Psihologinja Jenny Maenpaa je izdvojila tri strategije koje mogu biti od pomoći u ova mračna vremena kada se ideja o postizanju unutarnjeg mira doima gotovo nemogućom
I u mirnodopskim vremenima, nemali je broj ljudi patio od opsesivnih misli, sindroma pretjeranog razmišljanja ili, kako to u jogijskoj tradiciji nazivaju – chitta vritti, vrtlozima uma koje je nužno utišati da bi li se postiglo stanje unutarnjeg mira (ili mu se približilo). U fazama opsesivnog razmišljanja koje krade energiju jer se misli, a ništa se ne domisli, skloni smo iznova prolaziti scenarije iz prošlosti ili brinuti zbog budućnosti nesvjesni činjenice da postoji samo ono što je - sad. Meditacija je, dakako, najbolji recept za umirivanje uma, a postoji i još nekoliko trikova koji pomažu eliminaciji opsesivnih misli. Točnije, psihologinja Jenny Maenpaa je za medij CNBC izdvojila tri strategije koje mogu biti od pomoći i to posebno u ova mračna vremena kada se ideja o postizanju unutarnjeg mira doima gotovo nemogućom.
1. Pozitivno 'preuokviravanje' (eng. Reframing)
Ova se strategija često brka s toksičnom pozitivnošću koja od ljudi traži da pozitivno razmišljaju bez obzira na to u koliko se teškoj situaciji nalaze. Reframing ili sagledavanje stvari iz drugačijeg rakursa, ne isključuje negativne aspekte već mijenja način gledanja na njih. Tada se razmišlja o tome može li osoba promijeniti situaciju, nešto iz nje naučiti ili imati bilo kakvu korist. Maenpaa se tu služi primjerom šefa koji prezire svoj posao, jer osim što ima golemu odgovornost i brutalne rokove, mora upravljati timom kompleksnih individua. Umjesto da kuka i vrti misao 'mrzim svoj posao' trebao bi priznati da izazovi postoje, a onda vidjeti što konkretno može učiniti - smanjiti očekivanja ili donijeti neke nove odluke. Na taj način, jača moć da promijeni ono što ga muči, a odluke koje donosi isprva mogu biti male, naizgled nebitne, ali će ga ohrabriti i potaknuti da se ulovi u koštac problemom. Naravno, u situacijama kakav je rat, promjena razmišljanja, odnosno kuta gledanja je teška, ali se isplati pokušati.
2. Zapišite svoje misli, a pričekajte 24 sata
Kad ljudski mozak osjeti da je u konfliktnoj ili opasnoj situaciji, 'upali' interni sustav zaštite. Maenpaa smatra da je tada korisno na papir zapisati sve svoje osjećaje, a onda pričekati 24 sata (ili par sati ako je situacija hitna) prije nego poduzme bilo kakvu impulzivnu reakciju. Taj papir potom stavi sa strane i okupira um nekim drugim zadacima. Ako, primjerice, primite mail koji trenutno upali sve alarme – srce ubrzano kuca, disanje postaje pliće, a vi postanete ultra-fokusirani na to što se događa i zašto ste vi zato krivi, svaki odgovor/reakcija u tom je trenutku kontraproduktivna i postoji opasnost da će izazvati val opsesivnih misli kasnije, žaljenja ili krivnje što nešto niste učinili drugačije. Također, zapisivanje negativnim emocijama oduzima moć, a situacija nerijetko izgleda manje zlokobna i lakše rješiva.
3. Vježbajte konkretnu zahvalnost
U psihologiji je poznata stvar da izražavanje/osjećanje zahvalnosti može povećati sreću. Pomaže u stavljanju frustracija u kontekst sa stvarima koje volimo (ovo frustrira/ovo me čini sretnim) i povezuje s nečim većim od nas samih – ljudima, životinjama, prirodom ili višom silom. No, ponavljanje uvijek istih stvari može se pretvoriti u praksu bez pravog efekta; izgovorene riječi prestanu izazvati osjećaj prave zahvalnosti. Umjesto toga, kako sugerira psihologinja Maenpaa, zahvalnost treba konkretizirati i umjesto da si ponavljate da ste, primjerice, 'zahvalni na dobrom zdravlju', kažete 'zahvalna sam na tome što sam probudila danas bez boli u križima'. Na taj način um se fokusira na stvari koje su ovdje i sad, a ne na nešto apstraktno i općenito.