Pišu: Donatella Pauković i Roko Kalafatić
– Sve se oduvijek vrti oko promjene. Ta se riječ barem tisuću puta pojavila ispred mene, a onda mi je došlo do glave da imamo šizofren odnos prema promjenama. Kad nam netko tu riječ spomene, prvo nam padaju na pamet česta priželjkivanja ljudi da se promijeni situacija u tvrtki u kojoj rade, državi u kojoj žive ili svijetu u kojem se svi nalazimo… A onda nakon pola sata pomislimo o tome kad će se više ovaj tempo promjena smiriti. Postoji samo jedan odgovor: smirit će se onog trenutka kad nas više ne bude – rekao je na 17. Liderovoj konferenciji o nabavi Boris Vukić, regionalni direktor u konzultantskoj tvrtki Adizes čiji su uredi u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu.
Vukić se u Adizesu bavi organizacijskom transformacijom, dakle pomaže kompanijama u tranziciji iz poduzetničkog ili obiteljskog u profesionalni način vođenja. Kako su osnivači vodili poduzeće, tako ne može nitko – pa ni djeca, rekao je.
Pojašnjavajući konkretnije svoju djelatnost, rekao je da svaka promjena vodi do barem jednog problema. Kada se pred nama stvori neka prilika, u menadžerskom smislu pred sobom imamo problem ili priliku, ovisi kako ju tko doživljava.
– Kao konzultant nikada ne obećajem da neće biti problema, ali svojim klijentima uvijek pomažem da riješe barem jednu vrstu, da bi se naknadno susreli s kvalitetnijim problemima – izjavio je Vukić i dodao da se sve uvijek vrti u začaranom krugu koji čine promjene, problemi, rješenja te donošenje i provođenje odluka.
Prava moć u upravljanju nad promjenama, smatra, nemaju ljudi na vrhu piramide već oni ‘na dnu‘.
– Ako hoćete otkriti pravu moć, gledajte prema dolje. Što mislite, tko kome više treba u poslu da bi u njemu bio uspješan? Treba li konobar šefu sale da on bude dobar šef ili šefu treba dobar konobar da uopće ima priliku nekome biti šef? – zapitao je Vukić publiku.
Mobing ili gnibom
Što se više penjemo u hijerarhijskoj piramidi, to naš uspjeh sve više ovisi o onima koji su ‘ispod nas‘, dodao je. Upravo zbog često spomenute strukture moći, javljaju se i druge vrste izazova poput mobinga koji se, po Vukiću, može tumačiti na više načina.
– Mobing predstavlja neprijateljsku i neetičku komunikaciju koja je usmjerena na sistematično maltretiranje jednog ili više pojedinaca, uglavnom prema jednom pojedincu, koji je stavljen u bespomoćnu poziciju i nemogućnost da se obrani od stalnih maltretirajućih aktivnosti. Tako sam ja jedne večeri došao do suprotne definicije zvane gnibom… One u kojoj pojedinci maltretiraju nadređene – objasnio je Vukić.
U suvremenom društvu, kaže, gnibom se pojavljuje u kompanijama koje njeguju participativno upravljanje (koje se paradoksalno doživljava kao slabost rukovoditelja) te u poduzetnički vođenim i obiteljskim, pa čak i javnim kompanijama u kojima su često prisutni nepotizam i kronizam.
– Cijenu nepotizma i kronizma u javnim poduzećima plaćamo mi, a u obiteljskim tvrtkama plaća ih osnivač. Gnibom ćemo izbjeći s boljom organizacijskom transformacijom i boljom selekcijom kandidata koji se zapošljavaju – zaključio je Vukić.
Inflacija će splasnuti
O inflaciji je rečeno sve osim toga kada će dosegnuti plafon, jer to, naravno, nitko ne može sa sigurnošću znati. No Tom Bundgaard, glavni analitičar Minteca, na Liderovoj konferenciji o nabavi otkrio je kako bi se cijene mogle kretati u 2023. godini.
Na radost svih prisutnih, Bundgaard je istaknuo da će inflacija iduće godine splasnuti. Dapače, rekao je da je vrhunac doživjela još proljetos te da će doživjeti još jedan blaži rast, nakon čega slijedi konačan pad. Budući da je Mintec specijaliziran u području podataka o cijenama burzovnih roba, Bundgaard svoje podatke temelji na članku koji su zajedno sa suradnicima objavili u britanskim medijima još prošle godine. Njihove su se prognoze, vidljivo je sada, pokazale točnima.
Na statističkim grafovima objasnio je kako indeks cijena proizvođača, na koji se poduzetnici trebaju fokusirati, prati kretanja indeksa potrošačkih cijena, odnosno inflacije koju prate i osjećaju potrošači.
– Ovo je bol koji osjećaju kupci, ali i proizvođači osjete veću bol. Njihova volatilnost i bol veća je od kupaca, jer doživljavate da cijene robe rastu, ali osoba koja kupuje proizvod vidi samo veće cijene – rekao je Bundgaard.
– Cijene plastike, čelika, palminog ulja padaju i uskoro će biti na istom nivou kao u veljači 2021. godine. Vidite, ‘bik‘ se uvijek diže gore i spušta dolje – zaključio je Bundgaard.
Sadašnjost svijeta rada
Već i ptice na grani znaju da radne snage sve više nedostaje – i to u svim segmentima. Ipak, prosječna plaća u Hrvatskoj raste zbog privlačenja radne snage. Pitanje je hoće li poslodavci dugoročno moći zadržati svoje radnike. Stopa nezaposlenosti u RH je relativno niska i iznosi 7,3 posto, a u gradu Zagrebu samo 3,9 posto - rekla je na 17. Liderovoj konferenciji o nabavi generalna menadžerica u tvrtki Adecco Croatia, Nikolina Radić.
Adecco, kompanija koja u Hrvatskoj od 2003. pruža sve usluge iz područja ljudskog potencijala, provela je istraživanje o well beingu ovog proljeća. Jedan od zanimljivih rezultata jest da ljude u vezi posla danas najviše brine geopolitička situacija, a spominje se i novi pojam u poslovnom svijetu: quitfluenceri.
– Plaća je i dalje na prvom mjestu za privlačenje radnika, ali istraživanja pokazuju da novac ne zadržava ljude. Fleksibilnost je vrlo bitna, kao i kontinuirana potražnja za autonomijom. Važan je i karijerni napredak jer nitko ne želi zaglaviti u sredini, a samim time i mentalno zdravlje zaposlenika – komentirala je Radić.
Njihovo je istraživanje također pokazalo da zaposlenici u našoj regiji (čak 64 posto njih) smatraju da će najduže u 16 mjeseci naći adekvatan posao, dakle puno brže nego prijašnjih godina. Malo nezadovoljstvo može biti okidač za zaposlenika da krene u potragu za novim poslom.
– Na svakodnevnoj bazi razgovaram s kandidatima. Plaća je rijetko razlog odlaska iz tvrtke, ali dobro dokazuje njihovu vrijednost. Važno je da to preduhitrite, a loša radna atmosfera također je velik problem u kompanijama danas – rekla je Ena Mehulić, senior konzultantica za potragu i odabir u Adeccu.
– U našem svakodnevnom poslu moramo biti i nabavljači, i pregovarači, i prodavači, a ponekad i pravnici. Ali to smo izabrali i to je naše zvanje – zaključila je na samom kraju konferencije Mirela Senica, predsjednica HUND-a.
