Hoće li nas COVID-19 potpuno udaljiti od ideje o ljubavi ili nas naučiti voljeti? Mnogi se slažu da u pandemiji leži velik potencijal za ovo drugo, no ta se ljubav, što se mnogima neće svidjeti, neće nužno odnositi na trenutačnog partnera, već na – sebe
Sve donedavno malo je kojem hrvatskom građaninu naziv Wuhan značio išta u životu. No u manje u godinu dana taj kineski grad postao je sinonim za pošast gotovo biblijskih razmjera, pandemiju koja ugrožava, dakako, zdravlje, ali i ekonomiju, psihu, a ništa manje nije razorna ni kad je riječ o ljubavi. Pogotovo onoj okrunjenoj brakom.
Naime, iz Wuhana je osim virusa SARS-CoV-2 svijet preplavila pandemija takozvanih koronaških razvoda. Kako je nedavno objavljeno na portalu BBC Future, nakon završetka potpunog zatvaranja u ožujku ove godine, telefonske linije kineskih službenika koji primaju zahtjeve za razvod doslovno su se užarile i potražnja za ekspresnim okončanjem braka narasla je strelovitom brzinom. Budući da u Kini posljednjih godina vlada trend povećavanja broja razvoda, kineska je vlada odlučila doskočiti tomu novim zakonom koji stupa na snagu u siječnju 2021. i koji propisuje da se parovi mogu razvesti tek nakon najmanje mjesec dana od podnošenja zahtjeva (to razdoblje nazivaju cooling down iliti 'razdoblje hlađenja').
Međutim, čini se da su dobrano zakasnili jer sve više parova, i to ne samo u Kini već i u ostatku svijeta, na pameti ima samo dvije želje: povratak normalnog života i što brži bijeg iz bračnog zatočeništva. S obzirom na taj trend vrijedi zapitati se može li ljubav, bračno zajedništvo, razviti imunost na COVID-19. Kako zadržati njezin plamen, njezino vječno 'u zdravlju i u bolesti' u ovome novome nenormalnom? I, na kraju, što je s osamljenim srcima, samcima kojima su lockdowni i mjere znatno smanjili izglede za pronalazak druge polovice? Hoće li nas COVID-19 potpuno udaljiti od ideje o ljubavi ili će nas naučiti voljeti? Mnogi se slažu da u pandemiji leži velik potencijal za ovo drugo, no, ta se ljubav, što se mnogima neće svidjeti, neće nužno odnositi na trenutačnog partnera, već na – sebe.
Stres razdvaja
Naime, zbog pandemije obitelji i parovi prisiljeni su naučiti navigirati u potpuno novim okolnostima, suočavati se s novim problemima, što naglašava postojeću napetost, postojeće nedostatke odnosa. Obični razgovori, poput onog o tome treba li pustiti dijete na igranje kod prijatelja, izjavila je za BBC Future klinička psihologinja Sharmeen Shroff, dobivaju posve novu dimenziju. Ta odluka gotovo postaje pitanje života ili smrti, propituje osnovna stajališta i strahove pojedinog roditelja te tako cijeli njihov odnos stavlja na test.
Pridruže li se tim 'jednostavnim' odlukama pandemijski stres, pritisak rada i školovanja od kuće te socijalna izolacija, nekoć mirna, sigurna obiteljska okolina postaje izvor frustracija i stresa koji je najlakše izbaciti iz sebe i iskaliti se, ako ne na djetetu, onda na partneru. Bračnu idilu dodatno narušava, ističe BBC, to što je pandemija u gotovo cijelom svijetu istaknula neravnopravan položaj žene u društvu.
Zbog pandemijskih mjera veći teret održavanja kućanstva, brige o djeci i njihovoj edukaciji pao je na ženska leđa. Naravno, to ne znači da su muškarci lišeni ikakvih obveza, ali oni, pokazuju istraživanja, snose financijski teret, a žene su u mnogo slučajeva ostale bez posla (u Kini, konkretno, više je žena zaposleno u uslužnom sektoru, koji bilježi najveće pandemijske gubitke) ili su ostale raditi kod kuće i paralelno se brinuti za djecu, kućanstvo, sebe i, dakako, stresirane muževe. Ne treba zaboraviti da je zbog pandemije porasla i stopa nasilja u obiteljima, žene su ostale zatočene u četiri zida sa svojim zlostavljačima.
Jedan na jedan
U pretpandemijsko doba, u onome 'normalnome', parovi su mogli potražiti utjehu i pomoć kod obitelji i prijatelja. Zbog raznih mjera socijalnog distanciranja te su im mogućnosti sada ukinute, ne mogu posegnuti za uobičajenim metodama rješavanja stresa. Stare aktivnosti poput socijalizacije, izlazaka ili odlaska u teretanu, nastavlja Shroff, više nisu dostupne pa se narod morao okrenuti digitalnom svijetu, novim načinima povezivanja s ljudima, nadajući se da će to barem malčice kompenzirati nedostatak 'stvarnog' svijeta, njihova starog života.
Naravno, takvo što može samo privremeno pokrpati nedostatke života u pandemiji.
Parovi su, ipak, najviše svedeni jedan na drugoga, zbog čega nedostaci odnosa postaju vidljiviji, nemoguće ih je sakriti od sebe, od partnera i gurnuti pod tepih. I to nije jedina stvarnost s kojom se suočavaju. Ekstremne situacije iz njih izvlače ne samo vlastite strahove i traume već i želje, potrebe i htijenja. One postaju neka vrsta budilice (ako imate sreće i ne utonete u apatiju) zbog koje najednom postaju svjesni života, sebe i partnera. Sretnici će tada zaključiti da su dobro odabrali, njihove će veze postati snažnije, a možda će njihova priča završiti i kao dio statistike o 'koronaškim' bebama (djeca začeta tijekom pandemijskog 'zatočeništva').
Ovi drugi, koje ne bih nazvala nesretnicima jer je svako suočavanje sa stvarnošću zapravo nužno, odlučit će da ne žele živjeti u nedostatku, u ljubavi koja nije prava, braku koji ne opravdava zavjete i cijelu priču završiti na sudu.
Solve et coagula
Kako navodi Psychology Today, velike odluke poput vjenčanja, promjene karijere ili razvoda vrlo često i jesu potaknute nekim ekstremnijim, drukčijim situacijama. Trenuci su to u kojima se dogodi nekakav klik u glavi, kad se osvijesti ono što je zaista bitno. COVID-19 idealan je za to jer, htjeli oni – ne htjeli, suočava ljude sa sobom i neposrednom okolinom.
Pandemija je, zapravo, utjelovljenje stare alkemičarske formule solve et coagula, odnosno 'rastavi da bi sastavio' (bolje). Ona je do temelja 'rasturila' normalne živote, nečiju svakodnevicu, zbog čega su mnogi shvatili da nešto žele, odnosno moraju, početi raditi drukčije. U to se ubraja veća briga o sebi i najmilijima, onima koji nam najviše nedostaju u pandemiji, te uklanjanje ljudi, navika i odnosa koji uništavaju kvalitetu života.
U to se, nažalost ili nasreću, ubrajaju i bračni partneri. To, piše Psychology Today, nije loše, štoviše. Ljudi su, naime, vrsta koja funkcionira u plemenu, u suradnji s drugima. Intimnost, povezanost, razumijevanje, potpora i ljubav nasušno su nam potrebni, i to ne samo za kvalitetan svakodnevni život nego doslovno za preživljavanje vrste. Ako je pandemija ikomu otvorila oči i pokazala da u svom braku nema ni jedan od spomenutih elemenata, razvod je itekako dobrodošla odluka. U tom kontekstu pandemija nije uništila ljubav, već je naučila što ljubav zapravo jest.
Nije svako zlo…
Nadalje, koronavirus je, makar privremeno, riješio problem paradoksa izbora (kad je zbog silnog izbora nemoguće usredotočiti se ni na jednoga kandidata), novca i seksa, koji su bili najčešći kamen spoticanja tijekom 'dejtanja' u pretpandemijsko doba. Za početak, seksa nema (odmah), a to je prilična novost s obzirom na to da se trećina korisnika digitalnih aplikacija za 'dejtanje' seksala prije nego što je uopće izašla na prvi spoj. Također, nema rasprava o tome treba li odabrati skup restoran ili jeftin bistro, čekati da netko drugi podmiri račun ili da se on podijeli. Oko tih 'trivijalnih' stvari u pandemiji ne treba razbijati glavu, fokus je na upoznavanju osobe s druge strane ekrana.
Antropologinja i savjetnica na stranici za upoznavanje Match.com Helen Fisher spominje i sintagmu 'spore ljubavi' (slow love), ljubavi koja se dulje razvija i njeguje prije nego što su je partneri odlučili okruniti brakom. Istraživanja koja navodi pokazuju da dulje 'dejtanje' prije braka smanjuje izglede za razvod (za nekih dvadeset posto u usporedbi s onima koji su se vjenčali 'ludo zaljubljeni', u samim počecima veze).
I, na kraju, njezin optimizam svodi se na tezu da udvaranje kao posljedica pandemije samcima štedi vrijeme, novac i, slikovito rečeno, smanjuje broj žaba koje moraju poljubiti prije negoli pronađu pravoga. Ma koliko bizarno zvučalo, pandemija može rezultirati kvalitetnijim i dugotrajnijim vezama u dobu poslije korone. Kad je pak o 'vezanima' riječ, razvodi ne moraju biti loša stvar, posebno ako je ta odluka donesena iz ljubavi prema sebi, 'iz duše', iz potrebe da se živi, voli kvalitetnije i ne troši vrijeme na toksične odnose. Ako svijet izađe nakraj s pandemijom (ajmo vjerovati da hoće), prava će ljubav ipak preživjeti.