Scena mikropoduzetništva i razvoja novih tvrtki rasplamsala se posljednjih godina. Većina ih isprva ne uspije zato što ne uspije komercijalizirati svoju ideju. Neuspjeh jest problem, ali i otvara nove prilike
Želja za slobodom, mogućnost da svatko sam sebi bude šef, primjena vlastitih poslovnih pravila ili jednostavno dobit ono je što većinom tjera ljude da se odluče na poduzetništvo. Svaki poduzetnik je, normalno, pri tome oslonjen najviše na sebe i svoje procjene, pogotovo mikropoduzetnik (poduzetnik s aktivom do 2,6 milijuna kuna, neto prihodom do 5,2 milijuna kuna i prosječnim brojem radnika do ili jednako 10); koji će se još više morati pouzdati u vlastite snage i često obitelj. U izazovnim vremenima suočavaju se s i dalje prevelikom birokracijom bilo pri osnivanju tvrtke, bilo u njezinom kasnijem vođenju.
Digitalna i digitalizirana Hrvatska kasni za ostalim članicama Europske unije u podršci najvitalnijem dijelu gospodarstva, malim, srednjim i mikropoduzećima, koja u Hrvatskoj čine 90 posto ukupnog broja poduzeća, naglašava Boris Sruk, osnivač i direktor Argus grupe. A mikropoduzetnik, dodao je, živi 24 sata na dan sedam dana u tjednu svoju ideju i uključen je u poslovanje i istraživanje u bilo kojem trenutku.
Može bez hodočašćenja
– Dosad se moralo osobno hodočastiti kod javnog bilježnika, u banku, u Finu, na statistiku. Treba se izraditi pečat, ne treba se izraditi pečat, treba se upisati u registar stvarnih vlasnika itd. Sve to obeshrabruje da se krene u poduzetničke vode. Uvidom na Finine stranica, građani Hrvatske mogu pokrenuti poslovanje za d.o.o., j.d.o.o. i obrt u potpunosti elektroničkim putem, bez punomoćnika, putem jedinstvena informacijskog sustava – START-a. Korisnik se u START prijavljuje putem stranice www.start.gov.hr ili portala e-Građani, koristeći se elektroničkom osobnom iskaznicom (eOI) ili Fininim osobnim certifikatom na kriptouređaju. Svaki početnik, bilo da je osnovao obrt, d.o.o., bilo j.d.o.o., mora se držati osnovnih postulata poslovanja: jasno i transparentno voditi poslovanje poduzeća tako da se zakonski i pravodobno ispunjavaju svoje obveze prema državi, dobavljačima i financijskim institucijama, tj. prema zajmodavcima. U viziji su, pak, bitni koraci i sagledavanje svih rizika. Kaže se tko preživi 34 mjeseca od osnivanja, taj je na dobrom putu da bude uspješan – savjetuje Sruk.
Komu se obraćamo, tko su moguće stranke, koje skupine trebaju određeni proizvod ili uslugu, kako im pristupiti i isporučiti dogovoreno, samo su neka od pitanja mikropoduzetnika odnosno svakog poduzetnika koja mora postavljati svakodnevno, smatra Sruk.
Mikropoduzetnici nemaju radno vrijeme, iskren je Sruk, ne postoje vikendi, nema odustajanja ni kad je najteže, a svaka ideja koja se iskristalizira, trebala bi se zapisati i isprobati.
– Nit vodilja uvijek mora biti da nema krivih koraka, samo koraka iz kojih se nešto uvijek nauči. Potrebno je okružiti se kvalitetnim ljudima, angažirati stručnjake da se ne srlja u projekte koji se ne mogu isporučiti. Katkad više ugovora nije prednost, netko treba i odraditi posao. Zato je i životni ciklus poduzeća podijeljen na pokretanje posla, stabilizaciju i rast, dozrelost te ponovni početak. Ne želimo doći u zadnju fazu. U fazi rasta se razmišlja o novim projektima i stalno smo u vrtlogu od startupa do rasta – izravan je Sruk.
Primjećuje da se posljednjih nekoliko godina scena razvojnih tvrtki i mikropoduzetništva rasplamsala. Ljudi se udružuju, kaže, isprobavaju ideje, većina ih ne uspije zato što ne uspiju komercijalizirati svoju ideju i to je glavni problem, ali i prilika. Proizvod ili usluga, naglašava, moraju biti skalabilni, ostvarivati dodanu vrijednost, čak i mjesečno. Upozorava da više nije dovoljno imati ideju i financijera, jer mnogi timovi propadnu iako imaju super inovaciju ili proizvod, ali nemaju dovoljno znanja za prodaju ideje. Stoga se, prema Srukovu mišljenju, valja okružiti ljudima iz prodaje, financija i tehnologije koji jamče uspjeh kod ulagača ili stranaka jer se tako ostavlja dojam da postoji struktura vođenja poslovanja.
Ili – ili
Prilika je mnogo, uvjeren je, pogotovo u IT industriji. Drži da poslovni anđeli, fondovi rizičnoga kapitala, privatni investitori nikad više nisu bili aktivni, pogotovo u zadnje dvije godine.
– Većina mikropoduzetnika želi ugovoriti isporuku robe i usluga s nekoliko kupaca. To je u jednom dijelu i dobro, samo vremena se mijenjaju, s obzirom na to da je na tržištu previše nove robe i usluga. Tko nije spreman mijenjati se taj će u dogledno vrijeme propasti. Ili se mijenjajte ili se udružite – poručio je Sruk.
Još prije sedam godina Maja Kosovac, vlasnica Top Grassa, željela je pokrenuti tvrtku, ali bez početnoga kapitala ostalo je sve na zamisli. Izmjene i dopune Zakona o trgovačkim društvima od travnja 2019. donekle su olakšale postupak osnivanja i uz potporu za samozapošljavanje, pa se odlučila za osnivanje. Ipak, prema njoj je i osnivanje tvrtke u Hrvatskoj i dalje prekomplicirano te traje i do nekoliko tjedana.
Smatra da bi se sve moglo pojednostavniti povezivanjem državnih institucija vezanih uz osnivanje tvrtki poput trgovačkog suda, Fine, Porezne uprave. Osim toga, dodala je, mogli bi se smanjiti troškovi osnivanja, koji su u Hrvatskoj znatno veći nego u većini članica Europske unije te se kreću od 5000 kuna naviše. Za uspješan razvoj, rekla je, potrebno je ponajprije imati viziju i pratiti zadane ciljeve: za neke je to rast prihoda, za druge podizanje razine posla. Za nju je poslovni plan s jasno definiranim ciljevima stavljen u određenom vremenu iznimno važan za ostvarivanje uspješnog poslovanja.
Važno pitanje
Sanel Isanović, kreativni direktor i suvlasnik labinskog Level52, kaže da je za osnivanje tvrtke bilo potrebno najviše hrabrosti i vjere da ono što se želi raditi uistinu ima svoje tržište i klijente. U njegovu slučaju je pretvaranje hobija u posao iz snova bilo puno nepoznanica s obzirom na to da je bila riječ o audiovizualnim djelatnostima koje podliježu i zakonu o autorskom pravu. Prema Isanoviću najvažnija je stvar dostupnost točnih informacija prilikom odluke da se zaplovi u poduzetništvo.
– Osnivanje tvrtke trebalo bi biti jednostavnije do te mjere da ujutro predaš papire za otvaranje tvrtke i popodne već izdaješ račune. U našem su slučaju strast i ljubav prema poslu koji danas radimo sigurno bile temelj za donošenje ispravnih odluka te su odigrale najveću ulogu u prvih pet godina. Učili smo kako biti poduzetnik, razgovarati s klijentima, pozicionirati se na tržištu, izgraditi efikasnu organizaciju tvrtke da može odgovoriti na izazove tržišta i, najvažnije, kako zadržati kvalitetu i početno uzbuđenje sa svakim novim klijentom i projektom. Iako sam imao karijeru u jednoj od najvećih tvrtki u Hrvatskoj, na poduzetništvo me tjerala misao s kojom sam svaku večer odlazio nakon posla spavati i s kojom sam se svako jutro budio. To je pitanje koje si ne želim postaviti kad ostarim: 'Tko zna gdje bih bio danas i kako bi moj život izgledao da sam se odlučio za svoj posao iz snova?' Zbog tog pitanja ušao sam u nepoznato i danas je to jedna od mojih najboljih odluka u životu – siguran je Isanović.
S obzirom na to da je turizam koji im je donosio dobar udio prihoda preko noći stao, prilagođavaju ciljeve i uvode nove tehnologije kako bi im se otvorila nova tržišta koja nisu bila toliko pogođena koronakrizom. Sustav treba neku vrstu 'općeg' servisa, jer se ne da popravljati kozmetičkim mjerama, misli Stevo Žufić, operativni direktor u Adria Bonusu iz Poreča. Za njega je upitno je li takvu promjenu uopće u Hrvatskoj moguće napraviti, zato što mu se čini da Hrvatska uvelike djeluje po principu neoliberalne ekonomije.
– Čovjek je manje zaštićen, ali su zato banke i drugi oblici poslovanja iza kojih stoji veliki kapital prezaštićeni. Država uglavnom ubire poreze i druge prihode i pokušava začepiti proračunske rupe. Građani su manje-više prepušteni sami sebi i ako se nešto ne plati, odmah ih se ovrši, blokira, a neke pretvara u dužničko roblje. Takav je sustav neodrživ na dugi rok. Sustav vrijednosti je poremećen: zarada je glavni cilj, za što se prema potrebi ugrožava građane, zaposlene, umirovljenike. Besmisleno je u takvom sustavu govoriti o osnivanju tvrtke – razočaran je Žufić.