske opreme, privatnog zdravstva, dentalni sektor i veterinu. Kako je rekao Galić, smatraju da su ti sektori brzorastući, a u kompanijama u koje su investirali su osnovali i menadžment grupe koje vode ekonomisti dok je zdravstveni dio i dalje ostao u fokusu doktora koji su partneri i suvlasnici u kompanijama i to je dio u koji fond ne ulazi.

– Fokusiramo se na ove sektore jer vjerujemo da tu ima jako dobrih tvrtki u kojima možemo voditi vlastitu strategiju, odnosno kombinaciju akvizicije i organskog rasta – rekao je Galić napominjući da oni ne rade restrukturiranje ni spašavanja.

– Nisu financije jedini pokazatelj kvalitetne tvrtke, a mi razgovaramo s mnogo tvrtki, no većini vlasnika na svoje tvrtke gledaju kao na vlastito dijete tako da novac nije presudni faktor hoće li ući u partnerstvo s nama nego je presudno vidi li nas vlasnik kao dobrog partnera – izjavio je Galić.

Mezzanine Partners u Hrvatskoj posluje tek dvije godine i imaju samo jedan proizvod, a to je zajam kojeg mogu poprilično prilagoditi. Dakle, našli su nišu, odnosno mezanin između banaka i private equity fondova.

– Radimo monitoring češće nego što to radi klasična banka, ali ne sjedimo s vama u obliku nekog vlasništva, nismo toliko involvirani – poručio je  Darko Drozdek, partner u Mezzanine Partnersu koji tvrdi i da su njihove dosadašnje investicije često bile u suradnji s bankama te da ne ulaze u poduzeća u problemima.

No ne ulaze samo fondovi u obiteljska poduzeća nego i velike kompanije, a jedna od njih je i Končar koja se proteklih nekoliko godina opredijelila za strategiju rasta što je uključivalo i akviziciju drugih.

– Mi smo ponekad poput private equity fondova i vjerujemo da sama akvizicija ostvaruje vrijednost, tražimo kompanije koje su profitabilnije od nas i one koje nam daju dodatnu vrijednost. Kupujemo ili manje kompanije čiji nam proizvod vrijedi i kojeg nemamo ili one veće koje nam same stvaraju rast – rekao je član Uprave Končara Josip Lasić.

Za razliku od Mezzaninea Končar itekako ulazi u upravljanje kompanije te uvijek ulaze većinskim dijelom i kupuju biznis jer žele osobe koje su unutra da budu tu kroz određeni tranzicijski period kako bi zajedno profesionalizirali i odmaknuli kompaniju od osnivača.

– Mi ulazimo kao partner i kompanija koju akviziramo dobiva dio naše kompanije, u smislu odnosa s bankama, dobavljačima i slično te radimo zajedno na dizanju vrijednosti – poručio je Lasić naglašavajući da ono što rade ima smisla za obje strane te da su koristi višestruke.

image

Budućnost obiteljskih tvrtki 2024. Panel 3: Lovre Botica, Darko Drozdek, Marko Galić, Josip Lasić

foto Ratko Mavar

Docentica Petra Mezulić Juric sa Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Osijeku vodila je razgovor na konferenciji sa dr. Josipom Česom, suvlasnikom Čes Dental&Estetic klinike o prijelomnom trenutku kad nova generacija inovira u poslovni model obiteljskog poduzeća. Taj stomatolog nikada nije radio u javnom sektoru, a njegova majka je dugi niz godina bila poduzetnik unutar doma zdravlja. Ona mu je usadila ideju da je samostalna ordinacija put ka uspjehu. U poduzetništvo je krenuo od nule, s nekoliko stotina pacijenata, a danas je ipak poduzetnik sa vlastitom praksom koji zapošljava dosta suradnika.

Posao je s godinama rastao s godinama i sve su više stomatologa zapošljavali, prostor od 160 kvadrata im je postao premali, a i rast je bio stabilan pa nije ostao ni neprijemjećen. Dok su bili u procesu širenja dobili su ponudu potencijalnog kupca.

– Dobio sam mail koncipiran kao da ga šalje dr. Marko Čes iz Afrike koji mi ostavlja nasljedstvo. Zvučao je predobro da bi bio istinito. Otišao na kavu potencijalnim kupcima i tad sam prvi put čuo riječ EBITDA, prvi put sam dobio i procjenu o vrijednosti tvrtke koj mi se učinila ogromnom, ali majka kao prva generacija u tvrtki zaustavila je proces prodaje riječima da ona ne prodaje tvrtku pa smo na tom ostali. Zasad na prodaju nismo spremni – istaknuo je Čes.

Jako puno ulažu u tvrtku, ulažu u tehnologiju, djelatnici su važan kotačić cijele priče i nekad mu pomalo smeta što većina pacijenata traži dr. Česa, premda su pojedine kolege puno bolje od njega u nekim zahvatima.

– Kako znate kad ste uspješni, tako da kolege kažu da radite nešto bolje od njih samih – naveo je Čes.

image

Budućnost obiteljskih tvrtki 2024. 1:1 razgovor, Petra Mezulić Juric i Josip Čes

foto Ratko Mavar
25. travanj 2024 00:07