Nema odgovora na pitanje je li bolje menadžeru dati petogodišnji ili jednogodišnji mandat. To ovisi o stanju na tržištu, vlasničkim odnosima, tradiciji i tvrtkinim ambicijama, korporativnoj kulturi… No menadžeri u biznisu dijele sudbinu kolega u sportu – samo jedan poraz vodi do smjene
Vlasnici obično imenuju direktore odnosno predsjednike (i članove) uprava na mandat od četiri godine, no ima i duljih mandata (primjerice, Gordani Kovačević počeo je četvrti petogodišnji mandat na čelu Ericssona Nikole Tesle, nova Uprava Atlantske dobila je šest godina), ali i kraćih (Arena Hospitality Group imenuje na dvije godine). Pojedine tvrtke imenuju uprave na godinu dana, poput Holcima. Nekoć su vodeći ljudi ostajali na čelu kompanija više od desetljeća, no to je sve rjeđe.
Darko Tipurić u knjizi 'Promjene vrhovnog menadžmenta i korporativno upravljanje' (koju je objavio sa skupinom autora) tvrdi da su očekivanja onih koji imenuju i nadziru menadžere znatno porasla, zbog čega ne iznenađuje sve kraći boravak na glavnoj menadžerskoj funkciji. Od početka devedesetih godina trajanje mandata glavnih izvršnih direktora na globalnoj se razini u dvadeset godina prepolovilo, a u prvom desetljeću ovog stoljeća skraćeno je s 8,1 na 6,3 godine. No u Europi je od 2011. do 2013. uočen suprotan trend: mandat je produljen s 5,7 na 6,1 godinu.
Prosječni staž na čelu tvrtke - 6,5 godina
U Hrvatskoj nema takvih istraživanja, no pregled pedeset najvećih kompanija pokazuje da jedan čelni mandat traje u prosjeku 4,2 godine. Neki menadžeri dobiju i više mandata, a neki ni prvi ne odrade dokraja. Do početka veljače predsjednici uprava pedeset najvećih hrvatskih kompanija u prosjeku su odrađivali staž od šest i pol godina na čelu tvrtke. Ipak, treba objasniti da će njihov konačni prosječni mandat biti dulji jer još traje.
S druge strane, među tih pedeset menadžera četvorka je predsjednika uprava koji upravljaju svojim tvrtkama od osnutka. Rekorder je vlasnik Vindije Dragutin Drk, koji je na čelu kompanije nevjerojatnih 55 godina, od 1965., kad je to još bila Gradska mljekara. Vlasnik Medical Intertradea Mohamed Radwan Joukhadar ima menadžerski staž od 31 godine, a Marko Pipunić u Žitu i Mile Ćurković u Plodinama vode svoje kompanije 27 godina. Bez tih vječnih mladića prosječan staž preostalih 46 menadžera ipak je gotovo godinu i pol kraći i iznosi malo više od četiri godine.
Nema odgovora na pitanje koliko je trajanje mandata 'najbolje'. To ovisi o stanju na tržištu, vlasničkim odnosima, tradiciji i ambicijama tvrtke, korporativnoj kulturi… Logično bi bilo da izazivači daju kraće menadžerske mandate, a etablirane kompanije i duljim mandatima za menadžere mogu poslovnoj javnosti slati poruku o stabilnosti, ali ta teza nema empirijsku potvrdu, osim u financijskim institucijama. No ima i dugoročnih privremenih imenovanja 'vršitelja dužnosti'. Najpoznatiji je državni menadžer s privremenim mandatom Jasmin Bajić koji na čelu Croatia Airlinesa odrađuje svoj peti šestomjesečni mandat v. d.-a.
Što znači 'v. d. stanje'
Koliko može trajati razdoblje privremenog menadžmenta? Najpoznatiji privremeni menadžer Dragan Munjiza napominje da to u teoriji znači angažman od nekoliko dana do maksimalno dvije godine.
– U mojem primjeru, kod klijenata kao što su bili npr. Siga Varaždin, Lumini centar Varaždin, Gastro grupa, gdje je bila riječ o privremenom angažmanu, svi su mandati trajali blizu maksimalnog razdoblja koje se u teoriji i praksi definira kao IM, odnosno interim, tj. privremeni mendžment – govori Munjiza.
I dvojica veterana posljednje su mjesece na čelu tvrtki odradila u skraćenim mandatima. Končar je za svoga dugogodišnjeg predsjednika Uprave čak i mijenjao Statut kojim je Darinku Bagi omogućeno da do 19. siječnja odradi jednogodišnji mandat prije mirovine. I Ante Vlahović je ljetos imenovan na skraćeni mandat, na šest mjeseci, do odlaska u mirovinu i prelaska u Nadzorni odbor.
No, baš kao ni u šoldima, nije ni u mandatima sve. Kad se ne ispune očekivanja vlasnika ili njegovi strateški zahtjevi, kad kola krenu nizbrdo – slijedi smjena, bez obzira na mandat, pa i na 'zlatni padobran'. Pretpostavka za smjenu menadžera je neuspjeh, ali može biti, prema Tipuriću, već i 'percepcija neuspjeha' koju imaju vlasnici odnosno njihovi predstavnici u nadzornom odboru. Vlasniku se više isplati platiti otpremninu nego trpjeti loše poslovanje. Tipurić procjenjuje da vrhovni menadžeri trebaju otići 'kad se njihovim odlaskom može ostvariti veća korist od troškova koje njihova promjena može stvoriti poduzeću'.
Ni dvojicu bankara trajanje mandata nije spasilo od ostavki. Miljenko Živaljić otišao je s čela najveće, Zagrebačke banke nepunu godinu dana nakon što je otpočeo drugi mandat koji je trebao trajati četiri godine. U ostavci je naveo da odlazi 'iz osobnih razloga'. Michael Müller je nakon oglasa u kojem Raiffeisenbank traži PR agenciju za pritisak na Ustavni sud vezan uz slučaj švicarac podnio neopozivu ostavku po zapovjednoj odgovornosti. Otišao je s bankina čela na polovini mandata kako bi spriječio 'daljnju štetu za ugled banke'.
Možemo zaključiti da menadžeri u biznisu dijele sudbinu sportskih trenera i menadžera: makar osvojili sve titule i tržišta u jednom klubu/tvrtki, samo jedan ozbiljan poraz vodi do smjene. Dakle, uzalud vam trud, mandati!