Hrvatski sabor je radi okolnosti uzrokovanih epidemijom Covid-19 dana 17. travnja ove godine izglasao Zakon o dopuni Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima te 30. travnja Zakon o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti. Dana 18. listopada istječe prvi rok propisan Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima pa će FINA nastaviti provedbu ovrhe na novčanim sredstvima fizičkih osoba, a naknadno će se istekom drugog zakonskog roka nastaviti provedba ovrhe u svim ovršnim postupcima, dakle, i pred Finom i pred sudovima.
U odnosu na fizičke osobe to znači da će svim osobama koje su do tada imale račune u blokadi, a u međuvremenu nisu podmirile dugovanja ili na drugi način uredili svoj odnos s vjerovnicima, Fina ponovno blokirati njihove račune temeljem osnova koje su do nastupanja posebnih okolnosti bile evidentirane u njihovom Očevidniku, ali i onih osnova koje su u međuvremenu zaprimljene u Fini.
- Sva sredstva koja su zaplijenjena prije posebnih okolnosti, Fina će morati prenijeti na račun ovrhovoditelja. U odnosu na poduzetnike, trgovačka društva, ovrha na novčanim sredstvima se mogla provoditi i za vrijeme posebnih okolnosti ako su vjerovnici imali ili stekli odgovarajuće isprave za to. Međutim, vjerovnici će sada ponovno moći pokrenuti nove ovršne postupke protiv svojih dužnika radi naplate potraživanja koja oni u međuvremenu nisu platiti – ističe odvjetnik Tomislav Dumenčić, koji se bavi i ovršnim pravom te u postupcima zastupa poduzetnike i građane.
Što se tiče obrtnika, Dumenčić dodaje da su oni za razliku od trgovačkih društva, imali lagodniji položaj jer ih je Fina u postupanju izjednačila s fizičkim osobama pa se protiv njih nije mogla provoditi ovrha na novčanim sredstvima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti. Napominje i da će FINA istekom posebnih okolnosti ponovno početi predlagati otvaranje stečajnih postupaka. Sve navedeno je pod pretpostavkom da zakonodavac ne donese nove mjere, a koje bi, prema njegovim saznanjima, mogle biti usmjerene na to da se neće svi novi ovršni postupci pokrenuti odmah po isteku posebnih okolnosti, već će se rješenja o ovrsi slati ovršenicima u fazama, vjerojatno dvomjesečno, ovisno o trenutku primitka prijedloga za ovrhu.
- Istekom spomenutih rokova doći će do uobičajenog stanja što se ovršnih i stečajnih postupaka tiče, no uz znatno povećani broj ovršnih postupaka koji će se pokrenuti pred javnim bilježnicima, a posljedično i ovršnih i parničnih postupaka pred sudovima. Poradi toga, našim strankama smo predložili da unaprijed kontaktiramo njihove dužnike pozivima na plaćanje duga i to smo učinili u nekoliko stotina predmeta, a sve kako bi se spriječio nastanak troškova ovršnog postupka i osigurao nastavak poslovne suradnje. Nažalost, velik broj dužnika nije reagirao na takve pozive pa ćemo biti prisiljeni pokrenuti ovršni postupak protiv njih. U konkretnom slučaju ističem kako se radi o poduzetničkim odnosima – navodi nam Dumenčić.
Što se tiče ovršnih postupaka protiv fizičkih osoba koji najčešće nastaju u odnosu s tzv. velikim ovrhovoditeljima (pružatelji mobilnih, internet, javnih usluga, i sl.), Dumenčić smatra da bi zakonodavac trebao zakonskim izmjenama na određen način osigurati zaštitu fizičkih osoba u tim odnosima.
- Smatram da bi svakako trebalo napraviti razliku ovršnih postupaka koji se vode protiv fizičkih osoba i ovršnih postupaka koji se vode između poduzetnika. Fizičkim osobama bi se mogla osigurati zaštita na način da im se nakon pokretanja ovršnog postupka dozvoli dulji rok za podmirenje duga i nastalih troškova ovrhe. Primjerice, u slučaju nezaposlenosti trebala bi im se odobriti odgoda ovrhe na određeni rok u slučaju da nakon aktivacije ovrhe podnesu odgovarajući zahtjev s potvrdom o nezaposlenosti – ističe Dumenčić.
U odnosu na tzv. agencije za naplatu potraživanja koje u većini slučajeva otkupe potraživanja banaka i raznih pružatelja usluga prema fizičkim osobama, Dumenčić smatra da bi trebalo propisati da su te agencije, osim sadašnje puke obavijesti o prijenosu potraživanja, obvezne pisanim putem ponuditi dužniku sporazumnu obročnu otplatu dugovanja pa da tek u slučaju odbijanja sklapanja sporazuma ili nepostupanja po sklopljenom sporazumu, mogu pokrenuti prisilnu naplatu protiv dužnika.
- U praksi se događa da su spomenute agencije često „agresivne“ u pokušajima naplate stečenih potraživanja pa su uobičajeni brojni telefonski pozivi i drugi modaliteti pokušaja naplate potraživanja. Osobito je to bilo slučaj za vrijeme trajanja posebnih okolnosti kada niti na koji način nisu bili u mogućnosti provesti ovrhu protiv dužnika. Navedene agencije su uporne u pokušajima naplate stečenih potraživanja i predlažu provedbu ovrhe na svim mogućim predmetima ovrhe, a što je i u skladu s Ovršnim zakonom, međutim zadnje zakonske izmjene su ih u tome na određeni način onemogućile. Napominjem da ne treba zabraniti prijenose potraživanja, no trebalo bi na određeni način zaštititi dužnike koji su zaista u teškoj financijskoj situaciji – ističe Dumenčić uz objašnjenje da bi se to primjerice moglo na način da da im se nakon što podnesu odgovarajući zahtjev i prilože potvrde o nezaposlenosti te da nisu vlasnici nekretnina i pokretnina, odobri odgoda ovrhe na šest ili više mjeseci.