Dekarbonizacija Hrvatske stajala bi oko 39 milijardi eura. I to je računica rađena u vrijeme kad su energenti bili najskuplji, premda današnjim cijenama trošak prelaska Hrvatske na obnovljive izvore energije (OIE), solare, vjetar i vodik, stajao bi daleko manje. Izračunao je to tim profesora Nevena Duića, hrvatskog znanstvenika i redovitog profesora na Fakultetu strojarstva i brodogradnje koji je na Liderovoj konferenciji Energetska budućnost Hrvatske održao predavanje na temu Hrvatske energetske tranzicije s naglaskom na ubrzanu dekarbonizaciju.
- Repetitio est mater studiorum pa zato želim ovo i ponoviti da svima bude jasno: obnovljivi izvori energije su najjeftiniji i masovna solarizacija, koja je upravo u tijeku, kao i prelasci na druge obnovljive izvore energije, dovest će do smanjenja cijene energije i to može mnoge iznenaditi - istaknuo je prof. dr. sc. Duić. A to se već i počelo događati, rekao je Duić i dodao kako je trenutno najviše investicija u Europi i u Hrvatskoj u obnovljive izvore energije. Podsjetio je da je samo u svibnju, na razini cijele EU, po prvi put proizvedeno više energije iz obnovljivih izvora nego iz fosilnih izvora.
- Taj će udio biti sve veći u budućnosti, takvim ćemo promjenama tek svjedočiti - istaknuo je prof. Duić dodavši da će se sa sve većom proizvodnjom energenata iz OIE bilježiti i sve veći viškovi koji će se moći iskoristiti za grijanje, za toplovode, za napajanje električnih vozila, ali i za proizvodnju vodika za industriju. Naglasio je i to da vodeće svjetske kompanije iz energetskog sektora prestaju ulagati u fosilne izvore, a veliki dio njih prebacuje se na nove projekte kroz obnovljive izvore energije, ali ti se projekti provode kroz novoosnovane kompanije.
- Takav je trend i u Hrvatskoj. Pa i Enna, primarno plinski distributer, danas ‘drži‘ 50 posto hrvatskog solarnog sektora, INA sve više prelazi na ‘offshore‘, puno je i potencijala za vjetar u Sjevernom Jadranu, a plutajuće elektrane dat će također velike količine energije. Imat ćemo dovoljno i za nas i za izvoz, Talijani su željni energije, a dio toga se može koristiti za proizvodnju vodika, a ako ne bude dovoljno pokrit ćemo 2035. uvozom, ali značajno manje nego danas - istaknuo je Duić.
Najveći potencijal u vodiku
Kako zamijeniti plin, bila je još jedna tema njegove prezentacije. Biometan je dobar izvor, kaže, ali njega nema dovoljno, ugljen i nafta ne mogu biti zamjena, a najveći je potencijal u vodiku.
- LNG će ipak biti izvor plina do 2035. - napomenuo je i dodao da će kroz idućih 10 godina najveći problem i izazov predstavljati mreža u koju se nije ulagalo.
Njegovi savjeti za kvalitetan početak dekarbonizacije prestati subvencionirati plin, poticati širenje toplinskih mreža, subvencionirati zamjenu plinskih kotlova dizalicama topline u kućama, ubrzati izgradnju obnovljivih izvora energije te poticati izgradnju elektrolizatora u industriji za vodik u industriji.
A o vodiku je zanimljivu prezentaciju pod nazivom ‘Vodik – mit ili hit‘ imala Ankica Kovač, s Fakulteta strojarstva i brodogradnje. Projekti postoje, diljem svijeta se već ulaže oko 100 milijardi dolara u projekte vodika, a vodik već sad, podsjećam, utječe na geopolitiku. Vodik se dobiva iz obnovljivih izvora energije, pa tako zemlje bogate izvorima OIE imaju potencijal postati izvoznicima vodika.
- I Hrvatska tu ima priliku. Uz sve svoje kapacitete s OIE možemo pokriti i svoje potrebe i izvoziti - istaknula je prof. Kovač i dodala da zemlje koje nemaju tolike izvore kao mi već sad stvaraju međudržavna savezništva. Navela je i primjer Njemačke koja je u Namibiji sklopila sporazum vrijedan 10 milijardi dolara za solarne elektrane i proizvodnju vodika.
Prilike za vodik vidimo u, dodala je, industriji, transportu, sektorima koje je teško elektrificirati i u sezonskoj pohrani energije.
- EU ima strategiju za vodik, svoj posao odradila je i Hrvatska pa tako i mi imamo svoju Strategiju za vodik. Znanost je odradila svoj dio pola, politika prati naš korak, sada je sve na industriji - zaključila je Kovač.