Hrvatska
StoryEditor

Bernard Lucić (klesar): Gazda je onaj tko kupuje sirovinu, a prodaje poluproizvod

20. Siječanj 2022.
Bernard Lucić sa sinom Dominikom, diplomiranim ekonomistom, koji je preuzeo poslove nabave i prodajefoto Ratko Mavar
Obrt ‘Stipe Lucić – kamenarski centar i klesarstvo‘ vodeći je u toj branši u Hrvatskoj. Bavi se kompletnom preradom kamena, od sirovog bloka do finalnog proizvoda, zbog čega ne ovisi o nabavi poluproizvoda, nego njima opskrbljuje kamenoklesare u cijeloj zemlji

Kad je prije pedeset godina klesar Stipe Lucić iz Domaslovca pokraj Samobora osnovao obrt, vjerojatno nije ni slutio da će stvoriti jedan od najvećih obrta u zemlji. Prije dvanaest godina otišao je u mirovinu, obrt je preuzeo njegov sin Bernard (54), a kako stvari stoje, jednoga će dana i njega naslijediti sin (i Stipin unuk) Dominik (30).

Međutim, iako je vlasnik od 2010., Bernard je zadržao naziv obrta 'Stipe Lucić –​kamenarski centar i klesarstvo', i to ne samo zbog poštovanja prema ocu koji je pokrenuo cijeli biznis nego i, kaže, zbog brenda koji se stvarao do tada, gotovo četrdeset godina. Vjerojatno je i to razlog zbog kojeg obrt ne ulaže previše novca u marketing jer su u njemu zaključili da je brend dovoljan za poslovanje koje se obavlja uglavnom u Zagrebu i okolici.

Obrt već odavno ima proizvodni pogon pokraj Svete Nedelje koji se prostire na 40 tisuća četvornih metara, uključujući i vanjski prostor, i u kojem je zaposleno 35 ljudi. Nekad je, prije financijske krize 2008., bilo čak blizu sedamdeset zaposlenika. Ekspanzija se dogodila 90-ih godina prošlog stoljeća, kad je Bernard već bio zaposlen kod oca. Naime, potkraj 80-ih zaposlenih je bilo koliko i danas, no 90-ih se dosta gradilo pa je građevinskim tvrtkama trebala njihova usluga za specifične poslove. Naime, još su prije Lucići posao proširili s gradnje spomenika i sakralnih objekata na graditeljstvo.

– Posao se toliko širio da nam nije bio problem ako je u nekom trenutku bilo pet ljudi viška jer bi ubrzo i oni bili angažirani. Tada je počela obnova zagrebačke katedrale, u njoj smo dosta sudjelovali, a radili smo i druge sakralne objekte. Riječ je o specifičnim poslovima na kojima su se ljudi osposobili, a zbog toga smo nabavili i neke strojeve – priča Bernard.

S izbijanjem financijske krize 2008. obrt je bio primoran otpustiti pola zaposlenih jer je graditeljstvo stalo, a i gradnja spomenika i sakralnih objekata za mnoge je ulagače bila 'pod ručnom'. Broj od 30-ak zaposlenih ostao je i nakon krize. Bernard kaže da su nadomjestak za radnike nakon oživljavanja tržišta našli ulažući u tehnologiju obrade, pa se danas mnogo toga izrađuje strojno.

Unatoč tomu ta branša već desetak godina osjeća nedostatak radne snage, prije svega majstora, dakle mnogo dulje nego što je u zemlji porasla općenito potražnja za radnicima. Razlog je sve manji interes učenika da upišu strukovnu školu, zbog čega je takva u Zagrebu ugašena prije nekoliko godina. Sad imaju dvojicu praktikanata Zagrepčana koji idu u školu na Braču, no i ondje se smanjio broj učenika. Povrh toga pitanje je, kaže Bernard Lucić, hoće li se i oni koji sad idu u tu školu baviti klesarstvom. Na pitanje kako će riješiti problem koji ga čeka odgovara da mu je teško bilo što reći, no moguće rješenje vidi u zapošljavanju mladih radnika koje će klesarstvo i kamenorez učiti u sklopu posla.

– Ove sam godine zaposlio tri mlada radnika. Ne trebam ih, ali velik dio mojih radnika stariji je od pedeset godina; moramo misliti na budućnost. Bit ću sretan ako barem jedan ostane. Mi smo, zapravo, prisiljeni sami učiti mlade ljude, to je problem branše – kaže Lucić.

Više pročitajte u novom broju digitalnog i tiskanog izdanja Lidera.

19. svibanj 2022 03:59